Povodom misijske nedjelje koja se u Hrvatskoj slavi 21. listopada dubrovački franjevci organizirali su razgovor s fra Ilijom Barišićem, hrvatskim misionarom s najduljim stažom u misijama.
Rođen 1942. godine u Gmićima kod Prozora u BiH, Barišić je za svećenika zaređen 1969. godine, a u Demokratsku republiku Kongo (tada još uvijek Zaire) fra Ilija se uputio upravo iz Dubrovnika.
– Godine 1968. kao đakon u Firenci susreo sam misionare iz Afrike, zvali su ih Kongregacija Kongonijanaca. Zamolio sam tadašnjeg provincijala fra Jerka Bakotina da mi omogući misiju. Godinu kasnije u Firenci sam se zaredio te sam imenovan za odgojitelja u sjemeništu na Poljudu. Prije odlaska u misiji trebao sam u provinciji provesti dvije godine – prepričava fra Ilija.
Nakon proteka dvije godine, odlazi u Pariz gdje preko dana radi kao mehaničar u garaži Renaulta, a navečer uči francuski. Kad je stupio na tlo Afrike nije sebi postavljao nikakve uvjete. Godine 1972. u plemenu Bashi 9 mjeseci je išao na tečaj jezika Mashi, a zatim je s četvoricom subraće pokrenuo župu svetog Ivana koja je obuhvaćala područje s preko 100 tisuća katolika.
– Zajednica je bila mlada, jer je prv kršteni tada još uvijek bio živ. Godišnje smo krstili po 1800 do 2000 odraslih, a svatko je trebao proći četverogodišnji ciklus pripreme. Osnovali smo nove župe, a i broj svećenika je rastao. Novu misiju u Nyatenu preuzeli smo 1984. godine, gdje smo izgradili kuću odgoja, a zatim 1987. i samostan. Tamo sam kao odgojitelj radio punih 20 godina – rekao je fra Ilija Barišić.
Godine 1985. osnovana je provincija nazvana po svetom Benediktu Afrikancu. Provincija je zaredila 164 domaća svećenika, a svake godine u postulatu se nađe 16 novih. U 2015. godini očekuje se osnivanje još jedne provincije u Kongu, jer se broj domaćih svećenika uvećao.
– Najveći zadatak koji je pred nama postavljen bilo je mjesto na samom Ekvatoru 2005. godine, na iznimno teškom području gdje je zemlja kisela i nepogodna za obrađivanje, a probleme nam je stvarala i muha ce-ce – ističe fra Ilija, koji dodaje kako je u tom kraju misija prethodna misija 1925. godine izdržala tek četiri godine zbog jakog utjecaja lokalnih vračeva.
– Stanovali smo u maloj kućici koju su nam mještani izgradili u jedan dan od kolja, pruća i blata s plehnatim krovom. Uz pomoć Male braće i Provincije svetog Jeronima, kao i drugih dobrih ljudi, izgradili smo stan, ured, pet dvorana, a ukupno smo skupili donacije u iznosu od 162 tisuće dolara, ne računajući donacije za odgoj djece – kaže fra Ilija Barišić.
Fra Ilija je 1995. godine osnovao misiju i mjestu Kimbulu, gdje je po dolasku zatekao 95 posto nepismenog stanovništva bez škola, u kojem svi kopaju zlato ili koltan, ili se pridruže vojsci u šumama. Ipak, fra Ilija s ponosom ističe kako su kongoanski franjevci počeli djelovati i van granica Konga, čak i Afrike.
– Preuzeli su tri župe u belgijskoj pokrajini Valonija, dvije župe u Italiji, jednu u Istanbulu i Maroku. Drže i šest misija u Centralnoj Africi, mnogi su na studiju u Italiji i Njemačkoj – pohvalio se fra Ilija, dok je provincijal provincije svetog Jeronima fra Andrija Bilokapić istaknuo kako je možda i Dubrovniku potrebna svježa krv.
– Fra Ilija je preporoditelj duhovnošću – kazao je fra Andrija, dok je fotograf Zoran Marinović, koji je nekoliko puta posjetio fra Iliju u Kongu, rekao kako je Kongo “srce tame i noćna mora”, ali kako je fra Ilija za Kongoance jedina nada.
Fra Ilija je istaknuo kako je najveće kongoansko bogatstvo zapravo natalitet, a rude najveće zlo, od bakra i urana do zlata i dijamanata.
– Strane tvrtke namjerno 'programiraju' nerede i ruše vlast kako bi izvukli što više iz Afrike. Kongo je skandalozno bogata zemlja u kojoj ljudi umiru od gladi. Pola svega što se iskopa ide predsjedniku, a nema pošte, banke ni telefona. Predsjednik Mobutu 30 godina je nakupljao bogatstvo na švicarskim bankama, a onda se smrtno razbolio i u 30 dana sve potrošio na liječenje u Švicarskoj i Francuskoj. Na kraju je kao pas umro u Maroku, daleko od svoje zemlje – ističe fra Ilija.
Kongo je država u kojoj vlast ne gradi bolnice i škole. Školuju se samo djeca bogataša i trgovaca, a ona “ponekad nisu najpametnija”. Siromaštvo je Africi nametnuto, a najviše pogađa djecu, stvara se “programirana” situacija s vojnim neredima i izbjeglicama, a u kojima ni humanitarne organizacije sa svojim skupim autima ne djeluju humanitarno. Zato je, ističe fra Ilija, htio pomoći bazi, selu.
– Imamo 798 djece koja pohađaju osnovnu školu, 464 učenika u srednjoj školi, ali i 15 studenata i 3 franjevačka kandidata. Imamo 12 razreda podijeljena u pedagošku i građevinsku sekciju – rekao je na večerašnjem predavanju fra Ilija Barišić, koji i dalje širi program kumstava za djecu i mlade.