Aktualno

RODITELJI UČENIKA S POTEŠKOĆAMA Naša djeca zaslužuju maksimalnu podršku, a snoezelen soba će im je pružiti

Mališani i njihovi roditelji broje dane do ispunjenja njihovog sna – prve snoezelen sobe u Dubrovačko-neretvan­skoj županiji s najsuvremenijom didak­tičkom opremom i to upravo u Osnov­noj školi Lapad. Ova soba, kako je DuList već pisao, bit će od velike pomoći djeci s poteškoćama u razvoju, ali i svoj djeci Grada koja imaju različite teškoće. Sno­ezelen sobi najviše se vesele tri učenika novog razrednog odjeljenja za djecu s teškoćama – Ivan, Miho i Maroje. Ovi dragi dječaci dočekali su nas ispred svoga razreda zajedno s njihovim rodi­teljima i učiteljicom Ines Kiseljak koju, ističu nam, jako puno vole. S roditeljima Luinijem Banovcem, Danijelom Stjepo­vić i Boženkom Brbora porazgovarali smo o snoezelen sobi, podršci koju nji­hova djeca dobivaju u Lapadskoj školi, ali i o stručnoj pomoći djeci koju je u Dubrovniku, složno nam govore, jako
teško dobiti.

— Upisao sam mog Ivana u novo razredno odijeljenje za djecu s teško­ćama i jako sam zadovoljan suradnjom sa školom, s učiteljicom, stručnim služ­bama. Ivan inače ima poremećaj iz spek­tra autizma, a učiteljica i cijela škola daju sve od sebe za njega i druga dva učenika. Što se tiče nastavnog programa, provodi ga se koliko je moguće s obzirom na situ­aciju s pandemijom. U početku sam, pri­znajem, bio skeptičan prilikom otvore­nja škole, mislio sam se kako će to sve funkcionirati. Bilo je i dosta peripetija oko otvorenja, a tu najveću kritiku upu­ćujem Ministarstvu znanosti i obrazova­nja kao i svim institucijama koje ne vode računa o našoj djeci. Pojavljuju se samo kad se treba prezentat’ na dan djece s posebnim potrebama ili dan autizma. Ostalih 364 dana nema ih nigdje – govori Luini Banovac.

Svi su se lijepo povezali

Naša druga sugovornica Danijela Stje­pović mama je malog Maroja te tako­đer ističe kako je jako zadovoljna uči­teljicom i podrškom koju Maroje prima u školi. Naglašava kako su se svi oni u razredu već tako lijepo povezali i da im ta atmosfera čini dobro.

Boženka Brbora, naša treća sugovor­nica, majka je malog Miha koji, pokazuje nam, jako voli svoju učiteljicu Ines.

— Jako smo zadovoljni sa školom, svake pohvale ravnateljici Nikolini Soko, našoj učiteljici Ines Kiseljak i asi­stentima. Miho ih sve jako puno voli. On ima posebni poremećaj govora. Bilo je u početku riječi da će pohađati Osnovnu školu Ivana Gundulića u Gružu, ali smo ga ipak uspjeli upisati u lapadsku. Tako nam je draže jer nam je puno bliže i to je Mihu velika prednost – ističe mama Boženka.

Hvalevrijedan projekt snoezelen sobe, govore nam, potaknuli su upravo oni, roditelji djece s teškoćama, a Osnovna škola Lapad svesrdno je podržala nji­hovu ideju. Snoezelen soba ne samo da će koristiti njima, već i svoj djeci u Dubrovniku koja budu trebala takvu vrstu podrške.

— O ovoj našoj inicijativi izvijestili smo i institucije pa tako i ministarstvo još prije dva mjeseca. Međutim, koliko sam upoznat, još uvijek nam nitko od njih nije odgovorio. Vidjet ćemo što će biti nakon donacijskog koncerta Silen­tea koji ima za cilj prikupiti tih 140 tisuća kuna koje su potrebne za opre­manje snoezelen sobe u Lapadskoj školi. Nadamo se da će se sredstva prikupiti i ljudi pokazati dobru volju. Podržavamo koncert i vrlo smo zahvalni, ali mislimo da su ponajprije institucije te koje su tre­bale prepoznati potrebe naše djece i rea­girati te nas podržati. Institucije su, kao i obično, zakazale i to ne samo u ovoj situ­aciji – priča Luini Banovac dodavši kako su nekada za to i roditelji krivi jer bi tre­bali još više pritiskati institucije kako bi se izborili za svoju djecu.

Nećemo odustati

— Možda misle da nas mogu ignorirati, ali grdno se varaju. Ustrajat ćemo kako u snoezelen sobi tako i u ostalim projek­tima jer ako itko zaslužuje maksimum to su ova naša djeca – ističe Banovac.

Do sada njihova djeca, govore nam roditelji, nisu imala iskustva sa snoeze­len sobom pa su odluku o vrsti sobe pre­pustili stručnim službama škole.

— Oni su nam preporučili snoezelen sobu. Ona bi s brojnim vizualnim i tak­tilnim efektima trebala djeci pomoći da umire svoja osjetila u sigurnom okruženju. To će na njih jako dobro utjecati jer će ih ti efekti iz snoezelen sobe bolje usmjeriti u situacijama kada se zbog nečega uzrujaju. Oni ne mogu dugo zadržati koncentraciju, a i u tome im ova soba može pomoći – naglašava Banovac te dodaje kako je dobro da su se, unatoč pandemiji, angažirale online platforme preko kojih se također može
napraviti dobro djelo i ‘prava stvar’.

