Aktualno

RAZGOVOR: JULIJANA ANTIĆ BRAUTOVIĆ Suživot kulture i turizma? Pojedinci su pomahnitali, postavili profit na prvo mjesto!

julijana antic brautovic 2

Dubrovnik je odnedavno pored Dubrovnik Pass-a, zajedničke digitalne ulaznice koja omogućava posjet svim gradskim atrakcijama, uveo i sustav online kupnje pojedinačnih ulaznica za gradske muzeje i galerije. Ova promjena trebala bi dovesti do povećanja broja posjetitelja u pojedine gradske atrakcije, posebice onim turistima koji tijekom svog boravka žele obići tek ciljane muzeje ili galerije. O ovim novitetima, prihodima od prodaje ulaznica, ali i kulturnim događanjima u Gradu, razgovarali smo s pročelnicom Upravnog odjela za kulturu i baštinu Julijanom Antić Brautović. Ona se posebno osvrnula i na suživot kulture i turizma unutar zidina, ali i podijelila svoja razmišljanja o TUPu, kao budućoj ‘tvornici’ kulturnih sadržaja. Za početak smo se dotakli Dubrovnik Pass-a.

Jeste li u Gradu Dubrovniku zadovoljni prihodima u proteklih 6 mjeseci?
Prihodi su jako dobri. Prihodi Upravnog odjela za kulturu i baštinu uključuju prihode od DU Pass-a, ali i od prodaje ulaznica na zidine i ulaznica za muzeje i galerije. Ti prihodi u prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na prethodnu godinu su 109 posto veći. Prihodi od DU Pass-a su također jako dobri i oni su u odnosu na prošlu godinu veći za 2, 3 puta. Ako se uspoređujemo s 2019., po prihodima smo bolji 65 posto i ponosni smo na to.

Odnedavno je uvedena i jedna promjena u sustavu prodaje ulaznica…
Tako je. Prvi smo grad u Hrvatskoj koji je za sve svoje muzeje i galerije uveo online prodaju ulaznica. Kad smo krenuli s digitalizacijom Dubrovačke kartice, razmišljali smo o tome da trebamo osmisliti sustav koji će biti jednostavniji našim posjetiteljima, i za kupovinu i za korištenje. I u tome smo uspjeli pa smo sličan sustav informatizacije napravili i za prodaju muzejskih i galerijskih ulaznica. Iako su svi oni uključeni kao usluga na DU Pass-u, sada je omogućena i kupnja ulaznice samo za jedan muzej, odnosno galeriju i to na vrlo jednostavan način, u dva klika mišem. To je također značajna promjena jer smo do ove godine imali samo zajedničku ulaznicu u muzeje i galerije i posjetitelj nije mogao kupiti pojedinačnu kartu, osim za Knežev dvor. Sustav je u uporabu pušten prije desetak dana i za sada su reakcije jako dobre.

Dubrovnik je svjetsko dobro i mora stalno biti dostupno svima. Naplata ulaza u Grad je zadnja opcija i ne bi bilo dobro da do nje dođemo. Najgore su nekakve represivne mjere. Svi skupa bismo trebali biti malo odgovorniji i razumjeti da od Grada živimo i da je potrebno pronaći način kako sve ovo održati za budućnost

Zašto ste to napravili? Prijašnji model nije bio dobar pa ste vratili na staro ili…?
Kad se uvodila zajednička ulaznica, cilj nam je bio disperzirati broj posjetitelja tako da rasteretimo najopterećenije atrakcije. S druge strane, željeli smo napravi promociju muzejima i galerijama koje su bile manje posjećeni. Međutim, tijekom godina se pokazalo da puno posjetitelja odustaje od posjeta našim muzejima ili galerijama jer im je zajednička ulaznica od 20 eura skupa, posebno onima čiji je interes posjetiti samo jedan muzej ili jednu galeriju. Cijena jedinstvene ulaznice je u principu jako jeftina ako netko želi posjetiti svih 10 lokacija, ali se često događalo da imamo primjedbe onih posjetitelja koji ne žele obići sve muzeje. Budući da već imamo platformu DU Pass-a, koja okuplja sve atrakcije, odlučili smo omogućiti individualnu kupnju ulaznice za svaki muzej. Nadamo se da će posjetitelji na to dobro reagirati. Uz to, uveli smo i obiteljsku ulaznicu za sve muzeje, što je također novost. Ona uključuje do dvije ulaznice za odrasle osobe i djecu do 14 godina, a pri tom nismo ograničavali broj djece. Vjerujemo da će obiteljsku ulaznicu posebno rado koristiti hrvatski turisti kojima su ove naše cijene zaista skupe.

Jeste li postigli bolju koordinaciju između kulturnih institucija koju ste prije godinu i pol dana, kada ste preuzeli Upravni odjel za kulturu, naglašavali? Jeste li uspjeli išta promijeniti i konkretno što?
Meni se čini da jesam. Ustanove sve više izvode zajedničke programe. Mislim da je to jako važno, ne samo zbog štednje resursa, nego i zbog izgradnje vlastitih kapaciteta. Iskreno vjerujem da nas suradnje oplemenjuju i obogaćuju. Prošle godine smo imali veliki projekt obilježavanja 750. godišnjice Statuta u kojega su se uključile ustanove u kulturi, ali i izvaninstitucionalni sektor. Zajednički smo iznijeli program koji je bio vrlo kvalitetan i na koji smo jako ponosni. Ove godine smo imali program posvećen Gunduliću, a sljedeće godine ćemo programski obilježavati odnos Dubrovnika i UNESCOa. U studenom ove godine će i arhivski fondovi iz razdoblja Dubrovačke Republike biti upisani na UNESCO-ovu listu Sjećanja svijeta. Uz to, obilježavamo i veliku obljetnicu, 45 godina od upisa Grada na UNESCO-ovu listu svjetske baštine i 15 godina od upisa Feste svetog Vlaha u registar nematerijalne baštine čovječanstva. Zato planiramo prirediti veliki cjelogodišnji zajednički kulturni projekt koji će koordinirati Grad i programi u okviru njega će biti prioritetno financirani. Uostalom, i ovogodišnji program Dubrovačkih ljetnih igara pokazuje da su ustanove počele međusobno više surađivati. Sve naše ustanove uključene su u Igre, od Teatra, Linđa, Simfonijskog orkestra… Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i na tome ćemo inzistirati i ubuduće.

Kad smo se dotaknuli Ljetnih igara, sve više se u javnom prostoru spominje kako izostaje sinergija između kulture, točnije Dubrovačkih ljetnih igara i turističkog sektora kako bi se u Dubrovniku osmislio, a uz pomoć dionika u turizmu i isfinancirao svjetski prepoznatljiv program. Može li se tu nešto mijenjati?
S pozicije Grada smo u više navrata apelirali prema našem turističkom sektoru da se uključe u organizaciju različitih događaja. Tu se prvenstveno misli na Zimski festival i ne na isključivo financijsku potporu. Smatram da bi svaki naš gospodarstvenik, bez obzira kako se velikim ili malim poslom bavi, a živi od baštine i kulture, trebao biti društveno odgovoran. U Grad nitko ne dolazi da bi pojeo najbolji sladoled na svijetu, ni popio najbolju kavu! Dolaze vidjeti baštinu i svi oni koji zarađuju novac od turizma, zarađuju ga upravo na baštini. Zato je bitna njihova odgovornost prema zajednici. Svi ti dionici u turizmu trebali bi biti svjesni da se što više treba raditi na održivosti kulturno-turističkog proizvoda. Ne da ga se izrabljuje do beskraja, jer nešto moramo ostaviti i budućim generacijama. Potrebno je razumjeti da ako ne budemo svi skupa radili na tome, da ćemo si odsjeći granu na kojoj sjedimo. Gradonačelnik Mato Franković je u niz navrata apelirao na cijene koje su stvarno ekstremne. Cijene su nam na razini Kalifornije, a tamo je prosječna plaća 7 ili 8 puta veća od naše. Ovo nije održiv sustav! Nije održivo ni to da se zimi masovno zatvaraju lokali. Osim što ne sudjeluju financijski ili organizacijski u kreiranju programa, strašno je što naši gospodarstvenici zatvaraju svoje objekte po nekoliko mjeseci. Mi se stalno vrtimo u tom nekom krugu gdje želimo produljiti turističku sezonu da ne bismo preopteretili Grad tijekom ljetnih mjeseci, a onda zimi nailazimo na činjenicu da nema letova pa slijedom toga niti potrebe za smještajnim kapacitetom ili otvorenim restoranima ili pak upravo suprotno – letova nema jer ne postoji zimska turistička ponuda. To je jedno kompletno ludilo!

