Prije nekoliko dana navršilo se punih četrdeset godina od premijere albuma ključnog za utjecaj na buduće generacije punka, hardcorea i politički angažirane glazbe. U rujnu 1980. mladi kalifornijski buntovnici The Dead Kennedys izdali su svoj debitantski album ‘Fresh Fruit for Rotting Vegetables’ na kojem su u četrnaest pjesama i malo više od trideset minuta glazbe brutalno, ali inteligentno secirali mnoge probleme modernog društva, satirizirajući političare s obje strane ideološkog spektra, autoritet, kapitalizam, pop-kulturu pa i sam punk. Prvi singl s albuma, ustvari pjesma koju je frontman grupe Jello Biafra napisao za svoj prethodni band, bio je ‘California Über Alles’ koji kritizira politiku tadašnjeg demokratskog guvernera Jerry Browna (koji je također bio guverner ponovno od 2010. do 2018.) i ismijava njegove neuspješne pokušaje predsjedničke kandidature (koje je redovito gubio od svog prethodnika u guvernerskoj fotelji, republikanca Ronalda Reagana).
Drugi singl ‘Holiday in Cambodia’ je osvrt na brutalni komunistički režim kambodžanskog diktatora Pol Pota kojem je jedan od temelja vlasti bilo ubijanje obrazovanih ljudi, pogotovo studenata. Naslovnica singlice je fotografija masakra na sveučilištu Thammasat u Tajlandu (koji je u to vrijeme pod svojim diktatorom provodio politiku sličnu Pol Potovoj). Sam naslov pjesme je kritika ‘teškog života’ privilegiranih američkih studenata. B-strana singlice pripada pjesmi o policijskoj brutalnosti ‘Police Truck’ koja je podjednako relevantna i aktualna punih četrdeset godina kasnije. Ta pjesma nije na albumu, već je ponovno izdana tek na njihovoj odjavnoj kompilaciji ‘Give Me Convenience or Give Me Death’ iz 1987. (naslov nevjerojatno proročanski i precizno najavljuje ponašanje pojedinaca u dvadeset prvom stoljeću). Album otvara ‘Kill The Poor’, koja kroz prizmu izuma neutronske bombe kritizira kapitalističko društvo kojem je važnije sačuvati imovinu nego ljudske živote (neutronska bomba karakteristično radi baš to – maksimalno ubija, a minimalno oštećuje imovinu). Band je kao kroz kristalnu kuglu predvidio uspon poznatog menadžera Jacka Welcha, poznatijeg kao Neutron Jack koji je najpoznatiji po tome da je maksimizirao vrijednost dionica svoje tvrtke General Electric otpuštanjem više stotina tisuća zaposlenika i prodajom vrijedne imovine zatvorenih tvornica – i koji je poslužio kao inspiracija hrvatskim privatizacijskim tajkunima devedesetih.
‘Let’s Lynch the Landlord’ pjeva o bezobzirnim stanodavcima koji naplaćuju astronomske stanarine za ruševne potleušice i adaptirane garaže bez tople vode i grijanja. Ironija je što je rodni grad Dead Kennedysa, San Francisco, još uvijek i dan danas grad s najvećim problemom beskućnika i najvišim stanarinama u zapadnom svijetu. Faith No More obrađuje ovu stvar na albumu ‘Angel Dust’. ‘Drug Me’ je kritika farmaceutske industrije koja zarađuje milijarde na ljudima koji se teško bore s ubrzanim načinom života i rada koji cijeni samo profitabilnost. Najnoviji primjer je američka Purdue Pharma koja je nekoliko desetljeća prodavala visoko adiktivni Oxycontine, sredstvo protiv bolova. Prije svog bankrota posredno je bila odgovorna za skoro pola milijuna mrtvih od predoziranja opioidima. Odličnu obradu ove stvari poslušajte na Sepulturinom albumu ‘Arise’.
Album odjavljuje punk-obrada Elvisove ‘Viva Las Vegas’. Nakon albuma dvije sad već legendarne stvari izlaze samo kao singlice – ‘Too Drunk To Fuck’ koja je zbog svog naslova imala velike probleme s prodajom u butigama i kasnije bila jedna od inspiracija za sad već famoznu crnobijelu naljepnicu ‘Explicit Lyrics’. Malo kasnije izlazi i ‘Nazi Punks Fuck Off’ koja će kasnije kao obrada postati jedna od temeljnih pjesama anti-fašističkih grindcore legendi Napalm Death. Dead Kennedys nakon svog debija izdaju još tri albuma sa sad već legendarnom postavom – Biafra (vokal), East Bay ray (gitara), Klaus Fluoride (bas) i D.H. Peligro (bubnjevi): ‘Plastic Surgery Disasters’, ‘Frankenchrist’ i ‘Bedtime for Democracy’. Svi su bili iznimno uspješni na neovisnim top-listama no niti jedan nije uspio biti toliko relevantan i utjecajan kao ‘Fresh Fruit’. Krajem 1986. band se raspada, a početkom ovog stoljeća ponovno se okupljaju bez Biafre i nastupaju uživo s nizom pjevača, no nikad nisu izdali niti jedan album. Jello Biafra danas nastupa u grupi Guantanamo School of Medicine koji nastavlja tradiciju glazbeno-političke angažiranosti, i čiji treći album ‘Tea Party Revenge Porn’ izlazi za par tjedana.
Foto: Facebook