Posljednje mjesece 2021. godine proveo sam u Rimu, gdje na rimskom sveučilištu La Sapienza pohađam specijalistički program iz rimskog prava i provodim određena istraživanja u okviru izrade doktorske disertacije. Budući da sam do sada više puta boravio u Vječnom gradu, moglo bi se reći da uži centar poznajem solidno te sam stoga, uz redovite obveze čitanja, pisanja i prevođenja, svojevrsni hobi pronašao u istraživanju i upoznavanju manje poznatog Rima.
Piše/Foto: Mirza Hebib, mag. iur
Iako ovoga puta vremena imam više neko ikad, svjestan sam ograničenosti zbog količine onoga što se može vidjeti. Katkad mi se čini kako ni cijeli jedan život posvećen upoznavanju Rima ne bi bio dovoljan za doživjeti ovaj grad. Ovdje zaljubljenici u povijest, kulturu, umjetnost i arhitekturu uživaju na svakom koraku. Svaki kutak ima svoju priču, nešto po čemu je ostavio trag u svojih preko 2770 godina razvoja. Ako Rimu pristupimo uz istraživački duh, on nam može omogućiti potpuno nekonvencionalan boravak. Rimski trgovi, brojne fontane, Colosseum ili Pantheon, iako nezaobilazni, trenutno zbog COVID mjera, neophodnosti rezervacija i velikog interesa turista, čine mi se gotovo nepristupačnim.
Oni koji su pak prvi put tu, moraju se naoružati strpljenjem i biti spremni na čekanje u redovima kako bi realizirali svoje posjete. Navedene znamenitosti nedvojbeno predstavljaju srž Rima i omogućavaju posebnost njegova doživljavanja o kakvom učimo u knjigama, ali čak i ako promijenimo smjer kretanja od redovitih turističkih tura, iznenadit ćemo se zanimljivostima koje ovaj grad skriva.
Antičke piramide i groblja
Simboli antičke povijesti Rima su Colosseum, Pantheon i Forum. Za mene kao romanista poseban je Forum, gdje se nekad na centralnom mjestu nalazio Zakonik dvanaest ploča, prva kodifikacija rimskog običajnog prava i jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća starih Rimljana. Njime su još prije dvije i pol tisuće godina postavljeni nedostižni pravni standardi koje i danas primjenjujemo.
No, to je sve nadaleko poznato. Ono što bi iz antičkog naslijeđa istraživačima moglo biti zanimljivo, a što se gotovo ne spominje u turističkim vodičima, jesu rimske piramide. Do izgradnje ovakvih nadgrobnih spomenika vjerojatno je došlo kao posljedica osvajanja Egipta i ‘nove mode’ raskošne egipatske kulture. Postoje podaci kako su u doba cara Augusta postojale četiri piramide. Jedina koja se očuvala je Cestijeva, dok su ostale vremenom opljačkane, razrušene i uklonjene. Nalazi se u kvartu Ostinese, svega nekoliko stanica podzemnom željeznicom od Colosseuma.
Piramida se očuvala jer je od 3. stoljeća bila dio obrambenog zida kao svojevrsni toranj. Podaci govore kako je piramida izgrađena između 18. i 12. godine pr. Kr. kao grobnica Gaja Cestija, magistrata i člana Septemviri Epulonum. Građena je od betona pokrivenog mramorom, a u usporedbi s poznatim egipatskim piramidama iz Gize ima veću visinu i oštriji vrh što je posljedica uporabe betona. Ulaz u grobnicu je prvobitno bio zazidan, ali ga je Papa Aleksandar VII u 17. stoljeću otvorio s idejom da grobnicu pretvori u crkvu. O izgradnji piramide svjedoči i epigrafski spomenik s istočne strane koji potvrđuje kako je izgrađena za manje od 330 dana, što je bila posljedica jednog od uvjeta za stjecanje nasljedstva postavljenog u okviru Cestijeve oporuke.
Odmah do Cestijeve piramide smješteno je nekatoličko groblje (cimitero acattolico) ili Cimitero degli Inglesi, privatno groblje u okviru kojeg je najraniji pokop održan studentu Sveučilišta u Oxfordu po imenu Langton davne 1738. godine. Groblje je zapravo prelijepi park s vrlo monumentalnim spomenicima. Tu vječno počivaju engleski pjesnici John Keats i Percy Bysshe Shelley. Shelley se utopio 1822. godine na području Livorna, a u džepu mu je pronađena ceduljica s pjesmom Keatsa. Nakon kremiranja, njegov pepeo je poslan britanskom konzulatu u Rimu koji ga je dao pokopati na ovom groblju nedaleko od pjesnika Keatsa. Za one kojima je zanimljivo obići groblja, treba naznačiti kako Rim ne nudi interesantne istraživačke ture kao što je to na primjer na pariškom Père-Lachaise, ali ipak vrijedno posjeta je i najveće rimsko groblje Campo Verano, nastalo na području antičkih katakombi. Groblje obiluje obiteljskim mauzolejima, spomenicima i natpisima, koje ljudi stoljećima grade u nadi da će tako ući u vječnost ovozemaljskog.
