Grad

UKRAJINKA ANNA GADIATSKA Za mene je Dubrovnik postao drugi dom, jako sam sretna!

UKRAJINKA ANNA GADIATSKA Za mene je Dubrovnik postao drugi dom, jako sam sretna!

Prvi put smo se sreli prije gotovo pune dvije godine, kada je iz ratom pogođene Ukrajine odlučila potražiti mjesto za normalan život i rad. Put ju je naveo u Dubrovnik gdje se danas osjeća ponosnom stanovnicom, s puno ljubavi prema gradu koji joj je također puno pružio u najtežim trenucima. Glazbenica Anna Gadiatska, rodom iz Mariupolja, otvorila nam je dušu još jednom i ispričala sve o životu u Dubrovniku tijekom kojih stvarno pamti samo sretne dane. Mogli ste je kroz protekle dvije godine čuti kako na klaviru u jednom dubrovačkom kafiću na Stradunu svira popularne pjesme i pritom uveseljava sve okupljene, i one koji tuda prolaze.

S obzirom na to da trenutno odmara od poslovnih obveza, odlučila se na putovanje s kojeg se nedavno i vratila. Naime, nekoliko je tjedana provela u rodnoj Ukrajini, a posjetila je kasnije Nizozemsku i Belgiju.

—Falila mi je moja zemlja! Išli smo autobusom od Dubrovnika do Kijeva. Kad smo prešli granicu, i kad smo stali na ukrajinsku zemlju, preplavili su me osjećaji i odmah sam počela plakati. Prošle su dvije godine otkad nisam bila u Ukrajini, što je najveća pauza otkad nisam bila u svojoj rodnoj zemlji. I mogu reći – Ukrajina je tužna… Bila sam u Poltavi odakle je inače moja prijateljica, a koja također radi u Dubrovniku. Bila sam i u Zaporožju, koje je jako razrušeno, a koji je udaljen 300 kilometara od Mariupolja. U moj grad, Mariupolj nisam pošla jer je to za mene trenutno skupo, tako da nisam vidjela svoje roditelje. Nadam se da ću poći iduće godine, ako budem mogla – dodala je. Boravila je dva dana o u Harkivu, gradu koji je, kako kaže, tada bio pod najjačim bombardiranjem.

—Najgori dani koje sam mogla provesti u Ukrajini ove zime, to su bili ti dani. Bilo mi je strašno, spavala sam loše… – naglasila je Anna koja nam ističe kako je tijekom svoga putovanja vidjela veliki broj svojih prijatelja, kako u Ukrajini, tako i u zemljama koje je kasnije posjetila. Za nju to predstavlja pravo bogatstvo.

Sve je tako divno i čisto Iako je bila sretna što je mogla posjetiti Belgiju i Nizozemsku, jedva se čekala vratiti u Dubrovnik.

— Svaka država i svaki grad su posebni na svoj način. Ali, kad sam u Dubrovniku, posebno sam sretna. Kad smo se vratili, obasjalo nas je sunce, sve je tako divno i čisto. Mogu reći da sam se osjećala kao da sam se vratila u svoj drugi dom. Drago mi je što mogu raditi i što radim isti posao otkako sam došla u Dubrovnik. Svi su dobri prema meni, cijene me i imam jako dobar tretman. Svaki dan dolazim na posao kao da je praznik! Osjećam se kao da je ovo moje mjesto. Neki ljudi se cijeli život traže. Tako sam i ja sebe ovdje pronašla… – naglasila je. Kao što je i navela, Dubrovnik za nju predstavlja drugi dom.

Vi ste Hrvati, vi nas razumijete
—Dubrovnik je siguran za mene. Sve što trebam za život, a što mi je najbitnije, to je sigurnost. Ako i nemam eura u novčaniku, ne bojim se što će biti sutra. Znam koje su ovdje mogućnosti za posao i rad. Nisam došla za džabe. Došla sam raditi. I ono što mogu reći – u Dubrovniku se uvijek može zaraditi, na bilo koji način. Drago mi je što radim ovdje te kroz posao mogu upoznati puno ljudi iz cijelog svijeta – naglasila je te dodala kako se brzo sprijateljila i sporazumjela s brojnim ljudima.

— Posebno sam zahvalna pomoći koju dobivam od Crvenog križa i gospođi Roberti koja tamo radi! Osjećam se tako dobrodošlo. Nisam upoznala nikojeg lošeg čovjeka. Vi ste Hrvati, vi nas razumijete. Jako smo slični po mentalitetu, kao i tradiciji. Jezik ne mora biti prepreka, može se brzo naučiti. Sve ako imaš želju! Znam dosta prijateljica koje su imale drukčije iskustvo i nije im se svidio život u Dubrovniku. Dok se osobno osjećam kao da je ovo moj grad – rekla je Anna koja je kroz ove dvije godine naučila jako puno u Gradu. I željna je ‘upiti’ znanje o gradu, njegovoj kulturi i povijesti, kako bi se, među ostalim, još više povezala s našim ljudima. Izdvojila je neke dubrovačke običaje koji su joj se posebno urezali u pamćenje.

—Ovdje nema nikad pauze – Dubrovačke ljetne igre, Dubrovački zimski festival, Festa, Uskrs… A kad sam vidjela veliki stol nasred cijelog Straduna – Dubrovačku trpezu, Bože kako je to bilo lijepo. Uzela sam tri-četiri tanjura i pojela super jela – kazala je. Badnjak je za nju nešto najbolje, uistinu najljepši dan u Dubrovniku.

—Ne dolaze samo domaći ljudi, već i ljudi iz drugih mjesta. Osjećam se kao da gledam dodjelu Oscara, jedino nedostaje crveni tepih na Stradunu. Svatko je tako lijep i uređen, i ženske i muški! I moram reći da su Badnjak i Božić koji su iza nas, za mene bili najbolji. Lijepo smo napravili večeru, došli su kolendari i tako su divno pjevali! Možda je to iz razloga što od prošle godine moja sestra živi sa svojom obitelji u Dubrovniku. Rade sa mnom u istom kafiću u kojem sviram. Njihova kći ide ovdje u školu i uči hrvatski jezik. Brzo su se snašli! – naglasila je.

Mogla bih ostati u Dubrovniku…
Anna je za DuList rekla kako je u životu puno putovala i živjela u drukčijim državama.

—Uvijek bih promislila kako ću u tim državama ostati cijeli život. No, krenuo je drukčijim putem i vratila bih se doma. Jako sam sretna u Dubrovniku i mogla bih ostati ovdje. To bih voljela, ali nikad ne znam gdje će me život odvesti – navela je.

Tekst objavljen u tiskanom izdanju DuLista 7. veljače 2024.

Pročitajte još

MARKO GILJAČA O PRVIM IZLAZNIM ANKETAMA Prvog Srđevca u Saboru ćekat ćemo do dugo u noć

Dulist

POKRENUTA JAVNA NABAVA Gradit će se novi boćarski dom u Gospinom polju

Dulist

‘Neboderko’ od ponedjeljka s deset dodatnih polazaka!

Dulist