Kultura

RAZGOVOR SA SRĐANOM ŠIMUNOVIĆ Želim da se djeca zarana ‘inficiraju’ teatrom, kao što sam i ja

RAZGOVOR SA SRĐANOM ŠIMUNOVIĆ Želim da se djeca zarana 'inficiraju' teatrom, kao što sam i ja

Dubrovačka glumica i redate­ljica Srđana Šimunović prije dvije se godine vratila u Grad i od tada čini čuda. Postala je članicom ansambla Kazališta Marina Držića, a ravnatelj Paolo Tišljarić udijelio joj je povjerenje za stvaranje autorskih projekata. Prvi takav, prisjetit ćemo se, bila je pred­stava ‘Glumice IIkategorije’, premi­jerno izvedena prošle godine. Zaslužna je za režiju i pisanje teksta, ali reći će ‘samo djelomično’ jer je treći čin sadr­žavao Vojnovićev Suton. A sad je vri­jeme za predstavljanje novog djela u koji je uložila osam mjeseci svoga rada i truda. Riječ je autorskoj predstavi ‘Bajka o baki Mokoš’, namijenjenoj malima, ali i velikima. Zaslužna je za tekst i režiju, a prihvatit će se i – glume. Svojih je 15 godina znanja i iskustva u zagrebačkom Kazalištu Mala scena ‘pretočila’ u ovu bajku mjuzikl koja će svoju praizvedbu doživjeti u četvrtak 5. prosinca, ususret sv. Nikoli. ‘Bajka o baki Mokoš’ posvećena je Ivani Brlić Mažuranić, ali i kreativnom rastu naše sugovornice, redateljice i autorice Srđane Šimunović.

‘Bajka o baki Mokoš’ ujedno je i mitološko-ekološka bajka. Kako ste došli na ideju njenog stvaranja?
Nije mi bilo teško izmaštati mitološko-ekološku bajku s ‘ključem’ jer – volim maštati. Glavna inspiracija bile su mi ‘Priče iz davnine’. Pokrenule su moju maštu. Čak su dvije rečenice direktno prenesene iz libra tog značajnog djela. Inače, kad sam upisala Akademiju u Zagrebu, prvi ispit iz govora bio mi je ‘Šuma Striborova’. Na mene je to osta­vilo veliki i dubok trag, ali nikad nisam imala priliku glumiti u predstavi za djecu koju je napisao naš ‘Hans Chri­stian Andersen’, kako možemo nazvati Ivanu Brlić Mažuranić. I rad na Dubro­vačkim ljetnima igrama utjecao je na stvaranje ovog djela.

U središtu je dakle edukacija o oču­vanju prirode, ali i dubrovačkog jezika.
Očuvanje dubrovačkog jezika drugi je segment ove bajke. Govor nestaje. Događaju se situacije da kad djeci nešto kažem na dubrovačkom, ne razumiju me. On postaje nepoznanica. Ova priča bi trebala upoznati djecu s dubrovačkim jezikom te biti uvertira i priprema za čitanje Držića, Vojnovića i cijelog ‘korpusa’ dubrovačke literature, iznimno važne, na razini Hrvatske, ali i na svjetskoj razini. Bilo bi mi drago da razumiju koje bogatstvo u tim djelima leži. Upoznat ćemo ih i s drugim jezi­cima, kao što su latinski i španjolski, ali i s hrvatskim dijalektima. No, želim i da se zaljube u teatar. Djeca zbog soci­jalnih mreža i prevelikog korištenja mobitela i kompjutera, zaboravljaju što to znači igra. Važno je da se ne zaborave igrati, ali i da kroz igru nešto nauče. Znamo i da je edukacija najmla­đih sastavni dio programa ravnatelja Kazališta Marina Držića.

Cijeli razgovor pročitajte u novom broju DuLista koji je na kioscima.

Foto: Hrvoje Curić / KMD Facebook 

Pročitajte još

FRANO MAŠKOVIĆ VEČERAS I SUTRA U BURSI U predstavi ‘Na dnu oceana postoje neki svjetovi’

Dulist

[FOTO] Srednjoškolci se na zabavan način upoznavali s baštinom Dubrovnika

Dulist

U SUBOTU U TEATAR! Alma Prica u sapunici ‘Španjolski komad’

Dulist