Aktualno

RAD S DRVOM DOŠAO MU KAO LIJEK Šljukina jedra oplovila su cijeli svijet

Josip Šljuka je prije sedam godina odlučio ostaviti iza sebe naporne i stresne dane u sektoru građevine i prepustiti se u potpunosti izradi rukotvorina od drva. Njegov hobi postao je tako – posao. U svojoj radionici, svom kreativnom utočištu na ‘Kineskom zidu’ dosad je izradio na tisuće ručnih radova, a stalno mu na pamet ‘padaju’ nove zamisli. Sam je sve naučio izrađivati, a temelje je zasigurno postavio njegovo otac koji je u istoj toj radionici vazda nešto pravio. Pravu malu tvornicu stvorio je Šljuka u dijelu Grada koji je poznat po nedostatku parkinga, ali očito i po brojnim kreativcima kao što je Mirso Đulančić. ‘Kineski zid je prava mala umjetnička četvrt’, govori Šljuka.

Ispušni ventil
– Završio sam pomorsku školu, ali nisam navegavao. Odmah sam počeo raditi. Rat je došao i u njemu sam svašta prošao kao dragovoljac. Radio sam dvadeset godina u građevinskim tvrtkama. I tada mi je kreativni rad bio ispušni ventil, no prije sedam godina sam odlučio promijeniti ploču i krenuti u drugom životnom smjeru – kaže nam Šljuka. Dosta mu je ljudi govorilo: ‘Ne možeš od toga živjeti’. Ipak, nije htio odustati.
-Ali, ja sam baš zapeo, dan i noć. Bio sam uporan, ostvario sam neke rezultate i vidio sam da se može. To mi je dalo još veću volju za dalje – rekao je Šljuka. Prvo je počeo raditi rukotvorine od svega što more nanese, odnosno prva južina. Redovito bi išao na Bellevue i skupljao drva te ostale materijale. Od toga je izrađivao ribarice, svjećarice, koće, svjetionike… No, to mu je odnosilo dosta vremena. Htio je osmisliti nešto novo.

Zaštitni znak
Počeo je izrađivati jedrilice, u raznim bojama i oblicima te su kratkom razdoblju postale njegov glavni proizvod i zaštitni znak, što dovoljno govori i naziv obrta – ‘Jedro’.
– Imam puno ideja, ali nekako sam se preusmjerio na jedrilice. Puno mi je lakše sve išlo. Riječ je o mojoj zamisli, nisam je kopirao negdje s Instagrama ili Facebooka. Nema nigdje ovakvih stvari. Sve je iz moje glave – priča nam ovaj kreativac. Godišnje napravi zasigurno tisuću komada jedrilica. I svaka je različita i za njega posebna.
-Radim svaki dan, po cijeli dan. Ostanem u radionici do dvije ure po ponoći. Jer, toliko je tih kombinacija! U cijelom je radu potrebno biti predantan i smiren. Vidim na sebi, ako sam pod adrenalinom ili pod nekim pritskom, sve mi ide krivo. Sve faljivam. Ne mogu provući konop. Prospem pituru. Ako me netko čeka, nema šanse da ću nešto napraviti kako sam zamislio. Najbolje mi je raditi navečer. Tada imam najviše učinka. Ujutro te vazda netko ometa i zove – kaže Šljuka koji od samog početka do kraja sudjeluje u stvaranju svojih jedara. Onaj grublji dio izrade novih ručnih radova redovito ‘prebacuje iza kuće’.
– Prvo raspilavam duge četvrtaste letvice od dva do tri metra na male trupove. Iza toga ih brusim ‘ugrubo’, a poslije ‘ufino’. Nakon toga sve pituravam akrilnim bojama te stavljam lak – ‘dvije ruke’ – navodi Šljuka te ističe kako mu u procesu pomaže i majka Mirja koja kroji i šiva jedra. ‘To moram posebno naglasiti’, reći će nam kroz smijeh. Kraj njegovih jedara prisutni su i galebovi, a načinjeni su od maslinovih grančica koje također skuplja na raznim mjestima.

Česti kupci su kapetani i pomorci
Ističe kako jedra posebno vole stranci jer očito imaju sve što je potrebno za podsjetiti ih na Dubrovnik i Hrvatsku – pogled na more, horizont, sunce…
-Jedra su pošla na sve strane svijeta, što mi je posebno drago. Prošle mi je godine jedna gospođa iz Kolumbije poslala sliku jedra iz svoje kuće. Brazil i Australija su samo su neke od zemalja koje su postale dom mojim jedrima. Englezi i Amerikanci ih strašno puno kupuju. Česti kupci su kapetani i pomorci! Znao sam raditi i mala jedra kao zahvalnice na vjenčanjima. Domaći često uzimaju jedra za poklone svojim bližnjima, a žele i da im ih pravim za apartmane. To me prošle godine izvuklo – govori Šljuka. Prokomentirao je kako je imao posla ove godine, no da je 2020. bila ‘blagi užas’ zbog koronavirusa, što je bio slučaj kod dosta ljudi. Smatra i da se se kreativni rad cijeni, ali ne dovoljno.
-Na najljepšim mjestima na Stradunu prodavaju se ‘kineski’ suveniri. Za džabe! Što bi ljudi s cruisera kupili moj rad, kad imaju kikaru za 50 kuna, a u nabavi je inače 3 kune – istaknuo je kreativac s ‘Kineskog zida’. No, zbog toga ne gubi volji za radom. Izrada drvenih rukotovorina ga opušta i to ne bi mijenjao ni za što.
– Ako ne radim dva dana, osjećam se neispunjeno. Znaju mi reći: ‘Kako ti ne dosadi?!’. Ali, mene nitko ne tlači. Prije kad sam radio u građevini, imao sam tri telefona koja su dan-noć zvonila. Rad s drvom mi je došao kao lijek. Sada hitam vrijeme bušenja, dok ne dođe zima. Sad mi je idealno vrijeme, da što više trupova izbrusim. Kad skrati dan, kad dođe zima, krećem s pituravanjem u radionici, mom mirnom utočištu – govori nam Šljuka.

SURADNJA S OŠ MONTOVJERNA
Takvi me projekti raduju
-Prošle godine sam ostvario suradnju s OŠ Montovjerna. Naime, djeca su stigla u moju radionicu gdje sam i podučavao radu s drvom. To im je bilo strašno zanimljivo, što me dosta iznenadio. Prošli su cijeli proces izrade jedara. Nastavit ćemo suradnju, pa tako planiramo i izradu velike jedrilice za sv. Vlaha. Takvi me projekti stvarno raduju – istaknuo je Šljuka.

Pročitajte još

OBAVIJEST ELEKTROJUGA Provjerite tko je u utorak i srijedu bez struje

Dulist

JAVLJAJU VATROGASCI Uklonjen odron na cesti poviše Šumeta

Dulist

FOTO/VIDEO Da vi niste hrabri bili, ne bi mi trobojnicu vili…

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija