Supružnici Velimir i Monique Kunčević koji su se iz Pariza vratili na Šipan nakon odlaska u mirovinu već nekoliko godina traže od Grada Dubrovnika da sanira stari zemljani put kojim jedino mogu doći do svoje kuće.
Poseban je problem i taj što je gospođa Monique teško pokretna pa koristi invalidska kolica, no njima ne može proći preko toga puta, tako da je do Šipanske luke moraju transportirati velikim ribarskim brodom.
– Moja supruga ne može normalno izaći iz kuće. Put koji je u vlasništvu Grada Dubrovnika je još prošle zime profundan i nikad nije saniran. Već tri, četiri godine govore mi da će ga napraviti. I jesu, sanirali su ga kada je Vlahušić došao na vlast ali su ga skratili za metar. A zašto je skraćen ne bih vam znao reći. Očito su lijenčine. Ovaj put u jako je lošem stanju, dapače opasan je za nas stanovnike, jer osim što je skraćen, je i profundan tako da ja sa svojom suprugom koja je već pet godina u kolicima ne mogu prošetati do Šipanske luke. Jedino nam je rješenje odazak s velikom ribarskom barkom, koja gore ima plato tako da se ona može popeti. Nama je ovdje zemaljski raj, ali teško nam je živjeti tu – dodaje Velimir Kunčević koji je punih 47 godina radio u Parizu i s pravom je ogorčen kako na gradske tako i na mjesne vlasti.
– Punih 47 godina živio sam i radio u Francuskoj, u Parizu. Ljeti sam, makar na dva, tri tjedna dolazio na Šipan. No, nisam pošao vanka lagati i prodavati pamet, već raditi, kao što su baš svi moji pradjedovi bili vanka – dodao je.
Na naš upit postoji li mogućnost da se spomenuti put sanira i dovede u stanje koje bi bilo pogodno za prolaz invalidskim kolicima te je li ostvaren kontakt s obitelji Kunčević po tom pitanju iz Grada Dubrovniku odgovorili su nam ‘gradska uprava svjesna je problema obitelji Kunčević, te je sanacija puta i rive u planu nadležnog Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne projekte. Čim dozvole financijski i organizacijski uvjeti, Grad će krenuti u popravke kao što je radio i prethodnih godina.’ No na naše pitanje kolika je procjena sanacije tog puta i koliko bi mogli trajati radovi nismo dobili odgovor.
Nema ni telefona
Obitelj Kunčević muku muči i sa telefonom kada se iz Francuske vrate na Šipan.
– Jedanput godišnje mi prekinu telefon a ja sve uredno plaćam. Prvi kontakt u Telecomu su ljudi koji su vrlo časni, a ovi poviše njih su lupeži i udbaši. Ovdje vladaju mali šerifi, tako da sam tri tjedna bio bez telefona koji mi je prijeko potreban jer mi žena mora kontaktirati liječnika putam faksa. Stoga sam ih tužio i sada čekam – dodao je Velimir Kunčević.