Naš sugrađanin Tonći Karužić pokrenuo je nedavno stranicu simboličnog naziva ‘Probudi se Grade’. Piše o svemu – od povijesti, do društvenopolitičkih prilika. To je priča, ističe nam, koja traje od devedesetih, samo što tada ‘nije bio politički zreo’ iako je već bio napunio 40 godina, dodaje kroz osmijeh. Kako su brojni upoznati s njime kroz njegove, nerijetko duge Facebook postove, britku kritiku i skretanje pažnje na neke probleme u Zidinama, sjeli smo i mi popričati s njime. Za početak, upoznati ga i vidjeti koji je njegov motiv za pokrenuti stranicu i popratni blog.
—Završio sam Višu pomorsku, bilo je to klasično školovanje jednog mladića iz Dubrovnika. Znate, život me odveo u jednom pravcu kojeg je malo tko, pa i ja očekivao – plovio sam, svirao, zabavljao se kad je bilo ludo vrijeme za to – nikad divlje, samo luda zabava! Bilo je to predivno vrijeme, oni poznanici koji budu čitali znaju o čemu govorim – reći će za početak. U tekstovima i postovima na Facebooku koje svakodnevno zapisuje, nerijetko je nostalgičan, romantičan i izrazito kritičan. Stoga ga pitamo – kakav je život u Zidinama nekad i danas?
—Život u Zidinama… Mislim da je u ovom kontekstu baš to pravi naziv, međutim on se nekad razlikovao. Život u Zidinama u vrijeme Republike nije značio isto kao nakon okupacije, Austro-Ugarske, danas… Psihologija se mijenjala. Inače, živim ispod Muzičke škole, u Ulici Miha Pracata, tog fantastičnog čovjeka. Pričamo o ulici koja snabdijeva cijeli grad, a cijela je pretvorena u skladište. Čak u nepokretno skladište, a to je jedna od najfrekventnijih ulica u kojoj je strahovito puno sadržaja, kako nekad, tako i danas. Druga stvar koja me smeta, jako sam protiv naziva ‘Ghetto’ i to sam više puta isticao u svojim objavama. Taj naziv je nepravedan jer znamo tko je živio u getu. Dakle, prije su drugi getoizirali, a sad se mi sami želimo getoizirati, što nije dobro! To je kao moda, nosite i imate rasparane gaće, a ustvari je istina da ih ne možete kupiti pa ih pretvorite u modu i onda se osjećate ugodno. Međutim, to nije Grad! Nisam sociolog, naravno, i jako mi je žao što u javnom prostoru ne djeluju sociolozi kao u nekim drugim sredinama u Hrvatskoj, jer ovakve su stvari vrijedne proučavanja – napominje nam, uz opasku kako je ‘puno takvih primjera’.
Dotiče se puno tema
Unutar društvenih mreža, angažmana u različitim Facebook grupama te u konačnici – osobne stranice, Karužić se dotiče puno tema. Objašnjava i otkud mu informacije, ali i ističe što mu najviše smeta.
—U prvom redu, ljudi su se većinom prepustili onome što su dobili u školi. To nije dovoljno! Treba se širiti izvan vlastitih granica. Primjerice, danas pišem i nikad neću biti novinar ni pisac, pomorac sam, nautikaš, ali ipak sam uvijek bio s knjigom i vraćao se pisanju. Nikad nisam bio za te društvene mreže, pogotovo kad se to tek razvijalo. Nije me zanimalo šeta li se netko po Italiji, lakira nokte, što jede… Neka se ne najede ljudi, ali nije dobro ni fotografije djece objavljivati! Došli smo valjda u vrijeme da je to opasno. Međutim, društvene mreže bile su jedini prolaz za reći što te smeta. Prolaz u svijet, kao Igre u Jugoslaviji, dok je desetak kilometara dalje vladala frustriranost, na primjer – dodaje u razgovoru.
Dosta slojevitu kritiku Karužić daje i gradskoj vlasti i javnim ustanovama Grada Dubrovnika. I sam je bio ravnatelj JU Lokrum 2000. godine i to ističe kao – grozno iskustvo. Nakon te male digresije vraćamo se na njegove objave, ali u smislu feedbacka. Što kažu ljudi?
— Vidim da ljudima fali ovakvih tema. Također, volim objaviti i nešto iz povijesti iako nisam povjesničar, jer znam da je ljudima zgodno pročitati nešto iz doba Republike, a ne mogu ili nemaju kad čitati teške povijesne knjige. Dosta opažam stvari po Gradu, a najveći gust mi je kad se problem nakon ukazivanja i riješi. U konačnici to i jest razlog zašto i dalje komentiram, kritiziram… ‘Probudi se Grade’ – ta ideja, promišljanje i znanje o poštenijem i zdravijem upravljanju Gradom je jako stara, puno starija i od mene, ali još nije do kraja realizirana. Zašto onda ne ukazivati na bolja rješenja? – pita se Karužić. Oštar je prema gradskoj vlasti.
Filozofske izjave ‘balavaca’
—Grad su vazda ljudi! Nije mi drago čut filozofske izjave, pogotovo političara koji su po mom mišljenju politički balavci, kako čine ovaj grad. Dakle, ne čine ljudi Grad, već Grad čini ljude. Sve nas! Hoću reći, moji su me roditelji odgojili, ali me Grad formirao. Zato je nastala ‘Probudi se Grade’, kao projekt. A kao i vi novinari, mučim se s time da ljudi nekad čitaju samo naslov. Ovdje ipak moraju malo uć unutra, a mislim da su tek na ‘početku špilje’. Moja je želja omogućiti ulazak do kraja i vidjet ćemo što se iz toga može izroditi. Bit će zanimljivo, ako ljudi budu angažirani! – zaključuje naš sugovornik Tonći Karužić.
KAKO JE NASTALO IME STRANICE? ‘Poslušaj malo Đelovu pjesmu…’
Pratilo me dosta ljudi, nije bilo nekih negativnih komentara na moje objave, no jest provokacija, čak i ‘po zadatku’. Jedanput, sreo me poznanik i kaže: ‘Poslušaj malo Đelovu pjesmu Probudi se Grade. Stihove je napisao Ivo Dragojević.’ I jesam. To je dječja pjesma za koju je glazbu napisao Đelo, ali bitan je tekst i onda sam – shvatio da je to to. Hvala na ukazivanju jer volim kad me netko nešto nauči i upozori me – ističe Tonći Karužić.