Aktualno

[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Rasprava se nastavlja u lipnju, ispitat će se četiri svjedoka!

[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Rasprava se nastavlja u lipnju, ispitat će se četiri svjedoka!

Posljednji je dan drugog dijela glavne rasprave na Županijskom sudu u postupku suđenja za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu u kojoj su živote izgubili Ivica Zvrko, Davor Pozniak i Mato Maškarić. Na okrivljeničku klupu ponovno su sjeli Mato Mišković, Nikola Rukavina, Željko Starman, Ivica Nujić i Miljenko Vučić. Isto tako, po optužnici je šestoptuženi je HEP proizvodnja kojeg predstavlja Sonija Pozaić. I ponovno će sjesti u lipnju ove godine. Naime, rasprava se odgađa za 13., 14., 15. i 16. lipnja. Tada će se ispitati svjedoci Pero Miletić, Ivo Miletić, Ivo Lise i Teo Sekondo.

Projekt sanacije strojarnice
Prvi ispitani svjedok danas je Miljenko Miljak iz tvrtke Apsida koja je radila projekt sanacije strojarnice i vodospreme u pogonu HE Dubrovnik. Među ostalim je rekao da se projektom nije zadiralo u temeljna svojstva građevine te istaknuo da pritom nije bila potrebna dozvola.

Zamjenika državnog odvjetnika Vlatka Cibilića zanimalo je je li taj projekt završen. Miljak je istaknuo da je u svom troškovniku naznačio da će se izvršiti pregled tih ploča za oblogu i da će se nakon toga pristupiti zamjeni ploča koje su bile dotrajale. Njega kao projektanta nije kontaktirao vezano za zamjenu tih ploča. Što se tiče važeće izjave o svojstvima materijala koje se trebalo ugraditi, tu izjavu je izvođač radova bio u obvezi dostaviti nadzornom inženjeru. Ako njega nije bilo, onda predstavniku naručitelja radova. Nije postojala obveza izvođača radova da tu izjavu o svojstvu materijala dostavi meni kao projektantu.

Odvjetnica Doris Košta pitala je je li Pero Miletić bio zaposlenik u njegovoj tvrtki, ali ne sjeća se dokada. Na to je Miljak potvrdno odgovorio, istaknuvši kako je bio pripravnik koji je položio državni ispit te je mogao raditi kao samostalni projektant.

Izjavio je da nije postojala potreba pozivanja pravilnika o razvrstavanju građevine po skupinama o zahtjevnosti mjera zaštite od požara jer se radilo o sanaciji,

-Taj navedeni pravilnik je drukčiji, zahtjeva veći obujam znanja. Ja sam radio po narudžbenici. Ne sjećam se da mi je Pero Miletić rekao da je Ministarstvo graditeljstva utvrdilo da je za ove radove potrebna građevinska dozvola. Osobno nisam dolazio u prostorije pogona Plat već su to napravili suradnici. Kad me pitate jesam li imao formalni dokaz o postojanju uporabne dozvole, mogu reći da je HE Dubrovnik uporabna građevina, da je 2011. godine bio postupak legalizacije te mi je bilo zdravorazumski za zaključiti da postoji uporabna dozvola za građevinu. Podloga za sačinjavanje projekta je bila narudžbenica od strane HEP-a. Nije uobičajeno da narudžbenica bude dio projekta. To mi je bio prvi projekt vezan za hidroelektrane – rekao je Miljak. Radovi na betonskoj konstrukciji u ovom slučaju nisu pripadali u konstruktivni dio, nego se radilo o održavanju postojećeg stanja, i to onog stanja u vrijeme izdavanja uporabne dozvole.

[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Rasprava se nastavlja u lipnju, ispitat će se četiri svjedoka!

Armirano betonsku konstrukciju koja je zbog specifičnosti prostora, što blizine mora, bila podložna trošenju te kao takvu redovno održavati, kao što treba redovno održavati svaku građevinu. Nije se radilo o poboljšanju temeljnih zahtjeva za građevinu jer bi za to trebao glavni projekt i izdavanje građevinske dozvole, naveo je među ostalim.

