Aktualno

RAZGOVOR SA ŠEFOM KOMUNALACA MIHOM ŠUTALOM Ima nas samo osam, ali trudimo se svim vandalima ući u trag

U posljednjih nekoliko tjedana svjedoci smo sve češćeg vandalizma u povijesnoj jezgri. Turisti se penju po spomenicima, vrše nuždu na ulici i bludniče. Pitanje koji naši sugrađani postavljaju je – gdje su komunalni redari? Obratili smo se stoga njihovom prvom čovjeku koji nam objašnjava kako se ‘ovo nije odjednom počelo događati niti su takvi neumjesni pri­zori od jučer’.
Kako to mislite?
Skoro svaka osoba ima pametni tele­fon pa se takvi nemili prizori vrlo brzo nađu na društvenim mrežama te se širem broj građana prezentira i takva vrsta devijantnog ponašanja. To je slu­čaj i sa ovih nekoliko loših slika koje se šalju u svijet poput djevojaka koje mokre na Porporeli i mladića koji sjede na Velikoj i maloj fontani. Naravno da su se takve situacije događale i prije, te sva turistička središta poput Milana ili Barcelone imaju s tim problema. Komu­nalni redari su tu, ali oni ne mogu biti na svakom mjestu u svako vrijeme. Da bi nešto mogli poduzeti, odnosno sank­cionirati, moramo neposrednim zapa­žanjem evidentirati prekršaj na licu mjesta. Međutim, također postupamo temeljem prijava građana, saznanja na društvenim mrežama, javnog pogovora i slično nakon čega pristupamo utvr­đivanju identiteta počinitelja. Dakle, provodimo izvide te posljedično utvr­đujemo identitet prekršitelja, što sad konkretno provodimo za slučajeve penjanja po fontanama. Ista stvar je za počinitelje prekršaja vršenja nužde na javnim površinama. Po tom pitanju surađujemo i s djelatnicima policije koji, poput nas, također mogu sankci­onirati počinitelja koji vrši nuždu na javnoj površini. Mi najčešće postupamo sukladno Odluci o komunalnom redu koja, između ostalog, naglašava da je zabranjeno nedolično ponašanje u bli zini spomenika što je svakako penja­nje po fontani. To je podložno sankci­jama od dvije tisuće kuna, međutim, jako je važno još jednom naglasiti da mi moramo našim neposrednim opa­žanjem to utvrditi. Prema dosadaš­njim izvidima i iskustvu, mahom se radi o stranim državljanima kao poči­niteljima te našim mehanizmima, u suradnji s djelatnicama policije, poku­šavamo im ući u trag, što je, složit će te se, ponekad teško utvrditi. Mi u pravilu radimo do dva sata ujutro, a to se moglo dogoditi u tri, četiri ili pet. Ali predano radimo svoj posao i nadamo se utvrđi­vanju identiteta. ­
Koliko uopće komunalnih redara djeluje na području Grada Dubrovnika?
Trenutno imamo aktivnih osam komu­nalnih redara. Pokrivamo područje od Dubca do Brsečina, odnosno Velikih žala te mjesta Dubravica. Dakle, admi­nistrativno područje Grada Dubrovnika. Radimo u tri smjene 7 dana u tjednu te sve treba štimati sukladno Zakonu o radu, pritom mislim na radno vrijeme, slobodne dane, rad vikendima i slično, što ukazuje na rastegnutost djelatnika našeg Odsjeka. Unatoč blagom deficitu službenika, smatram da radimo odličan posao i stižemo nadzirati komunalni red na području Grada te sankcionirati nered koji se povremeno događa. Iskori­štavamo maksimum potencijala s kojim raspolažemo. Posao je zanimljiv i nije onakav kakvog većina shvaća. Istina je da je naporan, iscrpljujuć, odgovoran ali je i zanimljiv. Mi postupamo po pri­ličnom broju zakona i skoro svih odluka koje donosi Gradsko vijeće.
Kako bi ocijenili dosadašnji tijek sezone?
Sezona je u svom maksimalnom zamahu što se Odsjeka za komunalno redarstvo tiče. Imamo 15 do 20 prijava dnevno te 10-ak žarišta kojom prilikom gasimo ona najintenzivnija ne zanema­rujući ostale, naravno. U pravilu sve stižemo te sam neizmjerno ponosan i nadasve zahvalan svim onim služ­benicima našeg Odsjeka koji davaju svoj enorman doprinos i maksimum da bi nam prvenstveno građani, ali i gosti, bili zadovoljni i ugodno se osje­ćali. Možda nas nema dovoljno, ali smo dobro organizirani te se nadam da gra­đani to vide i vrednuju.
S kojim se problemima, osim vanda­lizmom, najčešće susrećete?
Ove sezone smo imali problema s bukom unutar povijesne gradske jezgre, ali to smo korigirali. Građani s te strane mogu biti mirni. Konkretno nam je sad najveći problem ostavljanje robe na javnoj površini, a kojom se opskrbljuju restorani, caffe barovi, noćni klubovi i drugi ugostiteljski objekti uslijed čega se na trenutke stara jezgra doima kao skladište robe. Iskoristio bih ovu priliku za poslati poruku dostavljačima da to ne rade već da u dogovoru s objektima kojima dostavljaju robu, nju unose odmah, a ne ostavljaju na ulici. Što se zapravo događa – caffe bar ili restoran se otvara oko 10 sati, a kako je povećani intenzitet gostiju, oni naručuju veće količine robe na dnevnoj razini. Onda dostavljači sukladno tim narudžbama dopremaju robu i ostavljaju je na ulici, a nju građani i turisti moraju preskakati i zaobilaziti čisto zbog nečije komocije jer im se ne da doći u 8 sati ujutro i sta­viti je unutra. Time smo se pozabavili i uvodimo red vrlo konkretno i efika­sno. Također, imamo slučajeve nepro­pisnog ostavljanja otpada mimo odla­gališta što je dosta izraženo, pogotovo kod kućanskog otpada. Zna se kad se baca smeće, a to je od 19 do 3 sata osim subotom te na svakom odlagalištu stoji natpis s vremenom bacanja. Gledajte, djelatnici Čistoće koji rade odličan i jako naporan posao dok mi spavamo kupe otpad i prazne kontejnere, do 6 sati moraju isprazniti sve kontejnere sukladno pravilnicima te je zamišljeno da kontejneri ostanu prazni do 19 sati navečer, inače se širi neugodan miris, pogotovo ljeti. Naši ljudi u pravilu kad idu na posao bacaju smeće i onda oni budu puni već u 9 sati. Također, baca se građevinski otpad pa kamioni Čistoće imaju problema te im se kvari hidrau­lika. S te strane mi vršimo pritisak jer smo svi za to odgovorni.
Koliko je pandemija utjecala na Vaš posao?
Utjecala je u smislu da smo dobili još jedan dodatan zadatak, a to je da nad­ziremo mjere Stožera civilne zaštite. Na javnim površinama, u unutrašnjosti objekata kao što su ugostiteljski i trgo­vine pazimo drži li se razmak i maske, dezinficiraju li se ruke, jesu li stolovi i stolice na dovoljnom razmaku… Sve je propisano. Mi nismo ovlašteni za sank­cioniranje. To je zadaća Civilne zaštite, Državnog inspektorata i Policije. Oni sankcioniraju, odnosno obavještavaju Državni inspektorat. Mi smo ‘back up’, izvještavamo i utvrđujemo nepra­vilnosti. Ostalo je jednako kao svima ostalima. Izdali smo do sada više sto­tina upozorenja. U dva-tri navrata smo obavijestili inspektorat u slučaju igno­riranja zapovijedi komunalnih redara, nakon toga Državni inspektorat podu­zima daljnje mjere. Poanta je da ljudi poštuju pravila i mjere stožera, a ne da se kažnjavaju, osim u konkretnim slu­čajevima. Odgovorno tvrdim da naši sugrađani apsolutno sve poštuju, pone­kad zaborave staviti masku ili slično, ali ne zato jer ne žele istu nositi.
Gotovo tri godine ste na ovom rad­nom mjestu. Što Vam je bilo osobito izazovno savladati?
Moram priznati da nisam imao previše saznanja o poslu koji ću raditi kada sam se prihvatio ovog odgovornog posla, ali nakon nekog vremena sam uvidio da je gradonačelnik Mato Franković napravio fantastičan potez idejom da na radno mjesto voditelja Odsjeka za komunalno redarstvo dovede nekoga iz sustava Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Policije, s obzirom da se na mjestu kriminalističkog služ­benika, gdje sam radio dugi niz godina, skuplja nemjerljivo iskustvo koje mi je umnogome olakšalo prilagodbu, te organizaciju posla unutar Odsjeka. Ne pričam samo o sebi, nego o svim služ­benicima koji imaju određeno iskustvo i rukovodeće sposobnosti da obavljaju ovaj posao te je smatram, gradonačel­nik sa time itekako pogodio s obzirom da je u ove moje skoro tri godine, Odsjek narastao do zavidne razine, unatoč određenim ograničenjima. Smatram da sam se vrlo brzo prilagodio i poveo Odsjek u smjeru koji iz moje perspek­tive ide jako dobro.
Što Vas je uopće nagnalo da promi­jenite profesiju?
Raditi za Grad Dubrovnik je svojevrsna potvrda vas kao čovjeka, pogotovo kad od vas traže da dođete te da se priklju­čite timu. Imate stotine tisuće gradova na svijetu, ali Dubrovnik je specifičan, poseban Grad, Grad koji ima svoje mje­sto, ugled, povijest te kad vodstvo tog grada stupi s vama u kontakt te želi da vodite Odsjek kao što je ovaj, samim time vam to imponira jer kao što sam rekao, time sam zapravo dobio potvrdu sebe kao profesionalca te prvenstveno kao čovjeka. Ovo je jako težak posao, no s druge strane kao policijski službenik doživio sam određeno zasićenje i prihvatio sam izazov nakon kraćeg razmi­šljanja iako sam u policiji imao izvrsnu perspektivu u smislu ponuda od rukovodstva. Mogu reći da nisam pogriješio, iako mi je stresniji posao jer sam svakodnevno na više istovremenih, kako bih rekao, frontova. Ali u konač­nici moram ponoviti da sam iznimno ponosan što je jedan gradonačelnik kao što je Mato Franković mene prepoznao kao osobu koja bi mogla dići Odsjek za komunalno redarstvo na jednu veću razinu, a u čemu, kako vidimo, nije pogriješio, bez lažne skromnosti. ­
Koliko je stres posla utjecao na Vaš privatan život?
Moj privatan život ne pati. Imam suprugu punu razumijevanja i dva kra­sna sina na koje sam nemjerljivo pono­san. Sve stižem. Radno vrijeme komu­nalnih redara je opće poznato dok je moje 0–24, te sam uvijek dostupan na mobitel jer se uvijek nešto događa. Gra­đani žele rješenje problema i to odmah. Međutim, to često nije tako jedno­stavno. Po zakonu postoje neke razine zbog kojih nekad to sporije ide, ali na kraju sve bude na zadovoljstvo sviju.
Mislite li da građani od Vas imaju prevelika očekivanja?
Svakako da imaju velika očekivanja, vje­rojatno ponekad ne shvaćaju kako naš posao funkcionira. Na primjer, građa­nin prijavljuje kako je od susjeda pre­raslo zelenilo i njemu ometa prolaz ulicom te zaklanja javnu rasvjetu koja onda po noći gori ‘u prazno’. On želi da se to odmah riješi, jasno. Međutim, mi prvo moramo izaći na teren i vidjeti o čemu je riječ. Moramo utvrditi je li to protivno Odluci o komunalnom redu, zatim utvrditi vlasništvo i onda pokre­nuti upravni postupak. Onda ta osoba mora primiti to rješenje osobnom dostavom kako bi bilo valjano. Mi ne možemo tek tako doći i poslati Vrtlar da zelenilo podšiša. Može se dogoditi i da se toj osobi rješenje jedno vrijeme ne može uručiti, a ako uspijemo onda joj se daje pet dana po primitku da situaciju riješi. Kad to ne napravi, mi pribjega­vamo sankcioniranju. Imamo dva alata – prekršajne prijave i upravne postupke. Možemo novčanim kaznama prisi­ljavati na izvršenje ili unajmiti treću osobu koja će podšišati na dijelu koji je javna površina jer mi ne smijemo ulaziti u privatni posjed. To može potrajati i do mjesec dana. Temelj svega je poštivanje zakona i to nam je zaštitni znak.

DUBROVNIK NAGLEDA 120 KAMERA KOMUNALNIH REDARA 20 njih je u povijesnoj jezgri
Od 1. siječnja 2010. do 1. veljače 2019. prosjek upravnih postupaka, što je naš primarni zadatak, je bio 250 godišnje. Kad podijelite to s 10 komunalnih redara, onda je to 25 postupaka, a s brojem mje­seci, onda su to dva mjesečno što je poražavajuće. Sad imamo više od tisuću postupaka godišnje s istim brojem ljudi, čak i manje. Razina nije skočila za deset, dvadeset, već 400 posto.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 1. rujna 2021.

Pročitajte još

ELEKTROTEHNIČARI SLAVE 56. GODINA MATURE Rodilo se zajedništvo koje nikad neće prestati!

Dulist

PROMETUJE 48 LINIJA IZ 21 DRŽAVE Kraj posezone u Dubrovniku još nije na vidiku

Dulist

MARINA SVILOKOS ‘Neizvjesno je hoćemo li cijepljenje uopće moći organizirati u našim ljekarnama’

Iva Dedo

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija