U jeku epidemije COVID-19 veledrogerije su obustavile isporuku lijekova za 33 bolnice u Hrvatskoj, a među njima je i Opća bolnica Dubrovnik. Sve to dogodilo se proteklog tjedna, kada su i brojke zaraženih od COVID-19 u Hrvatskoj značajno porasle. Ministar financija Zdravko Marić početkom tjedna izjavio je kako će se veledrogerijama kroz rebalans osigurati ukupno 1,84 milijarde kuna, a do tada će isporuka lijekova biti otežana. S druge strane, u utorak nas je dočekala brojka od čak 70 novozaraženih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a ovog četvrtka prešli smo brojku od 100 pozitivnih na COVID-19. O stanju u OB Dubrovnik u uvjetima epidemije, ali I o problematici obustave lijekova porazgovarali smo s ravnateljem doc. prim. dr. sc. Marijom Bekićem.
Koliki je udarac zadala obustava isporuke lijekova veledrogerija u jeku epidemije COVID-19?
S obzirom na to da se radi o 33 zdravstvene ustanove, ovakav potez veledrogerija, ishitren ili ne, manje ili više opravdan, je prilično krupan udarac i nacionalnom zdravstvenom sustavu i sigurnosti građana. Naime, očuvanje zdravlja je ustavno pravo svih nas i taj sustav služi isključivo radi očuvanja zdravlja građana. Zadnju sličnu situaciju imali smo neposredno prije izbora. Sad se to ponovilo prije rebalansa, odnosno prije donošenja proračuna tako da veledrogerije pomno biraju trenutak kad će nastupiti. Problem s veledrogerijama traje desetljećima. Ono što javnost mora znati jest da bolnica ne dobiva lijekove izravno od proizvođača nego preko distributera, a to je zapravo veledrogerija. Činjenica je da tek rijetke zdravstvene ustanove u Hrvatskoj plaćaju unutar zakonskih 60 dana, a dugovi veledrogerija i tzv. sanacije ili financijske injekcije u određenim razdobljima od strane države postoje od kad sam ja u zdravstvenom sustavu. To nije ni jednostavan ni lako rješiv problem.
Koje je rješenje?
Treba napraviti pomnu analizu potrošnje lijekova. Mi imamo Povjerenstvo za lijekove, bolničku ljekarnu i financijsku službu koje prate potrošnju lijekova. Imali smo tijekom ove godine niže troškove na lijekove oko 2.950.000 kuna ili u postotku 14,3 posto. Itekako se o tome vodi računa. Uvedena je disciplina i nadzor. Osobno već duže vrijeme potpisujem svaki lijek koji se kupuje. To nije samo posljedica ovog zadnjeg događaja, jer se prije godinu i pol dana i pored prethodne financijske injekcije, jedna veledrogerija, kojoj se ovog ljeta priključila i druga, odlučila na isporuku lijekova uz prethodno avansno plaćanje. To znači da bolnica uvijek mora imati određenu zalihu gotovine na računu kako bi kupila taj lijek. Nismo imali nekih većih problema i to još uvijek dobro pratimo. Imamo određene zalihe. Vjerujem da će problem biti riješen, ali bez obzira na njihove financijske probleme, u cijeloj situaciji COVIDA, nije dobra poruka da zdravlje građana i pružanje zdravstvenih usluga bolnice ovisi o veledrogerijama. Za sad nismo reducirali program kao neke druge bolnice, svi pacijenti koji trebaju zdravstvenu njegu je i dobivaju. U ovom trenutku nema razloga za zabrinutost.
Rekli ste kako lijekove ne nabavljate direktno od proizvođača, može li se to promijeniti?
Ne može. Država, odnosno Ministarstvo zdravstva kako bi uštedjelo, što je dobar plan, provodi okvirne sporazume za nabavku lijekova. Oni rade natječaj, a čuli smo u medijima kako se točno formira cijena. Ravnatelji svih bolnica i KBC-ova potpišu okvirni sporazum o nabavci lijekova, u kojem su navedeni dobavljači, odnosno koja veledrogerija isporučuje određenu vrstu lijeka. Ono što nas dočeka jest cijena lijeka, vrsta lijeka i obveza o plaćanju unutar 60 dana. Nije problem to neplaćanje unutar 60 dana, problem je kad se dogode ovakve situacije što bolnica zapravo ostaje sama. Nisi platio, nisi platio, i tu su veledrogerije u pravu, ali je bolnica ostala nezaštićena. Kao posljedica toga idemo kaskadno, na kraju svega toga je onaj tko je na vrhu piramide, a to je pacijent.
Ministar je najavio rješenje rebalansom proračuna, ali što u slučaju da se situacija ne bi riješila?
Imamo Vladu koja je odgovorna za očuvanje zdravlja građana, baš kao i mi kao ustanova. Imamo određene zalihe. Ako bi došlo do nestašice nečega, o tome bih obavijestio ministra, no ne očekujemo takav razvoj situacije.
Za DuList ste rekli kako imate zaliha za desetak dana.
Nekih zaliha imamo i za mjesec dana, ali uvijek govorimo o najnižoj zalihi nečega.
Koliko je povećanju duga doprinijela i situacija s COVIDOM?
Prema izvješću HZZO-a za prvih šest mjeseci 2020. godine, u usporedbi s istim razdobljem 2019., radilo se oko 23 posto manje. Jasno, to je udarno vrijeme epidemije jer tek od sredine lipnja možemo govoriti o relaksaciji mjera i nadoknadi sustava. Izvješće za drugih šest mjeseci 2020. godine bit će u korist bolnica, što se tiče obavljenog rada. Morate znati da su plaće išle gore, kao i dodaci na plaće, sukladno kolektivnim ugovorima. To je za ustanovu značilo čak 20 posto veći trošak, dok je HZZO pratio ta povećanja između 3 i 4 posto povećanjem cijene usluge. Konstantno imamo umjetno određenu nisku cijenu zdravstvene usluge i ona je po meni jedan od temeljnih čimbenika koji generiraju gubitke. Bilo bi dobro kad bi Ministarstvo ili HZZO vidjeli što bi neka bolnica s obzirom na svoj zemljopisni položaj i populaciju koja joj gravitira trebala raditi od svojih poslova, jer imate cijeli niz općih bolnica koje se zakonski tretiraju slično kao naša bolnica. Ovo što se u dubrovačkoj bolnici radi je hrvatski nadstandard. Uvijek spominjem kako smo hibrid između opće bolnice i kliničkog bolničkog centra, jer smo i nastavna baza Medicinskog fakulteta u Splitu i studija Sestrinstva Sveučilišta u Dubrovniku, imamo dosta akademskih liječnika sa znanstvenim postignućima. S druge strane imamo Neurokirurgiju, Interventnu kardiologiju, a imamo u planu još neke razvojne tehnike. Prati se svjetski trend. Kreću uskoro i postupci dodatne nabavke opreme za dnevnu bolnicu u vrijednosti od 27 milijuna kuna, što znači da će naši liječnici raditi najsuvremenijim tehnikama iz područja medicine. Radiologiju ističem kao jedan od odjela gdje smo u protekle dvije godine obnovili kompletnu dijagnostičku opremu. Jasno, ograničenje je kadar odnosno iskorištenje opreme. COVID nas je dosad koštao 10 milijuna kuna, od nabavke opreme i uređaja do potrošnog materijala. Potrošni materijal samo za PCR dijagnostiku tjedno košta 180 tisuća kuna, što znači da bolnica mora imati unaprijed spreman taj iznos za dijagnostiku, a sve kako bismo tjedno testirali oko tisuću ljudi.
Spomenuli ste nisku cijenu zdravstvene usluge, što bi njeno povećanje značilo za građane?
Za građane to ništa ne bi značilo, jer kad uspoređujete izdvajanja za zdravstvo u Europskoj uniji, vidjet ćete da smo, ako ne na dnu ljestvice, onda sigurno pri dnu. Uvijek ima nezadovoljnih građana, ali ako netko odvaja za zdravstvo ima pravo postavljati pitanja i osjećati se zakinutim ako nije dobio određenu razinu usluge ili u određeno vrijeme tu zdravstvenu uslugu. No, po glavi stanovnika se premalo odvaja, a hrvatska medicina zaista ide u korak sa svjetskom medicinom. Svaki uređaj koji nam dolazi predstavlja zadnju riječ tehnologije u svijetu medicine tako da se ne može dogoditi da se kupila rashodovana ili polovna oprema, što je i zakon stornirao. Ljudi se liječe i dijagnosticiraju najsuvremenijom opremom. Građani mogu biti zadovoljni ako se uz ovoliko davanje ova razina zdravstvene usluge održi.
Posljednjih desetak dana svjedočimo znatno povećanju broja oboljelih u Hrvatskoj. Jeste li prilagodili rad bolnice?
Nismo još. Dio bolnica u Hrvatskoj je prilagodio svoj rad, uveli su smjene, ali to se dogodilo u bolnicama gdje je na određene odjele ušao COVID i uzeo određeni broj djelatnika. U ovom trenutku mi dosta dobro stojimo, 13 djelatnika je u samoizolaciji, a dvoje je pozitivno na COVID-19. Na proljeće smo angažirali određene dodatne kadrovske potencijale. To su bili naši specijalizanti, njih najmanje 30 koji su trenutno na specijalističkom usavršavanju koje traje u prosjeku tri godine izvan matične ustanove. Međutim, sad imamo zabranu Ministarstva za njihovo povlačenje, jer im je obustavljena specijalizacija. Onoliko koliko su bili u Dubrovniku na ispomoći, angažirani oko trijaže ili zbrinjavanja pacijenata sa sumnjom na COVID, toliko moraju nadoknaditi trajanje specijalizacije, koja je u prosjeku četiri i pol, pet godina. Nažalost, klinički bolnički centri koji provode specijalizaciju gledaju u toj priči svoj interes. Hrvatska liječnička komora i manje županijske bolnice forsiraju da se promijeni način specijalizacije jer smo ovako u podređenom položaju u odnosu na KBC-ove. Ti ljudi su sad zadržani u Zagrebu, Rijeci ili Splitu i nisu nam dostupni. Jasno, morali smo angažirati postojeće ljude koji su trenutno u Općoj bolnici, povući sestre s nekih drugih odjela, u ovo slučaju Kirurgije i Otorinolaringologije dodatno kao ispomoć na punktove s COVIDOM, specijalizanti se rotiraju pa npr. specijalizant neurokirurgije dežura na Covid odjelu. Vidjet ćemo koliko će to ići ovako da se ne osjeti na svakodnevni rad. Ekstremno povećanje broja hospitaliziranih pacijenata i eventualno povećanje broja samoizoliranih djelatnika, dovelo bi do redukcije programa i povratka na rad kakav smo imali u proljeće. Jedina pozitivna stvar jest ta što nam COVID više nije nepoznanica, imamo obrazac ponašanja, bolnicu smo već organizirali i znamo što gdje ide. Dolazi nam i kontejner za ‘drive in’ testiranje, naručen je i vojni šator za trijažu, a određen je i sekundarni objekt koji će uskoro biti spreman za prihvat potencijalnih pacijenata. Bez obzira na to što je u ovom trenutku epidemiološka situacija gora, već smo na to naviknuti i lakše je raditi. Jasno, s obzirom na situaciju bit će angažirani i svi djelatnici bolnice, bez obzira na specijalnost. U ovom trenutku radimo najnormalnije te nije došlo do izmještaja prostora. Pitanje je što će se događati, no za nekoliko sati se izmjesti odjel, to smo već nekoliko puta radili. Sustav ćemo držati prividno mirnodopski bez utjeU caja COVIDA koliko god budemo mogli. Kad vidimo da to više ne ide, da ljudi ispadaju, da se bolnica pacijentima puni više nego što bi trebalo i da su to ozbiljna stanja, nećemo čekati.
Ovih se dana strahuje kako će doći do preopterećenosti sustava, pogotovo što je sad u odnosu na proljeće veći broj zaraženih zdravstvenih djelatnika.
Tako je, veći je broj zaraženih djelatnika i pacijenata, ali se više i testira. Ovo proljeće testiralo se skoro isključivo u Zagrebu, kada su se rezultati nalaza čekali ponekad i tri dana. Danas ih imamo u prosjeku unutar 6 do 8 sati i testira se u dubrovačkoj bolnici. Osim toga, na početku se išlo po striktnim indikacijama epidemiologa, procjenjivalo se koji ljudi se mogu testirati, a koji ne. Sad se dosta više testira i srećom da je tako, sva ugrožena populacija se testira te pratimo kretanje. Imali smo do prije desetak dana 10 posto pozitivnih od ukupnog broja testiranih, no sad je taj postotak porastao, što znači da u populaciji ima dosta Covida. U Jedinici intenzivnog liječenja imamo 12 mjesta osiguranih za Covid pacijente. Tu ne bi trebalo biti problema jer smo uvijek ograničeni brojem djelatnika. Više od ovoga s čime sad raspolažemo, što se tiče tehnike, nam i ne treba za naše kapacitete. U kontaktu smo s drugim zdravstvenim ustanovama i Ministarstvom i kad bi došlo do zasićenosti kapaciteta centraliziranim sustavom bi ti ljudi bili drugdje izmješteni.
Na proljeće su naši pacijenti na respiratoru odlazili u Split, zašto se to sad ne radi?
Tako je, odlazili su u Split sukladno procjeni njihove stabilnosti tijekom transporta. Trebali smo imati priličnu garanciju da će pacijent doći stabilan u Split u respiratorni centar. No i tada smo imali pacijente u našoj Jedinici intenzivnog liječenja. Trenutno respiratorni centar na Križinama ne postoji, kao što je to bio slučaj na proljeće. U OB Dubrovnik imamo jednu jedinicu intenzivnog liječenja. Sad je ona razvučena u tri dijela. Jedan je dio gdje su pacijenti koji su testirani i nemaju COVID, dio je s testiranima koji imaju COVID, a imamo i pacijente koji zahtijevaju intenzivne uvjete liječenja, testirani su, ali čekamo nalaze. Oni su u toj zasebnoj prostoriji smješteni uglavnom jedan dan, do rezultata testa kako ne bi došlo do kontaminacije sustava. Za razliku od nas, svaka klinika u KBC-u ima svoju zasebnu jedinicu intenzivnog liječenja i u ovom su trenutku Covid pacijenti su u JIL koja pripada Infektivnoj klinici.
Što u slučaju ako popunimo kapacitete?
Obavještavamo ministra zdravstva i Stožer te oni stupaju na scenu. Tako je napravljeno i s Dubravom. Kad više nije bilo mjesta u Franu Mihaljeviću, ljude su počeli odvoditi u Dubravu. U ovom slučaju bi također, pretpostavljam, došlo do povećane mobilnosti zdravstvenih djelatnika iz dijelova RH gdje je manje Covida u druge. Sukladno jednom takvom predviđanju provodi se dodatna edukacija određenog kadra OB Dubrovnik na radu s uređajima i postupcima u Jedinici intenzivnog liječenja za liječnike i medicinske sestre koji bazno ne pripadaju toj struci, ni specijalizaciji niti rade na odjelu anestezije. Sve kako bismo imali veći broj ljudi na raspolaganju.
Rekli ste kako će uskoro u funkciju biti stavljen sekundarni objekt. Gdje se nalazi?
To je odabrano još prije nekoliko mjeseci. Radi se o dijelu jednog hotelskog lanca. No, to je namijenjeno za lakše kliničke slučajeve.
Priprema se projekt energetske obnove bolnice financiran iz EU fondova. Što će nam to donijeti?
To će donijeti jednu potpuno novu bolnicu. Naša bolnica ima oko 60 tisuća kvadrata površine. Imamo dva slobodna kata, 5. i 6. i taj prostor ima skupi hladni pogon. Mjesečno imamo oko milijun kuna troška vode, struje, komunalija…, što je posljedica takvog jednog ogromnog zdanja koje je građeno u vrijeme kad nije postojala razvijena svijest o zelenoj energiji. U međuvremenu se to promijenilo i jasno, svi želimo uštedjeti i napraviti što bolje uvjete za rad liječnika, ali i za boravak pacijenata. Ovaj projekt obuhvaća kompletno novu fasadu, izolaciju, otvore, strojarske radove, sunčane kolektore… Riječ je o kompletnoj rekonstrukciji bolnice. Projekt je u završnoj fazi pripreme i vjerujemo da ćemo za nekoliko godina imati prvoklasnu bolnicu po pitanju energetske učinkovitosti. Početkom godine je rađeno ispitivanje statike koje je pokazalo da bi izdržala najjače potrese, što daje još jedan razlog da se u nju ulaže.
Kolika je procijenjena vrijednost radova i kad ih možemo očekivati?
Oko 140 milijuna kuna, a projekt se u stopostotnom iznosu financira iz EU. Dok se sve provede teško da će se s obnovom ići prije 2022. godine. Imamo još dosta planova. Na šestom katu će se u dogovoru s Gradom raditi apartmani za gostujuće liječnike, a peti je namijenjen za dnevnu bolnicu, i njega ćemo prijaviti na natječaje. Da se i dio toga realizira, puno je.
Razmišlja li se o komercijalizaciji dijela prostora?
Postojale su različite ideje oko prostora koji su višak, ali dok traje COVID teško je razmišljati o tome.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 28. listopada 2020.