Nakon te prve emisije, na koju te nitko ne može pripremiti, sve ono što sam dosad radio je nekako postalo sasvim drukčije. Nitko te ne može pripremiti na opciju da te u istom trenutku snima pet kamera kojima se moraš obraćati, biti ovdje, biti tamo, pritom se dobro držati, dobro izgledati i tako dalje. Vođenje mozaične emisije kao što je ‘Dobro jutro, Hrvatska’ vjerojatno je najsloženiji novinarski posao koji postoji. U istom trenutku traži se toliko toga i sasvim je normalno da su se događale brojne pogreške od kojih bih upravo kao najveću naveo nesnalaženje u studiju, gledanje u kameru. Neke jezične greške događale su se ponajviše u prvom dijelu emisije, od šest i 30 ujutro do osam i trideset, kasnije je sve išlo dosta laganije i opuštenije, kad je prošao onaj ‘prvi grč’. Vidi se kasnije na snimkama – priča nam Vicko Dragojević, dubrovački novinar od proteklog tjedna stalni član tima najpoznatije HRT-ove emisije gledane diljem Hrvatske. Upravo ‘rasprostranjenost’ emisije bila je ‘okidač’ za brojne kritike na račun Vickovog naglaska, međutim, poslužit ćemo se njegovim riječima, dubrovački je u ovom formatu lijepi začin jutra pred malim ekranima. Uslijedile su druga, pa treća emisija…
—Sve tri emisije sam, sva tri dana, pregledao odmah nakon snimanja sa svojom fonetičarkom Anom, ali smo sve prokomentirali i s Anom Milić, voditeljicom mozaičnog programa. Tu su naravno bile i kolege voditelji koji su davali smjernice što i kako. Imao sam veliku sreću da sam prve tri emisije radio sa Zlatom Mück koja je sve to olakšala i maksimalno opustila, budući da ona radi ovaj posao već dugi niz godina i odlična je u njemu. Nekih grešaka jest bilo, dogodila su se dva, tri lapsusa, ono što je ljude najviše pogodilo je kad sam rekao da je Dinamo pobijedio dva nula umjesto tri nula – reći će kroz osmijeh Vicko. Ljudske greške ipak se ne mogu u potpunosti izbjeći.
Priča oko naglaska
— Priča oko naglaska ili ispravnog govora je u trenutku kad sam krenuo raditi bila sekundarna, pa čak i tercijarna rekao bih. Naime, u datom trenutku o tome uopće nismo razgovarali. Kasnije – da. Ali to su svakako standardne procedure koje se prolaze u radu s fonetičarima i bilo kakav rad u studiju mora proći službu fonetike koja je počela prije emisije i koja se nastavlja i nakon – dodaje kako će trajati i dalje, nevezano za kritike. —Što se tiče napisa po Internetu, nisam ih čitao, komentare svakako ne jer nisam na društvenim mrežama. Iskreno iz svih članaka na nacionalnim portalima puno mi je toga zapravo išlo u prilog, jedino što bi me moglo pogoditi su naslovi, no oni me se nisu pretjerano taknuli. Ukratko, to je to. Važno je tehnički i informacijama biti precizan – istaknuo je Vicko. On je jedan u nizu sjajnih novinara koji su svoje karijere zaokružili na HRT-u uz taj nezaobilazni dubrovački pečat.
—A ono što nedvojbeno i nema veze s kritikama jest da je na programu HRT-a, pogotovo u emisijama kao što je Dobro jutro, Hrvatska gledanoj u cijeloj zemlji, nedopustiv bilo koji drugi jezik i izgovor osim standardnog hrvatskog. Vjerujem da je tako uvijek i bilo. Normalno, greške su se potkrale, ali naglasak kao takav i nije sporan, to su istaknuli i stručnjaci. Dakle jedna stvar je naglaska, druga dikcije, potom sama fonetika riječi – ističe dalje Vicko.
—Dikcija, dakako, treba biti jedino hrvatski standardni jezik – dodat će Vicko. Gledat ćemo ga ponovo nekad tijekom ovog mjeseca.
—Ona informacija koja se pojavila da ću raditi u formi tjedan dana Zagreb, tri tjedna Dubrovnik zapravo i nije točna. Stalni sam član vođenja Dobro jutro, Hrvatska i imam svoju rotaciju, kao i svi ostali, cilj je da to bude svaki drugi tjedan, ali to sada i u budućnosti ovisi o jako puno faktora. Neki kolege idu na godišnji, tu je i pitanje pandemije. I dalje se sve radi u timovima, dakle drukčije nego u ‘starom normalnom’. Zapravo, nemam precizan datum kad ponovno idem, sigurno tijekom mjeseca, kako me ‘zapadne’ – zaključuje Vicko za DuList.
Objavljeno u tiskanom izdanju 6. listopada
Foto Facebook/ Dobro jutro, Hrvatska/DuList