— Zvuči nam odlično Silenteov prvi online koncert. A, i božićno je vrijeme, ljudi su uvijek spremni pomoći pa se nadamo da ćemo skupiti dovoljno novaca. Ali, ako i ne skupimo, ne odu­stajemo. Jamčim vam da će ovaj projekt biti doveden do kraja. Nećemo pustiti ministarstvo na miru dok ga ne dovr­šimo – odlučan je Banovac.

Snoezelen soba do Uskrsa

Kada prikupe potrebna sredstva, sno­ezelen soba na korak je do realizacije. Idejni je projekt već napravljen kao i troškovnik. Roditelji se nadaju da bi snoezelen sobu u Lapadskoj školi mogli imati prije Uskrsa. Poručuju kako njihova djeca ne mogu čekati.

Trojici dječaka, otkrivaju nam rodite­lji, početak škole bio je težak, uostalom, kao i svakom djetetu.

— Ali, sad su se već svi zbližili. Mislim da je ovo za našu djecu jako dobro rje­šenje. U velikom razredu bi bila gužva, međutim, opet postoji i dvosjekli mač. Oni bi trebali ići na glazbeni, likovni, tje­lesni i vjeronauk s drugom djecom, ali zbog pandemije trenutno nismo to bili u mogućnosti osigurati, ali vjerojatno će ići kad za to bude prilike da se barem dijelom socijaliziraju. Djece s teškoćama bit će, nažalost, sve više i o tome treba otvoreno govoriti. Zato nam je nepoj­mljivo da je do sada samo gruška škola imala razred za tu djecu – iznosi Luini Banovac.

Dodaje kako ne traže ništa pre­više, već da se djeci s teškoćama da onoliko koliko se može. Ali, zato je nekada, naglašava, potrebno pritisnuti institucije.

— Tražimo da se za djecu s teško­ćama izdvaja kontinuirano. Ići ćemo u još novih projekata. Nema stvari koju se ne može riješiti, samo treba sve iskomu­nicirati – odlučan je Banovac.

Podrška za djecu jako loša

Što se tiče podrške i svega što su mali Ivan, Miho i Maroje sa svojim roditeljima do sada prošli, situcija u
Hrvatskoj, a posebno u Dubrovniku jako je loša. Nemoguće je dobiti ter­min za svoje dijete, a veliki je problem i nedostatak stručnog kadra.

— Situacija je jako loša. Sa svojim sam Ivanom prošao cijelu Hrvatsku. Unatoč svim tim defektolozima i logopedima primjećujem da naša učiteljica Ines s djecom radi bolje od njih počevši od pri­stupa pa do metoda. Dobit ćemo snoe­zelen sobu i imamo ovo novo razredno odijeljenje, ali tko će raditi s našom dje­com kad se na razini cijele Hrvatske upisuje na fakultete 30-ak logopeda, defektologa i radnih terapeuta, ali zato na tisuće ekonomista i pravnika. Nešto će se morati promijeniti jer se ne može dozvoliti da ova djeca ne dobiju pot­poru koju trebaju – naglašava Banovac te dodaje kako će uskoro zatražiti da se uz učiteljicu Ines zaposli u lapadskoj školi još stručnog osoblja.

— Naši političari vole govoriti o nad­standardu, ali nadstandard bi za ovu djecu trebao biti uobičajen standard – mišljenja je Banovac.

Naša djeca trebaju podršku

Na adekvatnu podršku za svoje dijete do sada nije naišla ni Danijela Stjepović.

— Jako je teško i treba jako puno s njima raditi. Nema stručne podrške. Odlazi nam logopedica iz bolnice, a druge nema, tko zna kada ćemo dobiti novu. A naša djeca ne mogu čekati, treba im konstantna podrška – priča Danijela.

Boženka Brbora ističe kako joj uvijek najteže pada sa svojim malim Mihom ići po bolnicama.

— Nije tako jednostavno. Moramo sve obići, kucati na mnoga vrata. U bol­nici nema dovoljno logopeda i ostalih stručnih službi, a potrebe djece su sve veće. Gotovo je nemoguće dobiti termin kod logopeda. Kod defektologa uspije­vamo ići redovno. Našoj djeci pomoć je potrebna odmah, a dok ne dođe novi logoped, osuđeni smo ići negdje pri­vatno. Mislim da bi djeca s teškoćama trebala imati prednost kod naručivanja u logopeda, ali, nažalost, to za sada tako ne funkcionira – priča nam Boženka.

Inače, roditeljima uvelike smeta i to što se za djecu s poteškoćama izdvaja tek 50 kuna mjesečno za njihove potrebe u školi.

— Za tih sam 50 kuna pitao čovjeka s kojim sam razgovarao u ministar­stvu, kako ga nije sram? U redu mi je da nam daju 50 kuna kada je škola potpuno opremljena i kad je sve leglo na svoje mjesto, ali da to rade i sa ško­lom, odnosno, razrednim odjeljenjem koje je tek osnovano, to mi je nečuveno. Naravno, nisu imali, kao i obično, odgo­vora na moje pitanje – zaključio je Luini Banovac.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. prosinca 2020.

Pročitajte još

Danas obilježavamo Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Dulist

DUBROVAČKI ARHITEKT MARKO DABROVIĆ IZ 3LHD-A Ekipa koja donosi optimizam, ne pričaju o teškoćama, već hrabro mrve birokraciju

Barbara Đurasović

MARIN ČILIĆ ‘Baldo je spreman za novu ulogu starijeg brata’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija