Godina 2020. u Hrvatskoj će ostati zapamćena i po dva potresa, onom iz ožujka koji je pogodio Zagreb te razornog potresa koji je krajem prosinca pogodio područje Banovine. Svaki novi potres podsjeti nas kako živimo na seizmički vrlo aktivnom području. To nam je prije nešto malo više od godinu dana rekao i seizmolog Krešimir Kuk, u trenutku kad nas je uzdrmao potres s epicentrom u Albaniji.
—Znamo iz povijesti da su tamo potresi bili i oni će se događati i dalje. No, ne treba raditi paniku. Potresi se ne mogu prognozirati, ali trebamo biti svjesni da je Dubrovnik i šire dubrovačko područje seizmički vrlo aktivno, i da su u njemu mogući i potresi većih magnituda – poručio je tada Kuk. I nakon razornog potresa u Petrinji krenula su pitanja što je s Dubrovnikom i kakav intenzitet potresa naše građevine mogu izdržati. O tome smo porazgovarali s inženjerom građevine i statičarem Mišom Miljkom, koji navodi kako cijeli Dubrovnik spada u najrizičniju zonu ugroženosti od potresa.
—Dubrovnik je cijeli u zoni najveće razorne moći potresa. Rasjed između afričke i euroazijske tektonske ploče proteže se na teritoriju grada Dubrovnika od Ploča, preko Ilijine glavice, pokraj garaže, pa preko Konala do Mosta. U tim dijelovima bi trebalo raditi proračune za konstrukciju po 10. stupnju Mercallijeve ljestvice dok se ostali dijelovi proračunavaju po 9 stupnjeva Mercallijeve ljestvice. Inače ta ljestvica ima 12 stupnjeva intenziteta potresa – govori nam Miljak. Treba svakako istaknuti kako Mercallijeva ljestvica označava intenzitet potresa, odnosno mjeru koja se temelji na opisu učinka potresa na objekte te opažanja i doživljaja ljudi. Kako se može pročitati na stranicama Seizmološke službe RH, učinci koji se opažaju ovise o jakosti potresa u izvoru, udaljenosti od žarišta potresa te o lokalnim svojstvima tla, ali i o vrsti građevine, odnosno načina gradnje. S druge strane, Richterova ljestvica označava magnitudu potresa, odnosno mjeru koja opisuje relativnu veličinu ili količinu oslobođene elastične energije potresa. Temelji se na mjerenju najveće amplitude pomaka seizmičkog vala opažene na nekoj seizmološkoj postaji jer amplituda vala odražava energiju oslobođenu u žarištu.
Armirano betonske konstrukcije skuplje od zidanih
Svima je jako dobro znano kako je povijesna jezgra u našem gradu jedno od najugroženijih dijelova grada, iako se od potresa 1979. godine radi aseizmička obnova, no tu je i područje Nove Mokošice zbog vrste tla. Ovo naselje, govori nam Miljak, ima dosta dubokih slojeva gline i kliznih ploha, što bi moglo stvarati problem kod potresa 9. stupnja, no uvjerava nas kako su sve zgrade građene s dubokim temeljenjem pilotima pa ne bi trebalo biti problema. Ovdje, govori nam, govori samo o zgradama, ne i privatnim kućama u ovom naselju. Naglasio je kako je zbog protupotresne gradnje u Dubrovniku ona samim time i skuplja. Upitali smo ga i koja je razlika u gradnji u ugroženijim i manje ugroženim dijelovima Hrvatske. —U devetoj potresnoj zoni potrebno je raditi armirano betonske konstrukcije dok u manjim zonama prolaze i nazovimo ih zidane. Armirani beton je u odnosu na zidanu konstrukciju skuplji negdje dva i pol puta, odnosno takve su konstrukcije skuplje 40 do 50 posto od zidanih. U Petrinji su na primjer sve zidane konstrukcije. Pokazalo se kako potresi uništavaju prvenstveno loše izvedene krovove te zidane konstrukcije gdje su posmična naprezanja mala te ih potres uruši. Većina urušavanja dogodila se zapravo zbog krovne konstrukcije koja je popustila zbog horizontalnih sila te je onda i zidove oko krova srušila – objašnjava nam Miljak. Svijest o mogućoj opasnosti zbog posljedica učinaka potresa na postojeće građevine i iskustveni podaci značajno su se odrazili na razvoj i učestale promjene propisa za projektiranje konstrukcija, navodi se u dokumentu pod nazivom ‘Procjena rizika od velikih nesreća za grad Dubrovnik’. Posljednjih godina posebna