Tijekom godina se pokazalo da puno posjetitelja odustaje od posjeta našim muzejima ili galerijama jer im je zajednička ulaznica od 20 eura skupa, posebno onima čiji je interes posjetiti samo jedan muzej ili jednu galeriju. Cijena jedinstvene ulaznice je u principu jako jeftina ako netko želi posjetiti svih 10 lokacija, ali se često doga- đalo da imamo primjedbe onih posjetitelja koji ne žele obići sve muzeje

Činjenica je i to da Grad može mehanizmima ‘natjerati’ objekte na otvaranje tako da im se sutra ograniči mogućnost korištenja javne površine?
Slažem se da bi se na to moglo utjecati nekakvim represivnim mjerama, ali nije poanta u represiji, već da svi skupa budemo odgovorniji i da radimo za isti cilj.

Zbog čega izostaje te i takve odgovornosti?
Vjerojatno zato što smo svi usmjereni sami na sebe i ne vidimo dalje od vlastitog nosa. Pa zar nam nije cijelo društvo takvo? Svi se temelji gube, ni obitelj nije temelj više, ni lokalna zajednica nije temelj. Svi se ‘furamo’ da smo građani svijeta, a zapravo smo usmjereni sami na sebe. Vrlo sebično. Definitivno se ne može očekivati od Grada Dubrovnika, jer nema toliko novca, a ni organizacijskih kapaciteta, da osigura apsolutno sve preduvjete da bi netko ostvarivao ekstra profit. Ako ćemo imati bolju zajednicu, bolje društvo, kvalitetniji turistički proizvod onda moramo sve raspoložive kapacitete usmjeriti na jedno mjesto. Konkretno danas imamo situaciju gdje nam agencijski gosti, odnosno posjetitelji u organiziranom posjetu, ne koriste ništa od javnih usluga. A njih je jako puno!

Zašto ne koriste?
Gosti u grupnim turama više ne posjećuju niti zidine, niti muzeje… Prošetaju Stradunom s turističkim vodičem i idu iz Grada. Agencije koje organiziraju njihov dolazak nemaju dovoljno društvene odgovornosti i ne razumiju da kad je u Gradu 5000 turista da se stvara pet puta više otpada, da Grad Dubrovnik treba osigurati pet puta više čistača, komunalnih redara, osigurati infrastrukturu, obnoviti tu baštinu… A od čega, kojeg novca konkretno, bi to Grad trebao raditi ako oni samo naprave đir Stradunom?

Jeste li pokušali razgovarati s njima?
Teško je tu razgovarati. Naravno stalno se nešto razgovara, međutim agencije idu sa svojih pozicija. Oni kažu da njima emitivna tržišta traže najnižu moguću cijenu i da su oni prisiljeni isključiti sve. To su problemi za koje u budućnosti moramo naći zajednička rješenja! Novac kojeg posjetitelji potroše na javne usluge ide u gradsku blagajnu, njega ne nosi nitko iz Grada već se dalje ulaže u Grad.

