Ne znam radi li nas deset posto. Obiđite taksi stajališta i vidjet ćete koliko je vozila. Na jednu vožnju i to pretežno domaću čeka se do šest sati – priča za DuList Miše Miloslavić, predsjednik dubrovačkog autotaksi udruženja. Prijevoznici su prema njegovim riječima koronakrizom pogođeni jednako kao i ugostitelji. Promet je pao za kojih 90 posto. Na Vladine potpore su se prijavili, no jasno im je kako će i ta pomoć isteći. Dovoljno je spomenuti kako se ona u odnosu na lipanj umanjila za dvije tisuće kuna.
Ne isplati se voziti za 40 kuna dnevno
-Nadamo se dolasku turista. Do sad nisam bio te sreće da u moj automobil uđe jedan. Ipak, predaleko smo. Bez aviolinija, mislim da nam se ne piše dobro. Ove godine ne očekujem ništa! – nevoljko priznaje Miloslavić. Mnogi od njih zadužili su se radi obnove voznog parka. Odgoda plaćanja rate, doduše, ističe, korisna je, ali opet su je obvezni podmiriti na zimu. Tek tada, iznosi, shvatit ćemo prave razmjere nevolje koja nas je pogodila. Preživjet ćemo, dodaje sliježući ramenima. Prošli smo Domovinski rat.
– Sad je barem mir. Svatko ima bar malo ušteđevine ili im radi supruga. Teško je svugdje. Ne znam s čim bih ovo mogao usporediti. Dogodilo se neočekivano – tumači naš sugovornik koji je za volanom taksija od 2010-ih godina. Ovo mu je jedini kruh pa bez obzira na naizgled bezizglednost situacije namjerava nastaviti raditi. ‘Hoće li se itko ukrcati, ne znam?’, rezignirano uzvikuje Miše Miloslavić. Uostalom, riječ je o vožnjama koje se uglavnom kreću oko 20 kuna. S tim novcima, tvrdi, ne može namiriti ni osnovne troškove poput goriva.
-Proboraviti na stajalištu 10 ili 12 sati za 40-ak kuna ili ništa se ne isplati, ali moramo sagledati sveukupnu sliku. Stradun je prazan, gostiju u hotelima nema. Brodovi za kružna putovanja otkazali su plovidbu uglavnom do 15. kolovoza. Od njih smo imali dobar dio prihoda, zapravo veći nego od ovdje stacioniranih posjetitelja. Sve je na dugom štapu. Dovoljno je da se poveća broj zaraženih pa da nas opet zatvore. Ionako, svaki dan imamo po 50 novooboljelih – komentira ovaj predsjednik Udruženja obrtnika autotaksi prijevoznika.
Inače, njegova organizacija s konavoskim kolegama ih broji 400-injak, a očekivano je da će barem oni mlađi, kaže Miloslavić, potražiti sreću u nekom drugom sektoru. ‘Primjećujem da traže posao u građevini. Snalaze se!’, zaključuje. U Plavom taksiju, govori za čitatelje DuLista Ivica Smoljko, pak predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Dubrovnika, taksi obrtnici ne razmišljaju o promjeni posla. Točno, prije koji dan povukli su crtu ispod prošlomjesečnog poslovanja. Zabilježili su 65 posto manje vožnja nego 2019.
Spas u kongresnoj jeseni
-Ostao nam je isti broj vozila – 42 i članova 90. Prihod je kako kod koga manji za 75 do 80 posto. Za sada pojedinačno funkcioniramo uz pomoć Vladinih potpora. Međutim, kao udruženje je nismo dobili. Mi imamo pet zaposlenih u call centru koji su radili čitavo vrijeme. Njihove plaće financiramo iz članarina. Rekli su nam da udruge ne upadaju u skupinu obuhvaćenu mjerama. Ipak, nismo ljude poslali na ulicu. Bez njih ne možemo funkcionirati i ne namjeravamo ih otpuštati. Kao obitelj smo. Oni rade dane i noći, produžuju smjene kad je potrebno, uskaču i po dvoje.
Ne bi im mogli pogledati u oči da smo im sada dali otkaz! – komentira Smoljko te ističe kako su sasvim svjesni da za okolnosti ne mogu kriviti vladajuće. Zahvalni su i na ovoj pruženoj ruci, no, tvrdi, moglo bi se utjecati na banke da produlje moratorije kako bi spokojno dočekali proljeće 2021. Svjetlo na kraju tunela predstavlja im možebitna kongresima bogata jesen. Naime, sva događanja preselila su se na listopad, studeni i prosinac pa ako nam epidemiološke prilike dopuste, mogli bi izvući ‘tanji kraj’.
-Trenutno živimo od domaćih. Osobno malo radim. U call centru dnevno imamo zabilježenih 300 do 400 vožnji. Cijene se kreću od 18 do 30 kuna. S tim prometom čovjek ne može zaraditi pristojnu plaću. Rješenje bi donijelo cjepivo. Pričali smo s turističkim djelatnicima i oni predviđaju da bi zima mogla biti novo ljeto – dodaje Ivica Smoljko. Povratiti izgubljeno olakšat će im i izostanak vozila za taksi prijevoz koja su prethodnih sezona, u 60 posto slučajeva, iznosi, vršila uslugu.
-Sa strane ljudi ima malo. Većinom na platformama rade domaći. Teško je zamisliti Dubrovnik prazan. Baš jučer u večernjim satima nije bilo nikoga. Nema taksija na Pločama ni Pilama. Cijela atmosfera je tužna. Naiđe pokoji turist, ali to su uglavnom posjetitelji koji imaju vlastito prijevozno sredstvo. Fali posla – ponavlja nam predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Dubrovnika ‘Plavi taksi’ i zaključuje kako im ne preostaje drugo doli se strpiti. U međuvremenu, uzdamo se da je državna kesa dovoljno duboka pa neće biti gladnih.
Iz tiskanog izdanja od 24. lipnja 2020.