RODITELJI UČENIKA S POTEŠKOĆAMA Naša djeca zaslužuju maksimalnu podršku, a snoezelen soba će im je pružiti

Mališani i njihovi roditelji broje dane do ispunjenja njihovog sna – prve snoezelen sobe u Dubrovačko-neretvan­skoj županiji s najsuvremenijom didak­tičkom opremom i to upravo u Osnov­noj školi Lapad. Ova soba, kako je DuList već pisao, bit će od velike pomoći djeci s poteškoćama u razvoju, ali i svoj djeci Grada koja imaju različite teškoće. Sno­ezelen sobi najviše se vesele tri učenika novog razrednog odjeljenja za djecu s teškoćama – Ivan, Miho i Maroje. Ovi dragi dječaci dočekali su nas ispred svoga razreda zajedno s njihovim rodi­teljima i učiteljicom Ines Kiseljak koju, ističu nam, jako puno vole. S roditeljima Luinijem Banovcem, Danijelom Stjepo­vić i Boženkom Brbora porazgovarali smo o snoezelen sobi, podršci koju nji­hova djeca dobivaju u Lapadskoj školi, ali i o stručnoj pomoći djeci koju je u Dubrovniku, složno nam govore, jako
teško dobiti.

— Upisao sam mog Ivana u novo razredno odijeljenje za djecu s teško­ćama i jako sam zadovoljan suradnjom sa školom, s učiteljicom, stručnim služ­bama. Ivan inače ima poremećaj iz spek­tra autizma, a učiteljica i cijela škola daju sve od sebe za njega i druga dva učenika. Što se tiče nastavnog programa, provodi ga se koliko je moguće s obzirom na situ­aciju s pandemijom. U početku sam, pri­znajem, bio skeptičan prilikom otvore­nja škole, mislio sam se kako će to sve funkcionirati. Bilo je i dosta peripetija oko otvorenja, a tu najveću kritiku upu­ćujem Ministarstvu znanosti i obrazova­nja kao i svim institucijama koje ne vode računa o našoj djeci. Pojavljuju se samo kad se treba prezentat’ na dan djece s posebnim potrebama ili dan autizma. Ostalih 364 dana nema ih nigdje – govori Luini Banovac.

Svi su se lijepo povezali

Naša druga sugovornica Danijela Stje­pović mama je malog Maroja te tako­đer ističe kako je jako zadovoljna uči­teljicom i podrškom koju Maroje prima u školi. Naglašava kako su se svi oni u razredu već tako lijepo povezali i da im ta atmosfera čini dobro.

Boženka Brbora, naša treća sugovor­nica, majka je malog Miha koji, pokazuje nam, jako voli svoju učiteljicu Ines.

— Jako smo zadovoljni sa školom, svake pohvale ravnateljici Nikolini Soko, našoj učiteljici Ines Kiseljak i asi­stentima. Miho ih sve jako puno voli. On ima posebni poremećaj govora. Bilo je u početku riječi da će pohađati Osnovnu školu Ivana Gundulića u Gružu, ali smo ga ipak uspjeli upisati u lapadsku. Tako nam je draže jer nam je puno bliže i to je Mihu velika prednost – ističe mama Boženka.

Hvalevrijedan projekt snoezelen sobe, govore nam, potaknuli su upravo oni, roditelji djece s teškoćama, a Osnovna škola Lapad svesrdno je podržala nji­hovu ideju. Snoezelen soba ne samo da će koristiti njima, već i svoj djeci u Dubrovniku koja budu trebala takvu vrstu podrške.

— O ovoj našoj inicijativi izvijestili smo i institucije pa tako i ministarstvo još prije dva mjeseca. Međutim, koliko sam upoznat, još uvijek nam nitko od njih nije odgovorio. Vidjet ćemo što će biti nakon donacijskog koncerta Silen­tea koji ima za cilj prikupiti tih 140 tisuća kuna koje su potrebne za opre­manje snoezelen sobe u Lapadskoj školi. Nadamo se da će se sredstva prikupiti i ljudi pokazati dobru volju. Podržavamo koncert i vrlo smo zahvalni, ali mislimo da su ponajprije institucije te koje su tre­bale prepoznati potrebe naše djece i rea­girati te nas podržati. Institucije su, kao i obično, zakazale i to ne samo u ovoj situ­aciji – priča Luini Banovac dodavši kako su nekada za to i roditelji krivi jer bi tre­bali još više pritiskati institucije kako bi se izborili za svoju djecu.

Nećemo odustati

— Možda misle da nas mogu ignorirati, ali grdno se varaju. Ustrajat ćemo kako u snoezelen sobi tako i u ostalim projek­tima jer ako itko zaslužuje maksimum to su ova naša djeca – ističe Banovac.

Do sada njihova djeca, govore nam roditelji, nisu imala iskustva sa snoeze­len sobom pa su odluku o vrsti sobe pre­pustili stručnim službama škole.

— Oni su nam preporučili snoezelen sobu. Ona bi s brojnim vizualnim i tak­tilnim efektima trebala djeci pomoći da umire svoja osjetila u sigurnom okruženju. To će na njih jako dobro utjecati jer će ih ti efekti iz snoezelen sobe bolje usmjeriti u situacijama kada se zbog nečega uzrujaju. Oni ne mogu dugo zadržati koncentraciju, a i u tome im ova soba može pomoći – naglašava Banovac te dodaje kako je dobro da su se, unatoč pandemiji, angažirale online platforme preko kojih se također može
napraviti dobro djelo i ‘prava stvar’.