Kako dalje? Imate li već neke vizije, razmišljanja? Hoćemo li početi naplaćivati ulazak u Grad?
Dubrovnik je svjetsko dobro i mora stalno biti dostupno svima. Naplata ulaza u Grad je zadnja opcija i ne bi bilo dobro da do nje dođemo. Najgore su nekakve represivne mjere. Svi skupa bismo trebali biti malo odgovorniji i razumjeti da od Grada živimo i da je potrebno pronaći način kako sve ovo održati za budućnost. Danas smo svjedoci brze zarade. Novac čini čudo, kvari ljude, a u nas je prevelika ‘lova’ u pitanju. Tad ljudi jednostavno pomahnitaju i postavljaju svoj profit na prvo mjesto, ne mareći za ništa drugo. Mora se stati na loptu, jer naša djeca neće moći više tu živjeti, neće imati od čega, morat će odseliti. Svi mi snosimo dio odgovornosti jer društvo se mijenja počevši od sebe i vlastite obitelji, malim koracima.

Ustanove sve više izvode zajedničke programe. Mislim da je to jako važno, ne samo zbog štednje resursa, nego i zbog izgradnje vlastitih kapaciteta. Iskreno vjerujem da nas suradnje oplemenjuju i obogaćuju

Kako se kultura snalazi u takvim uvjetima? Tko od naših ustanova najbolje stoji?
Govorimo li o prihodima od ulaznica, to je standardno Knežev dvor. Dubrovački muzeji uprihoduju najviše od prodaje ulaznica, ali opet na godišnjoj razini nisu to neki veliki iznosi. Nažalost, nakon covid krize, oni su sve manji. Očekujemo da će ove godine prihod od ulaznica za muzeje doseći 850 tisuća eura, a oni nas koštaju 3,5 milijuna eura.

 Je li se sanirala šteta medijskog bombardiranja oko mačke?
To je sve bila medijska fama. To što se događalo po medijima se nije u niti jednom trenutku odrazilo na broj posjetitelja. Naravno da su ocjene na svim društvenim platformama bile grozne, ali se tamo i pisalo zbog čega. Toliko se krivih informacija i dezinformacija plasiralo da je suludo uopće to više komentirati. Gradske mačke su se uvijek kretale i živile oko Dvora i nitko s time nije imao nikakav problem. Građenje nastamba na Dvoru jednostavno je neprihvatljivo zato što narušava spomenik kulture nulte kategorije. Dvor je najvažnija zgradu koju imamo u Gradu, i onda netko sebi uzima za pravo da popravlja ono što je Onofrio della Cava napravio!? To ne ide nikako!

Kakvi smo s korištenjem EU sredstava za kulturu?
Cijeli niz projekata je početkom godine prijavljen na EU natječaje i negdje u listopadu bi se trebali znati rezultati, a već sad su pristigla sredstva za obnovu ljetnikovca Crijević-Pucić. Simfonijski orkestar je dobio 480 tisuća eura za energetsku obnovu ljetnikovca i na to smo jako ponosni. Mi smo osigurali još 109 tisuća eura iz proračuna Grada jer je kompletni projekt 590 tisuća eura.

Hoće li se Crijević-Pucić aktivnije uklopiti u cijelu priču kulturnog sadržaja u Dubrovniku?
Ljetnikovac je sada u vlasništvu Orkestra, međutim zahtjeva obnovu. Najprije treba riješiti krov koji je u lošem stanju, pa vlagu koja prodire u prizemlju. To nam je prioritet. Koja vrsta kulturnog sadržaja će unutra biti to u ovom trenutku ne možemo znati jer se još uvijek čeka mišljenje Konzervatorskog odjela o rušenju određenih zidova čime bi se dobila dvorana za muziciranje. Ovisno o mišljenju Konzervatora, razmišljat ćemo o sadržajima koji su pogodni za Crijević-Pucić. Činjenica je da je DSO vlasnik i činjenica je da oni sada u njemu održavaju probe. No, budući da je održavanje jednog takvog kompleksa jako skupo, unutra će morati biti osmišljen kulturno-turistički sadržaj koji će omogućiti stvaranje određenih prihoda.

