Pekjučer ujutro tužna vijest o preranom odlasku još jednog sjajnog dubrovačkog glazbenika potresla je i ostavila u šoku i nevjerici njegove prijatelje, glazbenike i sve nas koji smo se pitali gdje je nestao mladić zaraznog osmjeha i velikog srca koji nam je, kada nam je bilo najteže, poklonio neprocjenjivo. ‘Svi smo dio sna’ – pjesma koju je Haris Fočak napisao u najtežim danima Domovinskog rata okupila je tada mlade dubrovačke glazbenike, a na prve linije obrane Grada, kao i u skloništa, donijela ono čega je polako već nestajalo – nadu, vjeru i smisao.
Harisova poruka – ‘Kad bude gotovo sve i kad prestane bol znat ćemo zašto smo čuvali svijet, jer svi smo jedan svijet i svi smo dio sna, ljubav je zauvijek jedini lijek’ – postala je, poput Glavaševićevih posljednjih riječi iz izmrcvarenog i pregaženog Vukovara, naš odgovor na agresiju, zvjerstvo. Dostojanstven, kulturan, uljuđen… Kako jednom Dubrovniku i priliči. Pred divljaka stati s andom gospara, na udare granata, na mržnju… uzvratiti najhrabrije što se može – stihom i notama koje slave ljubav i mir. I zato mu vječno HVALA!
Haris je rođen 1974. godine. Mladenačke dane, dok ih nije prekinuo rat, provodio je učeći i živeći glazbu. Jedno je vrijeme kasnije bio i studijski bubnjar pokojnog Jasmina Stavrosa. Od prijatelja i kolege dirljivim su se riječima prisjetili Srđan Obad i Sebastijan Vukosavić koji su otpjevali pjesmu s kojom nas je za vijeke zadužio.
Srđan Obad: Slavili smo slobodu i maštali o slavi!
Haris je bio predstavnik jedne zlatne generacije koja je bila vođena ljubavlju, ponosom i zajedništvom. Družili smo se skoro svaki dan svirajući po Lazaretima, po prostorima u kojima smo i slavili slobodu i maštali o slavi. Nažalost taj naš san je prekinut ratom i svime onim što to zlo nosi. Inspirirani Gradom kakav je tad bio, Haris i Alan su došli s pjesmom ‘Svi smo dio sna’ i rekli da je to nešto što trebamo snimiti. Svi tadašnji mladi rockeri s ponosom su pristali na snimanje koje smo završili u trenutku zamračenja – nevjerojatno. Taj dan kad je snimka bila gotova, nestalo je struje. Bili smo presretni i euforični jer smo uspjeli dovršiti stvar. Pjesma se zavrtila na svim radio stanicama. Slušali smo je na radijima na baterije, u podrumima skloništa, na položajima… Bila je duhovna okrjepa u tim teškim vremenima i zvijezda vodilja ka boljem sutra. ‘Svi smo dio sna’ je pronašla put do vrha radijski top lista. Generacije iza su je svirale na plažama. Što reći u ovim teškim trenutcima nego dragi Harise, neizmjerno ti hvala na svemu! Zbogom!
Sebastijan Vukosavić: Još jedan bolni gubitak prijatelja i kolege
Tužan i prerani Harisov odlazak još je jedan, tijekom posljednjih godina, bolan gubitak jednog od prijatelja i kolege glazbenika. Naše prijateljstvo seže u vrijeme kada je nametnuti ratni vihor uzdrmao temelje slobode i krhkost naših bezbrižnih mladenačkih godina. Ti su dani neizvjesnosti u Harisu probudili inspiracije i nadahnuće kojim je želio ukazati na potrebu za zajedništvom, ljubavi, nadom i smijehom, što je rezultiralo predivnom pjesmom ‘Svi smo dio sna’. Tu, tada, čini mi se tako potrebnu pjesmu Haris je pokazao nekolicini nas, tada mladića i ljubitelja rock glazbe, u želji da je snimimo i ponudimo na slušanje napaćenom puku. To smo, s ponosom i napravili u večeri opće opasnosti, mislim da je bio 29. rujanski dan 1991., tik ususret prvom danu granata posijanih na naš Grad. Ispunjen sam ponosom što sam bio dio tima koji je iznjedrio Harisovu pjesmu i u nju utkao i dio sebe te što je ona snažno i tijekom čitavog ratnog vihora u dubrovačke domove, skloništa i srca svih generacija naših ljudi donosila, bar na tren, na tih nekoliko minuta osjećaj spokoja, mira, vedrine i vjere u bolje sutra.
Kad bude gotovo sve
i kada prestane bol
znat ćemo zašto smo čuvali smijeh,…
Adio dragi naš Harise!
Foto: DuList/ Ivana Žuvela Kalina, Tatjana Puljizević