Putevima Dubrovčana
Nakon posjeta grobljima, moj se istraživački duh posebno probudio. Razmišljao sam o slavnim Dubrovčanima koji su svoje živote okončali u Rimu. Pratio sam puteve trojice slavnih. Prvi od njih je Stjepan Gradić, dubrovački plemić, znanstvenik, filozof, pjesnik, doktor oba prava (rimskog i kanonskog), član isusovačkog reda i po mnogima pater patriae Dubrovačke Republike. Gradić, jedan od ljudskih simbola odnosa Republike i Rima, bio je član Senata i veleposlanik Republike u Vatikanu, ali i kustos i upravitelj slavne Vatikanske knjižnice. U Gradu je pomogao osnovati Collegium Ragusinum (današnju Klasičnu gimnaziju), a osobito se istaknuo u organiziranju i slanju pomoći nakon Velike trešnje 1667. godine. Gradić počiva u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu, koju je izgradio u 16. stoljeću papa Siksto V, veliki rimski graditelj porijeklom s područja Boke Kotorske.
U okviru istraživačkih izazova boravio sam u Vatikanskoj knjižnici, jednoj od najvećih atrakcija tajanstvenog Vatikana, gdje se stoljećima čuvaju bogate zbirke knjiga i rukopisa iz različitih razdoblja povijesti ljudske civilizacije. Tamo sam usputno pronašao i habilitacijski govor drugog zanimljivog Dubrovčanina, književnika i prevoditelja Rajmunda Kunića. Kunić je filozofiju i teologiju studirao u Rimu gdje je dugo godina radio kao profesor u okviru slavnog Collegium Romanum. U Rimu se družio s Ruđerom Boškovićem, a postoje zapisana sjećanja koja kažu kako bi nerijetko Boškoviću, dok bi ovaj ex cathedra u Rimu predavao svoje fizičke i matematičke lekcije, izdižući se iznad razuma slušalaca, Kunić znao presjeći riječ, govoreći mu ‘naški’, da se snizi do shvaćanja učenika.
Kunić se proslavio prevodeći s grčkog na latinski, a njegov prepjev Homerove Ilijade mnogi smatraju najboljom latinskom varijantom. Preminuo je u Rimu 1794. godine, a počiva u crkvi Dvanaest apostola nedaleko od rimskog Vittoriana. Više puta sam tragao za njegovim grobom ili spomen-pločom, ali nažalost, nisu sačuvani. Našao sam podatak kako su mu prijatelji uistinu postavili spomen ploču, ali je uništena početkom 19. stoljeća kad je popločan pod crkve.
Osim s Boškovićem, Kunić se družio i s Benkom Stayem. Boravili su u raznim rimskim salonima, osobito kod gospođe Pizzelli, gdje su se uz šah i kavu razmatrala razna kulturna, politička i druga pitanja. Benka Staya, čija su predavanja iz retorike svojevremeno slušali studenti prava u Rimu, subjektivno doživaljavam najzanimljivijim. Stay je po svom najširem usmjerenju filozof. U Gradu je završio Collegium Ragusinum, a studij filozofije, matematike i teologije pohađao je u Rimu.
Osim što je bio predavač retorike, u Rimu je obavljao i poslove otpravnika Dubrovačke Republike kao i različite dužnosti u Vatikanu. Papa ga je postavio za tajnika za dopisivanje Vatikana sa stranim vladarima. Na nagovor pape spjevao je i objavio dvije velike filozofske poeme: Philosophiae versibus traditae libri VI, gdje je iznio sustav Descartesove filozofije i Philosophiae recentioris versibus traditae libri X, koje predstavljaju Newtonovu prirodoznanstvenu filozofiju.
U drugoj je poemi stilom oponašao slavnog Lukrecija zbog čega je prozvan Lukrecijem 18. stoljeća. U jednom ljetopisu La Sapienze naišao sam na interesantan podatak o njegovoj smrti 1801. godine: ‘iznenadnim događajem, koji je uznemirio njegovu dušu, zbunio raspoloženje njegova tijela, izazvao nagone koji su doveli do njegove smrti. (…) Jednog dana, vraćajući se u svoje odaje u Kvirinalskoj papinskoj palači, javili su mu kako su u palaču provalili lopovi i počinili veliku krađu. Uznemirio se zbog straha za novac Dubrovačke Republike, koji je kao otpravnik čuvao u depozitu.
Osjetljiv je prešao u bolji život. Sprovod mu je svečano proslavljen u Liberijskoj bazilici (op. a. Santa Maria Maggiore), gdje je kanonikom i postao, tu je i pokopan’. U bazilici je očuvana i velika spomen ploča. (Tekst se nastavlja u drugom članku…)