Prvi put smo se sreli prije gotovo pune dvije godine, kada je iz ratom pogođene Ukrajine odlučila potražiti mjesto za normalan život i rad. Put ju je naveo u Dubrovnik gdje se danas osjeća ponosnom stanovnicom, s puno ljubavi prema gradu koji joj je također puno pružio u najtežim trenucima. Glazbenica Anna Gadiatska, rodom iz Mariupolja, otvorila nam je dušu još jednom i ispričala sve o životu u Dubrovniku tijekom kojih stvarno pamti samo sretne dane. Mogli ste je kroz protekle dvije godine čuti kako na klaviru u jednom dubrovačkom kafiću na Stradunu svira popularne pjesme i pritom uveseljava sve okupljene, i one koji tuda prolaze.
S obzirom na to da trenutno odmara od poslovnih obveza, odlučila se na putovanje s kojeg se nedavno i vratila. Naime, nekoliko je tjedana provela u rodnoj Ukrajini, a posjetila je kasnije Nizozemsku i Belgiju.
—Falila mi je moja zemlja! Išli smo autobusom od Dubrovnika do Kijeva. Kad smo prešli granicu, i kad smo stali na ukrajinsku zemlju, preplavili su me osjećaji i odmah sam počela plakati. Prošle su dvije godine otkad nisam bila u Ukrajini, što je najveća pauza otkad nisam bila u svojoj rodnoj zemlji. I mogu reći – Ukrajina je tužna… Bila sam u Poltavi odakle je inače moja prijateljica, a koja također radi u Dubrovniku. Bila sam i u Zaporožju, koje je jako razrušeno, a koji je udaljen 300 kilometara od Mariupolja. U moj grad, Mariupolj nisam pošla jer je to za mene trenutno skupo, tako da nisam vidjela svoje roditelje. Nadam se da ću poći iduće godine, ako budem mogla – dodala je. Boravila je dva dana o u Harkivu, gradu koji je, kako kaže, tada bio pod najjačim bombardiranjem.
—Najgori dani koje sam mogla provesti u Ukrajini ove zime, to su bili ti dani. Bilo mi je strašno, spavala sam loše… – naglasila je Anna koja nam ističe kako je tijekom svoga putovanja vidjela veliki broj svojih prijatelja, kako u Ukrajini, tako i u zemljama koje je kasnije posjetila. Za nju to predstavlja pravo bogatstvo.
Sve je tako divno i čisto Iako je bila sretna što je mogla posjetiti Belgiju i Nizozemsku, jedva se čekala vratiti u Dubrovnik.
— Svaka država i svaki grad su posebni na svoj način. Ali, kad sam u Dubrovniku, posebno sam sretna. Kad smo se vratili, obasjalo nas je sunce, sve je tako divno i čisto. Mogu reći da sam se osjećala kao da sam se vratila u svoj drugi dom. Drago mi je što mogu raditi i što radim isti posao otkako sam došla u Dubrovnik. Svi su dobri prema meni, cijene me i imam jako dobar tretman. Svaki dan dolazim na posao kao da je praznik! Osjećam se kao da je ovo moje mjesto. Neki ljudi se cijeli život traže. Tako sam i ja sebe ovdje pronašla… – naglasila je. Kao što je i navela, Dubrovnik za nju predstavlja drugi dom.
Vi ste Hrvati, vi nas razumijete
—Dubrovnik je siguran za mene. Sve što trebam za život, a što mi je najbitnije, to je sigurnost. Ako i nemam eura u novčaniku, ne bojim se što će biti sutra. Znam koje su ovdje mogućnosti za posao i rad. Nisam došla za džabe. Došla sam raditi. I ono što mogu reći – u Dubrovniku se uvijek može zaraditi, na bilo koji način. Drago mi je što radim ovdje te kroz posao mogu upoznati puno ljudi iz cijelog svijeta – naglasila je te dodala kako se brzo sprijateljila i sporazumjela s brojnim ljudima.
— Posebno sam zahvalna pomoći koju dobivam od Crvenog križa i gospođi Roberti koja tamo radi! Osjećam se tako dobrodošlo. Nisam upoznala nikojeg lošeg čovjeka. Vi ste Hrvati, vi nas razumijete. Jako smo slični po mentalitetu, kao i tradiciji. Jezik ne mora biti prepreka, može se brzo naučiti. Sve ako imaš želju! Znam dosta prijateljica koje su imale drukčije iskustvo i nije im se svidio život u Dubrovniku. Dok se osobno osjećam kao da je ovo moj grad – rekla je Anna koja je kroz ove dvije godine naučila jako puno u Gradu. I željna je ‘upiti’ znanje o gradu, njegovoj kulturi i povijesti, kako bi se, među ostalim, još više povezala s našim ljudima. Izdvojila je neke dubrovačke običaje koji su joj se posebno urezali u pamćenje.
—Ovdje nema nikad pauze – Dubrovačke ljetne igre, Dubrovački zimski festival, Festa, Uskrs… A kad sam vidjela veliki stol nasred cijelog Straduna – Dubrovačku trpezu, Bože kako je to bilo lijepo. Uzela sam tri-četiri tanjura i pojela super jela – kazala je. Badnjak je za nju nešto najbolje, uistinu najljepši dan u Dubrovniku.
—Ne dolaze samo domaći ljudi, već i ljudi iz drugih mjesta. Osjećam se kao da gledam dodjelu Oscara, jedino nedostaje crveni tepih na Stradunu. Svatko je tako lijep i uređen, i ženske i muški! I moram reći da su Badnjak i Božić koji su iza nas, za mene bili najbolji. Lijepo smo napravili večeru, došli su kolendari i tako su divno pjevali! Možda je to iz razloga što od prošle godine moja sestra živi sa svojom obitelji u Dubrovniku. Rade sa mnom u istom kafiću u kojem sviram. Njihova kći ide ovdje u školu i uči hrvatski jezik. Brzo su se snašli! – naglasila je.
Mogla bih ostati u Dubrovniku…
Anna je za DuList rekla kako je u životu puno putovala i živjela u drukčijim državama.
—Uvijek bih promislila kako ću u tim državama ostati cijeli život. No, krenuo je drukčijim putem i vratila bih se doma. Jako sam sretna u Dubrovniku i mogla bih ostati ovdje. To bih voljela, ali nikad ne znam gdje će me život odvesti – navela je.
Tekst objavljen u tiskanom izdanju DuLista 7. veljače 2024.