julijana antic brautovic 4

Što je s obnovom ostalih ljetnikovaca?
Planirana je obnova ljetnikovca Gučetić u kojem će biti smješten interpretacijski centar Ruđer Bošković. Projekt vodi Zavod za obnovu i on je dovršen te spreman za EU financiranje. Ljetnikovac Stjepović-Skočibuha na Boninovu nedavno je predan Gradu na korištenje i njegovu obnovu također planiramo financirati EU sredstvima. Čeka nas izrada programa obnove, a načelna ideja je da se stvori primjeren prostor za Znanstvenu knjižnicu sa stalnim izložbenim postavom njenih baštinskih zbirki, ali i da služi različitim drugim kulturnim i društvenim događanjima, odnosno kao kulturnodruštveni centar tog dijela grada. Bozdari također ima gotovo idejno rješenje obnove te koncepcije postava interpretacijskog centra. Riječ je o centru kvalitetnog življenja u skladu s prirodom. Čeka nas naravno obnova Restića, ljetnikovca koji jedini još uvijek ima dodir s rijekom.

Svako toliko pokrene se priča o revitalizaciji ljetnikovaca Rijeke dubrovačke i cjelovitoj kulturnoj ponudi? Zašto to nije zaživjelo i čak polučilo uspjeh?
To jest ideja, međutim projekti obnove i održavanje ljetnikovaca su iznimno skupi. Imamo i primjer Kaboge. Ljetnikovac je potpuno obnovljen, ali je ljudima s ne ruke. Ipak, Grad radi vrlo ozbiljno na projektima revitalizacije ljetnikovaca koji su u našem vlasništvu jer smatramo da će njihova sustavna obnova i stavljanje u funkciju kulturnih i društvenih centara s jedne strane oživjeti područje Rijeke dubrovačke, a s druge rasteretiti povijesnu jezgru, uz istovremeni visoki stupanj zadovoljstva domaćeg stanovništva i posjetitelja.

Spomenuli smo institucionalnu i vaninstitucionalnu suradnju… Jesu li Lazareti nakon obnove ispunili smisao? Kakva je suradnja s Baštinom?
Baština je društvo i nije pod našom direktnom nadležnosti, pa nemamo značajan utjecaj na njihovu programsku djelatnost. Oni imaju svoj godišnji program koji realiziraju, dok istovremeno služe kao servis mnogim našim ustanovama. Baština nije ustanova i ne može u potpunosti biti financirana iz sredstava Grada. Njihova je osnovna zadaća pronaći balans između komercijalne i programske djelatnost, odnosno imati na umu da su Lazarete dobili na upravljanje kao prostor gdje bi se trebali odvijati kulturni programi. To nije lako, zapravo je to glavni izazov koji je pred njima i ja se nadam da će se uspjeti nositi s time.

Ni TUP nije pod nadležnosti Upravnog odjela za kulturu, mada, prema svim najavama, tamo će se odvijati veliki i važan dio vezan upravo za kulturu. Pokrenut je novi krug natječaja, pa se nameće pitanje zar u Dubrovniku nema dovoljno kreativaca iz područja kulture?
Nije bilo dovoljno zainteresiranih zato što je ljeto, svi rade u turizmu pa nemaju kada biti kreativni. TUP je dragocjen prostor za dubrovačku kulturu jer nam uistinu nedostaje prostora. Presretna sam jer već sada u ovoj fazi selimo knjižnicu, ogranak Gruž u prostore TUP-a, kao i depo za obavezne primjerke izdanja naše Znanstvene knjižnice. Depo je trenutno smješten u Skočibuhi, u uvjetima koji nisu zadovoljavajući i za koje smo već godinama pokušavali naći pravo rješenje i našli smo ga u TUP-u. Sredstva za izradu idejnog i izvedbenog projekta, kao i za dio radova su osigurana rebalansom proračuna te se nadam da ćemo tijekom sljedeće godine preseliti.