— Zvuči nam odlično Silenteov prvi online koncert. A, i božićno je vrijeme, ljudi su uvijek spremni pomoći pa se nadamo da ćemo skupiti dovoljno novaca. Ali, ako i ne skupimo, ne odu­stajemo. Jamčim vam da će ovaj projekt biti doveden do kraja. Nećemo pustiti ministarstvo na miru dok ga ne dovr­šimo – odlučan je Banovac.

Snoezelen soba do Uskrsa

Kada prikupe potrebna sredstva, sno­ezelen soba na korak je do realizacije. Idejni je projekt već napravljen kao i troškovnik. Roditelji se nadaju da bi snoezelen sobu u Lapadskoj školi mogli imati prije Uskrsa. Poručuju kako njihova djeca ne mogu čekati.

Trojici dječaka, otkrivaju nam rodite­lji, početak škole bio je težak, uostalom, kao i svakom djetetu.

— Ali, sad su se već svi zbližili. Mislim da je ovo za našu djecu jako dobro rje­šenje. U velikom razredu bi bila gužva, međutim, opet postoji i dvosjekli mač. Oni bi trebali ići na glazbeni, likovni, tje­lesni i vjeronauk s drugom djecom, ali zbog pandemije trenutno nismo to bili u mogućnosti osigurati, ali vjerojatno će ići kad za to bude prilike da se barem dijelom socijaliziraju. Djece s teškoćama bit će, nažalost, sve više i o tome treba otvoreno govoriti. Zato nam je nepoj­mljivo da je do sada samo gruška škola imala razred za tu djecu – iznosi Luini Banovac.

Dodaje kako ne traže ništa pre­više, već da se djeci s teškoćama da onoliko koliko se može. Ali, zato je nekada, naglašava, potrebno pritisnuti institucije.

— Tražimo da se za djecu s teško­ćama izdvaja kontinuirano. Ići ćemo u još novih projekata. Nema stvari koju se ne može riješiti, samo treba sve iskomu­nicirati – odlučan je Banovac.

Podrška za djecu jako loša

Što se tiče podrške i svega što su mali Ivan, Miho i Maroje sa svojim roditeljima do sada prošli, situcija u
Hrvatskoj, a posebno u Dubrovniku jako je loša. Nemoguće je dobiti ter­min za svoje dijete, a veliki je problem i nedostatak stručnog kadra.

— Situacija je jako loša. Sa svojim sam Ivanom prošao cijelu Hrvatsku. Unatoč svim tim defektolozima i logopedima primjećujem da naša učiteljica Ines s djecom radi bolje od njih počevši od pri­stupa pa do metoda. Dobit ćemo snoe­zelen sobu i imamo ovo novo razredno odijeljenje, ali tko će raditi s našom dje­com kad se na razini cijele Hrvatske upisuje na fakultete 30-ak logopeda, defektologa i radnih terapeuta, ali zato na tisuće ekonomista i pravnika. Nešto će se morati promijeniti jer se ne može dozvoliti da ova djeca ne dobiju pot­poru koju trebaju – naglašava Banovac te dodaje kako će uskoro zatražiti da se uz učiteljicu Ines zaposli u lapadskoj školi još stručnog osoblja.

— Naši političari vole govoriti o nad­standardu, ali nadstandard bi za ovu djecu trebao biti uobičajen standard – mišljenja je Banovac.

Naša djeca trebaju podršku

Na adekvatnu podršku za svoje dijete do sada nije naišla ni Danijela Stjepović.

— Jako je teško i treba jako puno s njima raditi. Nema stručne podrške. Odlazi nam logopedica iz bolnice, a druge nema, tko zna kada ćemo dobiti novu. A naša djeca ne mogu čekati, treba im konstantna podrška – priča Danijela.

Boženka Brbora ističe kako joj uvijek najteže pada sa svojim malim Mihom ići po bolnicama.

— Nije tako jednostavno. Moramo sve obići, kucati na mnoga vrata. U bol­nici nema dovoljno logopeda i ostalih stručnih službi, a potrebe djece su sve veće. Gotovo je nemoguće dobiti termin kod logopeda. Kod defektologa uspije­vamo ići redovno. Našoj djeci pomoć je potrebna odmah, a dok ne dođe novi logoped, osuđeni smo ići negdje pri­vatno. Mislim da bi djeca s teškoćama trebala imati prednost kod naručivanja u logopeda, ali, nažalost, to za sada tako ne funkcionira – priča nam Boženka.

Inače, roditeljima uvelike smeta i to što se za djecu s poteškoćama izdvaja tek 50 kuna mjesečno za njihove potrebe u školi.

— Za tih sam 50 kuna pitao čovjeka s kojim sam razgovarao u ministar­stvu, kako ga nije sram? U redu mi je da nam daju 50 kuna kada je škola potpuno opremljena i kad je sve leglo na svoje mjesto, ali da to rade i sa ško­lom, odnosno, razrednim odjeljenjem koje je tek osnovano, to mi je nečuveno. Naravno, nisu imali, kao i obično, odgo­vora na moje pitanje – zaključio je Luini Banovac.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. prosinca 2020.