The Pretty Reckless

Hollywood je mnogima sinonim za sreću, glamour i bogatstvo, najviša ljestva potjere za američkim snom. No, iza kulisa život mnogih zvijezda je nerijetko pun nesreće, tragedije i siro­maštva. Uvjerljivo najgore karte u svi­jetu filma redovito bivaju podijeljene dječjim zvijezdama, od malih nogu postavljenih na pokretnu traku rodi­teljskih ambicija. Takve roditelje imala je i Taylor Momsen, koja je svoj prvi profesionalni ugovor potpisala prije nego je znala da slova uopće postoje, sa samo dvije godine. Slijedio je niz uloga u raznim reklamama, a prvu zna­čajnu filmsku ulogu ostvaruje nasuprot Jimu Carreyu u filmu ‘Grinch’ sa samo sedam godina. Nakon niza filmskih uloga, svoje rane tinejdžerske godine provodi u hit-seriji ‘Gossip Girl’, a onda s nepunih šesnaest donosi odluku o napuštanju glumačke karijere.

Dok je gluma bila velika ljubav njezi­nih roditelja koju su pokušali doživjeti kroz svoje dvije kćeri (mlađa sestra Sloane također je imala niz nastupa u djetinjstvu), Taylor se uvijek više doživljavala kao glazbenica. Sa sedam godina napisala je i na soundtracku filma Grinch izvela svoju prvu pjesmu ‘Where Are You Christmas?’, a godine provedene na raznim holivudskim setovima pomogle su joj da ostvari vrijedna poznanstva koja su joj pomo­gla da 2009. sa samo šesnaest godina osnuje svoj vlastiti hard rock band The Pretty Reckless, u kojem pjeva i svira ritam-gitaru, uz Bena Phillipsa na gitari, Marka Damona na basu i Jamie Perkinsa na bubnjevima.
Grupa uskoro izdaje svoj prvi singl ‘Make Me Wanna Die’, a 2010. i svoj debitantski album ‘Light Me Up’, solidnu hard rock kombinaciju Zeppe­lina, The Runawaysa i Nirvane. Nakon uspješnih nastupa kao predgrupa za Guns’n’Roses i Evanescence, 2014. izdaju svoj drugi album ‘Going To Hell i doživljavaju fenomenalan komerci­jalni uspjeh. Album se penje do petog mjesta Billboardove top-liste prodaje, a pjesme ‘Heaven Knows’, ‘Fucked Up World’ i ‘Follow Me Down’ probijaju se na prvo mjesto liste singlica, uspjeh kakav niti jedna rock grupa predvo­đena pjevačicom nije dosegnula sve od 1984. i Chrissie Hynde s Pretender­sima. Sličan uspjeh postižu i sa svojim trećim albumom ‘Who You Selling For’ iz 2016.

Naslov njihovog novog, četvrtog po redu albuma ‘Death by Rock and Roll’ nije nimalo slučajno izabran, a na neki način se može smatrati i konceptual­nim albumom o tragedijama koje su neizostavni dio života mnogih rock zvi­jezda. Pjesma ‘Only Love Can Save Me Now’ posvećena je njezinom dobrom prijatelju Chrisu Cornellu koji je poči­nio samoubojstvo netom nakon kon­certa u Detroitu na kojem su The Pretty Reckless bili predgrupa. Matt Cameron i Kim Thayil iz Soundgardena gostuju na pjesmi, zauvijek spajajući ove dvije grupe. ‘Harley Darling’ referira se na pogibiju dugogodišnjeg prijatelja i producenta Katoa Khandwale, koji je nastradao u motociklističkoj nesreći. Te dvije tragedije doveli su Taylor na sami rub, u ponor ovisnosti i depresije, pa pjesma ‘25’ autobiografski govori o njezinom suočavanju s krizama (‘At twenty-five/All hope has died’). ‘Rock and Roll Heaven’ posveta je svim pre­minulim rockericama i rockerima, a posebno je značajna što Taylor upravo sad ima dvadeset sedam godina, kri­tičnu dob u kojoj su život izgubili Jim Morrison, Janis Joplin, Jimi Hendrix, Kurt Cobain, Amy Winehouse i mnogi drugi.
No cijeli album ipak nije jednoo­brazno fokusiran na smrt od rock and rolla. Tom Morello posuđuje svoje prepoznatljive rifove aktualno-poli­tičkoj kritici današnjeg društva ‘And So It Went’, a ‘Witches Burn’ osvrt je na nikad aktualniju #MeToo tematiku.
Ako ste se uželjeli kvalitetnog gitar­skog rocka, teško da možete pogrije­šiti ako u svoju glazbenu rotaciju uvr­stite ‘Death by Rock and Roll’, koji je dokaz da još uvijek postoji, makar u tragovima, glazbena kategorija u kojoj kvaliteta i komercijalni uspjeh mogu postojati istovremeno.