Kalifornija ili ‘California dreaming’. Palme, sunce i miris marihuane u zraku. To je Kalifornija. Napokon smo dočekali bezvizni režim za Sjedinjene Američke Države. No, nećemo se zavaravati jer opet treba ispuniti Elektronički sustav za autorizaciju putovanja (ESTA) i proživjeti sva ispitivanja na graničnoj kontroli. Nije bilo lako ni doći do Amerike jer standardno ni ptice ne lete preko dubrovačkog aerodroma zimi, a kamoli avioni. Spas je ta jedina internacionalna linija prema Istanbulu i direktan let na relaciji Istanbul – Los Angeles. Ni više ni manje, nego 14 sati leta. Uvijek se nasmijem kad mi kažu da je gužva u prometu velika u Dubrovniku. To samo znači da nikad niste bili u Los Angelesu.
Pazio sam što pričam
Od tamo sam odmah pobjegao u pustinju južne Kalifornije, u Nacionalni park ‘Joshua tree’ gdje sam shvatio da je Joshua tree – vrsta drveta. Mama biologinja se sigurno ponosi s mojim znanjem (smijeh).
Ljudi koji žive u Kaliforniji zovu je ‘Sunshine state’. Tako joj tepaju jer su mi stalno govorili da idem iz ‘Sunshine state’ u ‘Aloha state’. Ovaj dio ima dnevne temperature od oko 30 Celzijevih stupnjeva i nema vlage. Razmazio sam se pa su mi noći na 20 Celzijevih stupnjeva bile prehladne. Začudio me i broj hrvatskih prezimena, zato sam i pazio što pričam. Naletio sam tako na restoran ‘Jasmine’ u Palm Springsu čija je vlasnica iz Grada. Mali svijet u velikoj Americi. Kalifornija je mjesto i gdje je većina mojih prijatelja i poznanika dobila stipendiju, za što drugo, nego za igranje vaterpola na fakultetima diljem države. Inače, ovo je moj treći boravak u Kaliforniji.
Napokon vidim borove i čemprese
Stižem i u San Diego. Napokon vidim borove i čemprese, a ne samo palme jer sam napravio ‘roadtrip’ iz Palm Springsa do San Diega. To je grad koji leži na granici s Meksikom. I osjeti se veliki utjecaj te države jer de facto mogu pješke iz San Diega u Meksiko. A, nekad je sve ovo bilo – Meksiko. Trenutno je sezona kad se jede tamale, tako da se osjeti i gurmanski utjecaj Meksika. Uz sve to, sviraju božićne pjesme. Poznat je i po američkoj mornarici koja zapošljava najveći broj ljudi iz San Diega. Za oko su mi zapeli restorani uz obalu i duga promenada gdje je vječno proljeće. Prisutan je spoj modernih i povijesnih građevina, koliko može povijesno biti. Ipak je njihova povijest godište moje none. Treba istaknuti sjajnu ‘foodie’ scenu zbog velikog broja Talijana. Pa čak imaju mali talijanski kvart, kao u New Yorku.
Došao s dva dolara u Ameriku
Kalifornija je mjesto gdje je internet nastao, a poznati Windows wallpaper, na kojem je zeleno brdo i nebo, fotografija je iz Sonome. Riječ je o području kojeg više znamo po vinu, nego po wallpaperu. ‘First things first’. Pa tako nisam propustio ni kušanje vina u Sonomi i Napa Valleyju. Svi dobro znamo tko je Miljenko Mike Grgic. Vitalni 98-godišnji Gospar živi u Kaliforniji. Kad odete u Napu, što je Amerikancima vinski Disneyland za odrasle, naići ćete na najveću gužvu u njegovoj vinariji. Kad je došao s dva dolara u špagu u Ameriku, nije ni mogao zamisliti da će ostvariti ovakav uspjeh. Veliki je ambasador turizma. Dok ste u njegovoj vinariji, minimalno ćete tri puta čuti ‘Croatia’ i vidjeti slike Dubrovnika i Pelješca.
To je način kako iskazuje ljubav prema Domovini. Ispio sam Plavac, Zinfandel, Cabernet Sauvignon i Chardonnay. Provozao sam se Napom i krenuo gdje lokalci idu, a to je Sonoma Valley. To je kao kad ljude iz Grada pitate gdje idu. Nitko ne ide na Stradun jer su tamo turisti. Svi idu u Lapad, a ponekad u Gruž. Sonoma je sasvim drugi svijet, bez ‘hypea’ i puno opuštenija. I da, pada kiša u Kaliforniji. Nije kao pjesma ‘It never rains in California’.
Magla ili ‘Karl’
San Francisco nije veliki grad kao što sam ga zamišljao, ali su velike prometne gužve. Poznat je po dvije stvari: magli i brežuljcima. Izgrađen je na pedesetak brežuljaka, vrlo je fotogeničan, ali i izrazito zahtjevan po pitanju šetnje. Zanimljivo je kako za maglu imaju naziv – ‘Karl’. Ne znam zašto, ali to je naziv. Mislim da se San Francisco najviše pamti po zatvoru Alcatraz i tramvajima. Gdje god da se šećete, bilo po brežuljcima ili ako vozite prema San Franciscu, vidjet ćete uvijek Alcatraz u zaljevu. Poznat je po tome da nitko nije uspio pobjeći s njega. Tramvaj vam može postati omiljeno prijevozno sredstvo, ako želite svladati zahtjevne uspone i gurati se s hrpom kineskih turista koji vas udaraju selfie stickovima po glavi. Feels like Stradun (smijeh).
Svakako meni najzanimljivija stvar u San Franciscu jest to što osim imena ulica na stupovima, ista ta imena su utisnuta u asfalt u slučaju potresa, tako da znate gdje ste i da se možete orijentirati, ako sve oko vas padne. Prošao sam i ‘valovitom ulicom’, odnosno ulicom ‘Lombard street’. Pješaci njome ne mogu ići ‘zig-zag’, već samo auti. Oni mogu ići samo sa strane. Ljudi su ovdje opušteniji i otvoreniji, nego u drugim dijelovima Amerike. Stalno su spremni za komunikaciju. Razlika je ta što se kod nas komuniciranje nekako smatra upucavanjem (smijeh). Moram reći da me San Francisco podsjeća na dom zbog privrženosti ispijanju kave. Za sladokusce je tu uvijek ‘Fortune Cookie Factory’. Prošećite ‘Chinatownom’, posjetite tvornicu i naučite kako se cookie pravi i uživajte u San Franciscu.
Skupo mjesto za život
Ne smijemo zaboraviti ni na hranu. Poluprocesirana je jer se brzo živi. Upute na hrani su – kako što prije spremiti u mikrovalnoj. Uglavnom su ljudi naučeni jesti vani, a ostavlja se napojnica od 10 do 20 posto od ukupnog iznosa računa. Postoje restorani s različitom vrstom hrane tako da se može jesti što god se poželi. Tipično američki – od burgera, pastramija, BBQ-a do azijske te meksičke hrane. Za hrvatske standarde, Amerika je vrlo skupo mjesto za život. Ima puno beskućnika jer je sasvim normalna stvar završiti na ulica kad izgubiš posao. Cijene za iznajmljivanje stanova su jako visoke, uz sve ostalo. To je jedna bitna razlika između kapitalizma i našeg socijalizma. Nakon 15 dana u Kaliforniji, slijede Hawaii i Arizona (pa opet Kalifornija), i na kraju možda i Meksiko.