pozornost posvećena je donošenju ujednačenih europskih normi za projektiranje seizmičke otpornosti, piše dalje, a temeljem suvremenih istraživanja su propisani zahtjevi kojima građevine moraju udovoljiti da bi postigle prihvatljivu razinu sigurnosti znatno postroženi. I sam Miljak već nam je ranije naglasio kako su propisi u Republici Hrvatskoj najstroži po pitanju potresa na području Europske unije, a veća pažnja protupotresnoj gradnji počela se posvećivati još u vrijeme bivše države, nakon potresa u Skopju 1963. te Banja Luci 1969. godine. Sada su koeficijenti sigurnosti, rekao nam je još krajem 2019. godine Miljak, duplo veći nego prije 40 godina. —Ti propisi su po meni zahtjevni jer osiguravaju da svi elementi građevine ostanu bez deformacija i lomova, što po meni drastično poskupljuje konstrukciju. No, nikad ne možeš znati iz kojeg smjera ide potres, i uvijek će nakon potresa postojati neki manji detalji koje će trebati otklanjati – naglašava Miljak. Ipak, svjesni smo svi, jedno su propisi, a drugo stanje na terenu. Stoga smo Miljka upitali postoje li mehanizmi kontrole građevina nakon proteka određenog vremena od izgradnje. Jer, što ako nekome padne na pamet prilikom renovacije stana srušiti nosivi zid i koliko je to opasno.
Mehanizmi kontrole
—Kad govorimo o mehaničkoj otpornosti konstrukcije, za objekte iznad 800 kvadrata postoji revizija odgovornih osoba koje revidiraju projekte i provjeravaju je li sve u redu, prvenstveno radi seizmike. Po zakonima Republike Hrvatske propisana je obveza da se svako deset godina napravi pregled konstrukcije svake zgrade te se o tome da izvješće. Ako se utvrdi da su neke stvari izmijenjene ili je došlo do nekih pukotina, treba ih otkloniti u zadanom roku. Nije isto kad se u nekoj zgradi na primjer probijaju vrata u prizemlju i na desetom katu, gdje je to nebitno, ali u prizemlju jedna vrata mogu izazvati havarije kod visokih zgrada – navodi nam Miljak. Reviziju bi, smatra Miljak, trebalo uvesti i za male objekte pa i za one sa samo jednom etažom. Posebno u zonama veće opasnosti od potresa. To nam je, ističe, pokazao i potres u Petrinji.
Razmislite o kupnji objekta bez uporabne dozvole
Na naše pitanje ima li kakav savjet na što bi trebalo pripaziti kod kupnje kuće ili stana, posebno kada govorimo o seizmičkoj otpornosti, ističe kako je u Dubrovniku uspostavljen kvalitetan i stručan sustav izdavanja dozvola i tehničkih prijema.
— Ne može se izdati uporabna dozvola ako je nešto napravljeno mimo projekta. Mislim da je to ljudima najveća garancija. Ako nešto nema uporabnu dozvolu, trebali biste razmisliti o kupnji – govori nam.
—Prosječni Hrvat još uvijek smatra da je riješio investiciju u trenutku kad je kupio stan, ali svaka investicija treba održavanje. Kao što kuhinju održavamo svaki dan, tako treba održavati i konstrukciju, fasadu… Za to bi i država trebala davati poticaje kao što se radi primjerice s energetskom obnovom. Pogotovo za spomenike kulture, jer je tu protupotresna obnova skuplja nego u novogradnji. Ne možete natjerati čovjeka koji nema novca da ide u ojačanja, nije on kriv što živi u spomeničkoj baštini. Kod takvih građevina zapravo treba prvo sanirati temelje pa zidove i tek onda horizontalne ploče. To je pravi pristup – naglasio je. Za kraj dotaknuli smo se i obnove Banovine. Miljak smatra kako bi trebalo napraviti planove razvitka tog teritorija, koji je jedan od najzaostalijih u Hrvatskoj. Uz to, broj stanovnika se smanjio, a i riječ je o dosta starom stanovništvu.
—Kroz obnovu bismo trebali praviti nove modele gradova, mjesta i načina života. Ako već nešto trebaš srušiti, ne treba to raditi kao što je bilo, treba napraviti novi plan, novi model da ljudima bude kvalitetnije i ugodnije živjeti na tom prostoru, a da to sve ima i ekonomski prosperitet. Ovo su prilike da se resetira kompletni sustav – zaključio je.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 13. siječnja 2021.