-Za radove postavljanja armaturne mreže, betoniranje i bojanje, to nisu bili radovi na nosivom sklopu armature i kao takvi nisu predstavljali poboljšanje temeljnih svojstava građevine te se tim radovima uklanjao uzrok oštećenja. Idejni glavni projekt obuhvaća temeljna svojstva građevine, dok je projekt općenit pojam. U ovom slučaju narudžbenica od strane HEP-a je bila za izradu projekta. Projekt je bio priprema za obavljanje poslova. O ovom projektu i troškovniku mogli su se izvoditi građevinski radovi. Izvođač radova koji je radio po mom projektu bio je dužan držati se tehničkih propisa pa tako i onih koji se odnose na zaštitu od požara. Iz mog projekta proizlazi da je izvođač trebao umjesto starih ploča ugraditi nove koje imaju identična svojstva kao stare – dodao je. Ne zna jesu li stare ploče odgovarale propisanim standardima otpornosti od požara. Ne zna jesu li te nove ploče smjele biti ugrađivane da nisu odgovarale propisanim standardima otpornosti od požara. On osobno nije napravio glavni izvedbeni projekt sanacije naručen od društva HEP. Projekt o kojem cijelo vrijeme se govori izradila je Apsida d.o.o, a ne Apsida Inženjering d.o.o., naveo je Miljak.

Na upit odvjetnika Čeha je li prema pravilniku zaštite od požara u elektroenergetskih postrojenjima, u svom projektu trebao predvidjeti ugradnju negorivih materijala, Miljak odgovara da je on predvidio sve što je trebao za održavanje. Isto tako, tek se na temelju njegovog projekta trebalo odlučiti što će se raditi.

-Kada me pitate da pojasnim dio iskaza pred DO, kad sam naveo da u projektu kao i u troškovniku stoji zamjena obloga istih materijala, a prethodna se svojstva tog materijala od strane projektanta nisu utvrđivala, ističem da se po meni kao projektantu ta svojstva materijala koji se trebao ugraditi, trebala biti ispitana od strane izvođača. U situaciji da su se ugrađivale nove ploče, i da se nije radilo o zamjeni starih istovrsnih obložnih ploča, u tom slučaju bi svojstva tog materijala koji se trebao ugraditi ispitivao projektant. Kao projektant prilikom izrade ovog projekta koji je uključivao pregled i eventualni zamjenu dotrajalih obložnih ploča, pouzdao sam se u postojeće podatke o svojstvima tih starih ploča – kazao je.

Na upit Čeda Prodanovića da se osvrne na izjavu da je projekt usklađen s važećim propisima dao na temelju vlastitih zapažanja, ili na temelju povjerenja u tuđe podatke, rekao je da se taj projekt sastoji od više dijelova i da svaka građevina ima uporabnu dozvolu. U odnosu na obložne ploče, on je u projektu naveo da se iste trebaju pregledati i po potrebi zamijeniti. Kako kaže, svaka građevina ima uporabnu dozvolu te iz toga razloga, nije ispitivao sastav materijala obložnih ploča. Kao što je već rekao, u vezi izrade projekta sanacije, razgovarao s Perom Miletićem i da je on na temelju narudžbenice izradio projekt. Komunikacija je u samom početku išla samo putem te narudžbenice da bi kasnije se po potrebi obavljali razgovori, prvenstveno vezani za tehnologiju rješavanja problema koji su se javili oko sanacije tog prostora. U narudžbenici nije bila priložena nikakva druga dokumentacija. Nadalje je rečeno da u slučaju potrebe izmjene projekta, izvođač radova se mora obratiti investitoru te tek nakon što mu investitor da pismeno odobrenje, može izvršiti one radove koje predstavljaju odstupanje od projekta.

Na pitanje trećeoptuženika Starmana, zna li svoje odgovornosti i je li se pridžavao zadanih propisa, Miljak je rekao da se podržavao onoga što je stalo u potpisanoj izjavi. Nije projektom definirao razred reakcije na požar u nije izrijekom naveo da nije dozvoljena ugradnja ploča koje su imale reakcije na požar klase F.

Pozaić, kao predstavnica HEP proizvodnje, prvi je put postavila pitanje. Miljak je rekao da je projekt održavanja projekta u Platu uzevši u obzir standarde građenja koji su postojali u vrijeme izgradnje pogona, to jest 1960-ih godina. Ti standardi građenja su mijenjali, dodaje. Čak su se od standarni od osnutka RH mijenjali tri ili četiri puta. Njegov projekt nije idejni, glavni ni izvedbeni, nego projekt sanacije.

Kao što je rekao već, kao projektant je dao nalog da se pregleda, odnosno ispita materijal od kojeg su sačinjene obložne ploče te je izvođač trebao napraviti ispitivanje materijala. Investitor je imao mogućnost zatražiti na tržištu pomoć prilikom ispitivanja sastava materijala, ako izvođač nije imao mogućnost sam ispitati sastav tog materijala. Inače, kvalitetu ugrađenog materijala određuje projektant, ali samo kad je za taj projekt potrebna građevinska dozvola. Ponavlja da se ovdje radi o sanaciji postojećeg objekta koji je ima uporabnu dozvolu.

Otac stradalog Davora Pozniaka udaljen je ovog četvrtka iz sudnice tijekom suđenja za tragediju HE Dubrovnik. Naime, zabranjen mu je nastavak suđenja zbog izravnog vrijeđanja suca Nikše Lučića. Tijekom svjedočenja Miljenka Miljka iz tvrtke Apsida, koja je radila na izradi projekta sanacije strojarnice i vodospreme, došlo je do incidenta. U publici je došlo do tihe prepirke između majke stradalog Pozniaka i supruge svjedoka. Nakon toga je otac stradalog Davora Pozniaka uputio neprimjerene riječi prema sucu, nakon čega je udaljen iz sudnice i neće moći prisustvovati daljnjem suđenju.

Nakon skoro dva sata završilo je ispitivanje Miljenka Miljka.

Ivica Sikavica novi je, drugi svjedok danas, zaposlenik tvrtke Deltrone. Radio je na projektu klimatizacije, ventilacije i grijanja u HE Dubrovnik tijekom 2017. godine, a većinu je poslova komunicirao jednim od okrivljenih Nujićem.

Na upit zamjenika Državnog odvjetnika Cibilića, rekao je da se na sastanku koji se odžao u pogonu, direktor pogona Mato Mišković predstavio je Gabrijelu Mikjel i Ivicu Gogu kao osobe ispred naručitelja radova, koje su bile zadužene za komunikaciju s izvođačima te je rečeno da se od njih moraju tražiti sve dozvole.

—Ispred Deltrona sam bio zadužen ja kao voditelj poslova, a o tome nije postojala pismena odluka jer se tu radilo o usmenoj naredbu izdanoj od strane uprave Deltrona. Kad me pitate za odnos između Nujića i mene, mogu reći da je zajednica ponuditelja koje su činile Deltron i Sintaksa dobile posao koji sam već govorio te su predstavnici tih dvaju tvrtki u 2017. u Splitu, u prostorijama Deltrona održali sastanak na kojem je odlučeno da tvrtka Sintaksa na sebe preuzme obvezu određivanja voditelja poslova, a zauzvrat tvrtka Deltron je tu obvezu plaća u određenom iznosu tvrtki Sintaksa, točnije 3 posto od naše situacije. Sjećam se da su u ime tvrtke Sintaksa bili Jelinčić, Nuić i Daidžić, dok je od strane naše tvrtke Deltron sastanku nazočila uprava koju su činili Mladen i Tonči Drnasin i ja. Nakon toga je održan prvi sastanak u pogonu u Platu. Kad me pitate je li bilo primjedbi od strane naručitelja na način izvođenja radova, mogu reći da su postojale primjedbe, i da su sukladno njima otklanjani nedostaci. To se sve rješavalo sukladno dogovoru koje su postigle tvrke Deltron i Sintaksa na sastanku u Splitu – rekao je. Naglasio je i da ne zna tko je Leo Stipišić pa tako i da ne zna je li ta osoba bila na sastancima.

Svjedok je rekao da su svoje radove izvodili prema projektu koje je radio projektni biro Split, odnosno prema nadležnim mapama. Nije se mogao izjasniti prema kolikom broju mapa su izvodili svoje radove. Nisu, kako kaže, dobili elaborat protupožarne zaštite.

Na upit odvjetnice Košta, Sikavica je rekla da u ih Mikjel i Goga proveli kroz pogon i pokazali što trebaju raditi. Nitko ih, kako kaže, nije upoznao o protupožarnoj zaštiti i o zaštiti na radu, kao što nas na većini drugih gradilišta o tome ne upoznavaju. Nije nam bio u principu trebao biti predočen projekt protupožarne zaštite jer nismo radili na poslovima protupožarne zaštite. Nije obavijestio Ivicu Nujića da sam dobio nalog od Goge i Mikjel da zaustavim zatvaranje tog otvora u zidu. Inače Nujić je dobivao informacije koje su se odnosile na to koji će se određeni dio poslova izvoditi, a nisu mu predočavani detalji o radovima.

-Nismo vodili građevinski dnevnik. Nisam vodio svoj interni dnevnik koji bi se odnosio na građenje. Ne znam je li ga vodio Nujić. Kada me pitate za cijev koja je služila za dovod svježeg zraka, i koja se nalazila u kutu tog otvora u zidu, mogu reći da bi se zatvaranjem otvora zabrtvila cijev za dovod svježeg zraka. Kad me pitate za protupožarne zaklopke, mogu reći da smo prilikom ugradnji postupali prema projektu iz Splita jer je projektant predvidio gdje se trebaju ugraditi – dodao je.