Gruž je predragocjen prostor da bi unutra bili depoi ili skladišni pro- stori. TUP-om trebaju vladati kreativci, ljudi koji inspiriraju i stvaraju nove vrijednosti pa bili to muzealci, umjetnici, glazbenici…

Sigurno kao osoba na čelu kulture Grada imate viziju TUP-a… Što bi ta tvornica trebala u budućnosti biti?
Gruž je predragocjen prostor da bi unutra bili depoi ili skladišni prostori. TUP-om trebaju vladati kreativci, ljudi koji inspiriraju i stvaraju nove vrijednosti pa bili to muzealci, umjetnici, glazbenici, poduzetnici poput Marjana Žitnika koji pronalaze izuzetna rješenja za ozbiljne društvene izazove, implementirajući model kružnog gospodarstva. Vjerujem da će Gruž postati novi kulturno-društveni centar Grada. Uz sve te sadržaje u TUP-u mora biti osiguran prostor za veliku multifunkcionalnu dvoranu s osiguranim mikroklimatskim uvjetima koja danas u Dubrovniku ne postoji, a u kojoj će se moći odvijati različiti programi, od blockbuster izložbi do sajmova i velikih koncerata.

Dotakli ste se koncertne dvorane, znači li to da se odustalo od gradnje?
To nam i dalje ostaje prioritet. Imamo nekoliko velikih investicija u kulturi koje nas čekaju, a jedna od njih je svakako glazbena dvorana za DSO, ali i ostale ustanove u kulturi. Bez obzira na stav Konzervatora po pitanju adaptacije ljetnikovca Crijević-Pucić, taj prostor neće u potpunosti zadovoljiti potrebe za glazbenom dvoranom. Multifunkcionalna dvorana u Gospinom polju će djelomično riješiti taj problem, međutim nama treba dvorana blizu Grada jedinstvene namjene. U zadnje vrijeme se govorilo o prostoru oko sveučilišnog kampusa, a postojala je i inicijativa zajedničkog projekta sa Sveučilištem u Zagrebu. Međutim, dobili smo novoga rektora zagrebačkog Sveučilišta tako da projekt moramo ponovno sagledati s novom upravom. Vjerujem da će se uskoro krenuti u rješavanje i da ćemo imati potporu Ministarstva kulture i medija, kao i dostupna EU sredstva.


MUZEJ DOMOVINSKOG RATA
‘Nedostaje sredstava za tvrđavu’
Jako nas je unazadila covid kriza. Jako puno planiranih prihoda je izgubljeno i to ne samo proračunskih, već i onih DPDS-a. Društvo je bilo spremno financirati obnovu tvrđave Imperijal i taj je projekt zasad na čekanju. Pitanje je koliko će nam trebati godina da se zapravo potpuno financijski oporavimo. Nije problem samo u izgubljenim prihodima, već i u zaduženjima koja su bila neophodna za održavanje sustava. Financijska moć Grada ne može u ovom trenutku biti onakva kakva je bila 2019., a nažalost ni DPDS-a, ni svih ostalih koji bi možda mogli preuzeti dio financiranja – istaknula je pročelnica Antić Brautović.

Pročitajte još

PRAVDA ZA KATU I STIPU Prosvjed sutra u 19 i 30 ispred zgrade suda

Dulist

KRAJ TOPLINSKOG VALA? Stiže promjena, najavljena nevremena, izdana upozorenja za tri regije

Dulist

MASOVNI TEHNOLOŠKI KVAR I naša zračna luka osjeća posljedice!

Dulist