Nije mu bilo poznato da je postojala protupožarna sektorizacija. Nije mogao odgovoriti zašto nije postojalo brtvljenje između ta dva ventilatora iz zida.

U prosincu 2017. njegova tvrtka je bila gotova s radovima, s tim da je Mikjel imala tri primjedbe vezane za njihovo izvođenje radova. Prva se odnosila na visoku razinu buke u komori 6, koja je trebala biti smanjena prigušivačima. Druga se odnosila na nabavu i isporuku lima kojim bi se zatvorile rupe u kojima su se nalazile pumpe. Treća se odnosila na provjeru izolacije u određenim cijevima. Oni su to napravili i više nakon toga nije bilo primjedbi na izvođenje radova.

-Kad me pitate je li u ovom zidu cigle osim spomenutog otvora, postojao i neki drugi otvor, mogu reći da su u dnu tog zida postojala limena vrata – kazao je.

Na upit branitelja prvooptuženika kako komentira dio iskaza svjedoka Ivice Goge, u kojem je naveo da ga on ispred naručitelja radova nije kontaktirao i da mu nije naložio prestanak radova ma zatvaranju tog otvora u zidu, svjedok je izjavio da taj dio iskaza Goge nije istinit.

Rekao je i da mu je poznata tvrtka Elektrogen d.o.o., a radi se o podizvođaču tvrtke Sintaksa zaduženom za programiranje. Nujić je bio zaposlenik tvrtke Elektrogen i izvodio je radove. Kao podizvođač tvrtke Sintakse je bila i tvrtka Elektrocentar Petek koja je obavljala radove u pogonu. Nije siguran da su u pogonu u Platu radile osobe koje su bile zaposlene u tvrtki Sintaksa. Sjeća se ženske osobe imena Lucija, ali ne zna u kojoj tvrtki je radila. Ne zna je li prijavljeno gradilište, poznato mu je ime Ane Tokić, to je njegova bivša kolegica iz tvrtke.

Nakon što mu je pokazan e-mail, Sikavica je izjavio da je prijava gradilišta izvršena, s tim da on nije u svom opisu posla prijavljivao gradilište te ne zna što sadrži prijava niti zna kome je prijavljeno. Kao što je već rekao, na tom sastanku s predstavnicima tvrtke Sintaksa, bio je Nujić i Daidžić koji je direktor tvrtke Elektrogen koja je sestrinska tvrtka Sintaksi, i na tom je sastanku dogovoreno da će voditelj radova biti Nujić. Sikavica kaže da se radilo o usmenoj odluci.

-Mi bi po završetku radova slali prijedlog privremene situaciju Nujiću te bi ih on prosljeđivao Mikejl. Ako bi odobrila privremene situacije, Nujić bi nama odobrio izdavanje računa prema HEP-u. Postoje mailovi putem kojih je upućivan prijedlog privremene situacije od strane tvrtke Deltron prema Nujiću. Spreman sam na traženje suda iste dostaviti – kazao je. Nakon što su mu pridočene određene privremene situacije, rekao je da je on potpisao te privremene situacije s Mikjel. Svatko je slao svoju privremenu situaciju HEP-u nakon što je svaka bila odobrena od naručitelja, Deltron je izdavao svoju situaciju, a Sintaksa svoju.

Nujić je, kako kaže, imao uvid u količinu radova na mjesečnoj bazi putem privremenih situacija i usmenih izvještaja.

– Nekad bismo on i ja znali zajedno obilaziti gradilište. Kad mi predočavate zapisnike od 24. prosinca, mogu reći da su u zapisniku predviđena odvojena mjesta namijenjena za Deltron i Sintaksu. Ne postoji mjesto za zajednički potpis zajednice ponuditelja. Bilo je dosta ljudi od strane naručitelja na prvom sastanku, ali meni su najbitniji bili Mikjel i Goga. Ne mogu se sjetiti da je Lise bio na nekom od sastanaka kojima sam nazočio. Nisam znao da postoji mogućnost unosa opreme kroz zid. Moja namjera je bila da s kamionom koji na sebi ima dizalicu/kran podigne opremu i materijal za ugradnju, međutim Mikjel i Goga su mi rekli da bi za to trebalo isključiti pogon i da to ne dolazi u obzir te su me odveli do tog zida i rekli gdje da otvorim otvor u tom zidu kako bi kroz taj zid unio potrebnu opremu. Zbog naših ostalih radova nije bilo potrebno zaustavljati rad hidroelektrane. Mi jesmo obavljali radove u lipnju kad je bio zaustavljen rad agregata, ali ti agregati nisu bili zaustavljeni radi izvođenja naših radova. Kad su mi Mikejl i Goga pokazali zid, nisam na njemu primijetio nikakav otvor putem kojeg bi vidio što se nalazi s druge strane zida, već sam morao otići sa strane krova komande što se nalazi iza toga zida. Naš podizvođač, tvrtka Invent su otvorili otvor u tom zidu – rekao je.

Svjedok navodi da su nedostaci na koje je Mikjel ukazala u prosincu 2017. godine uklonjeni početkom siječnja. Vrijeme trajanja nedostataka se oduljilo jer je za nabavu prigušivača buke bilo potrebno dva do tri tjedna. Anđela Baričević, kako kaže, iz tvrtke Invent je bila inženjer na radovima izvođenja ventilacije, a u te radove su spadali radovi na otvoru zida.

Naveo je i da su mu Mikjel i Goga rekli da taj zid služi kao lomljivi zid u slučaju poplave i da je povezan ‘mršavim’ malterom te da mora vratiti zid u isto stanje. Rekli su mu da je taj zid prije u više navrata bio otvaran i zatvaran te da je takav nalog on proslijedio tvrtki Lupin. Nije imao uvid u prijedlog privremenih situacija koje je slala Sintaksa.

Rekao je da je 17 klima komora ugrađeno u sklopu ovog projekta te su sve ispitane i testirane i nakon toga puštene u rad. Nije imao zaprimljenih primjedbi niti saznanja vezano za probleme u funkcioniranju klima sustava i tog strojarskog dijela za koji je bio zadužen. Ne sjeća se da je potpisao izjavu o preuzimanju odgovornosti, ali se sjeća da je naručitelju radova predao popis svih svojih radnika koji su trebali raditi u prostorijama pogona i njihove osobne podatke.

Ivica Nujić, kojeg je svjedok nekoliko puta spomenuo, postavio je pitanja Sikavici. Svjedok je naveo da je Deltron radio prema strojarskom projektu, a tvrtka Sintaksa prema elektro projektu. On osobno je inženjer elektronike, a u tvrtki Deltron je bio zadužen za koordinaciju i vođenje strojarskih radova. S tim da tvrtka Deltron ima položene inženjere strojarstva s položenim stručnim ispitom. Podizvođač kojeg je angažirala tvrtka Deltron također je imao inženjera strojarstva, a to je bila Anđela Baričević. Došla je na gradilište kao pripravnik bez iskustva, istaknuto je.

– Nisam siguran što je po struci Nujić. Poznat mi je sadržaj zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i građenja – dodao je.

Na upit Nujića, kako objašnjava da su se Mikjel i Goga njemu obraćali radi proboja otvora u zidu, kao i radi zaustavljanja radova na zatvaranju tog otvora, ako je već ranije u iskazu rekao da je komunikacija išla u smjeru Mikjel prema Nujiću, svjedok izjavljuje da Nujić u tim trenucima nije bio na gradilištu te su se iz toga razloga djelatnici HEP-a njemu obratili. Ne može se sjetiti je li Nujića upoznao o postojanju otvora u zidu. Ustraje u svojim navodima da je Nujić bio u Splitu na sastanku na kojem su sudjelovali predstavnici tvrtki Sintakse i Deltron. Podizvođač Lupin zasigurno nije uveden u posao, ali se ne može sjetiti sa sigurnošću da je Invent uveden. Nije siguran je li trebao Lupin uvesti u radove s obzirom na sadržaj ugovora.

– Bio sam na službenom putu kad me Goga nazvao da zaustavim radove na zatvaranju otvora. Trebalo bi pitati Gogu zašto nije zvao Nujića radi zaustavljanja radova na zatvaranju otvora. Ne znam zašto nisam rekao Gogi da se obrati Nujiću. U tom trenutku mi je bilo na umu samo da izvršim nalog Ivice Goge. Otvaranje tog otvora nije bilo definirano troškovničkom stavkom niti se nalazilo u bilo kojoj izdatoj situaciji. Nisam tražio dozvolu od Nujića za otvaranje tog otvora – rekao je drugi svjedok.

Stranke će iznijeti primjedbe u završnom govoru, rečeno je na kraju drugog ročišta.

Pročitajte još

CAVTATSKI UČENICI U KUĆI BUKOVAC Izrađivali uskršnje čestitke

Dulist

Dragovoljci HRM Dubrovnik na prijemu kod komodora Dojkića

Dulist

DODIJELJENO DESET ‘A’ DRŽAVNIH STIPENDIJA Saznajte tko su najbolji studenti Sveučilišta u Dubrovniku

Marko Džamarija