Urednički izborZanimljivosti

[PRIČE IZ ŽRNOVA] Ante Curać: Stari poljski put kao turistička atrakcija

[PRIČE IZ ŽRNOVA] Ante Curać: Stari poljski put kao turistička atrakcija

Prvi put sam se sreo s pojmom šetnje u prirodi kao sadržaj u ponudi za turi­ste na sajmu u gradu Colmar na istoku Francuske u listopadu 1998. godine. Našao sam se na štandu jedne od rijetkih agencija koja je izložila svoju brošuru s ponudom koja je tada bila novost u Francuskoj.

Moram istaknuti što je Francuska (turističke zajednice, udruge, plani­narska društva i ljubitelji prirode) od tada do danas učinila u ponudi šetnji u prirodi (izvor: sentiers-en-france.eu): 18.500 staza i putova za šetnju, od čega je 13.800 ‘pokriveno’ s GPSsustavom za orijentaciju, u ukupnoj dužini od 184.000 kilometara. Na stranici Mini­starstva turizma i sporta naći ćete slje­deće podatke vezane uz tu aktivnost: u Francuskoj se računa da ima oko 16 milijuna osoba koje prakticiraju šetnje u prirodi. 42 posto njih šeta s obitelji, 29 posto u paru i 29 posto s prijateljima, 43 posto ih ima između 50 i 70 godina, 27 posto su umirovljenici, što znači bolje platežne moći.

[PRIČE IZ ŽRNOVA] Ante Curać: Stari poljski put kao turistička atrakcija

Od tada do danas je u Francuskoj izdano na tisuće vodiča (od onih koji predstavljaju cijelu zemlju, do regio­nalnih i lokalnih), utemeljeno je sto­tinjak udruga koje brinu o putovima i o šetačima, šetnje u prirodi nudi u svojim programima dvadesetak speci­jaliziranih agencija, u zemlji se orga­nizira desetak turističkih sajmova s ponudom šetnji u prirodi. Na inter­netu ćete za Francusku naći 47.800.000 natuknica vezanih uz ovu aktivnost (za Hrvatsku 337.000, radi usporedbe).

Pomno sam pregledao ponudu koja je tekstom i fotografijama privlačila posjetitelje sajma i rekao: ‘Zašto ne bih i ja pokušao sastaviti takvu ponudu za moj otok Korčulu?’.

Znajući iz djetinjstva za puteve i staze koji su iz mog sela Žrnova išli prema vinogradima i maslinicima, do plaža na južnoj strani otoka, do prirod­nih rezervata, kroz dolove s gustom šumom, do kapelica i križeva na brdima, imao sam temeljnu ponudu, ali ju je trebalo uobličiti. Činilo mi se da je za takav oblik turizma selo sa svojim tradicionalnim kućama, s mirom i s domaćom prehranom, bolje od bezličnog hotela u gradu, u kojemu razne terase s glasnom glazbom drže goste budne do kasno u noć, u kojemu hrana nije domaća, nego industrijska. Selo je prije desetak godina bilo spo­jeno na vodovod iz doline Neretve pa je s time pitanje trošenja vode i posto­janje pristojnih kupaonica u kućama bilo riješeno.

Otišao sam obići putove koje sam poznavao iz djetinjstva i naišao na draču, na šikaru, na oborena stabla, dakle neprohodne. Moji su seljani početkom 1980-ih godina došli do mehanizacije i probili široke putove za svoja vozila. Putovi kojima su hodali naši stari sa svojim magarcima i mazgama ­bili su napušteni. Trebalo je nagovoriti moje seljane da ‘dadu ruku’ i očiste stare putove. Izgleda da sam bio dosta uvjerljiv, jer se je odazvalo dvadesetak muških i ženskih koji su mi pomogli očistiti oko 30 kilometara zapuštenih poljskih putova i šumskih staza.[PRIČE IZ ŽRNOVA] Ante Curać: Stari poljski put kao turistička atrakcija

Na otoku Korčuli smo osmislili 3 puta za šetnju i jedan na Pelješcu pa smo s izletom na Mljet i u Dubrovnik imali program za tjedan dana boravka.

Moj prvi sastanak s nekoliko vla­snika kuća za koje sam držao da bi mogli biti zainteresirani za prima­nje gostiju je završio odmahivanjem rukom jer je selo držalo da bez mora, bez plaže, bez spomenika, bez diska, nema turizma. Nisam odustao i na kraju godine 1999. nekoliko je doma­ćica ipak pristalo primiti goste u svoje kuće pa čak i dati im doručak i večeru.

U prvoj godini mog projekta (2000.) u Žrnovo sam s jednom agencijom doveo 17 skupina po 15 gostiju, koji su ostvarili 1.785 noćenja i bili prvi gosti u povijesti sela koji su u njemu spavali i jeli.

Prve skupine su pratili vodiči koje sam doveo na studijsko putovanje. Vođenje skupine šetača u prirodi nije isto što i vođenje gostiju po povije­snim gradovima. Tempo je drukčiji, priča je drukčija, vodič predvodi sku­pinu i staje na određenim mjestima radi lijepe panorame, nekog spome­nika (križ na raskršću, u šumi ili u vinogradu), kapelice, guste šume, osa­mljena velika stabla, lokve. O svemu tome mora sastaviti i ispričati priču gostima. Život na otoku bez vode, bez plodnih polja, bez kvalitetne šume, drukčiji je od života u zemlji iz koje gosti dolaze, a oni su jako zainte­resirani za svaku priču iz prošlosti, posebno ako je slična priči iz njihovog kraja (feudalni odnosi, način nasljeđi­vanja imanja, ostavština francuske voj­ske na otoku, filoksera, emigracije…).

[PRIČE IZ ŽRNOVA] Ante Curać: Stari poljski put kao turistička atrakcija

Prvi gosti su bili vrlo zadovoljni pro­gramom i uslugama, što se je čulo i u profesionalnoj sredini i ja sam za iduću godinu već imao četiri agencije koje su objavile moj program u svojoj brošuri.
Također smo nakon druge godine proširili naše programe šetnji u pri­rodi i na otoke Brač i Vis, te na nacio­nalne parkove Plitvice, Sjeverni Velebit, Paklenicu, Krku i Biokovo.

Već u drugoj godini, vidjevši uspjeh našeg projekta, u Žrnovu i oko njega su se otvorile četiri gostionice koje su našim gostima pripremale hranu. Četiri mlade obitelji su ostale na zemlji uzgajati povrće te održavati vinograde i maslinike radi što autentičnije hrane za goste.

Prvih pet godina smo radili pro­grame samo za skupine, a zatim su agencije tražile programe i za indivi­dualne goste, što je bila novost i tra­žila drukčiji pristup organizaciji dola­ska gostiju.
Individualni gosti hodaju sami, no trebaju dobiti daleko više informacija o putevima jer oznake na raskršćima nisu dovoljne za snalaženje. Njih je nužno dočekati i upoznati sa smješta­jem, sa selom i s programom. Za njih je nužno napraviti tzv ‘road book’ ili pisani vodič kojega će nositi sa sobom. U vodiču nije dovoljno opisati samo pravce kuda se hoda, već treba opisati i niz detalja koje inače govori vodič koji prati skupinu. U pisanom vodiču je opis sela, uvod u prirodu, u pano­ramske vidike, u način krčenja šume za dobijanje zemlje za sadnju vino­grada i maslina, u povijest kapelica, u vremenu hodanja, u opisu plaža itd. Na kraju vodiča sam dodao i bazni francu­sko-hrvatski rječnik da se gosti mogu rudimentarno snaći ako im to treba.

Prvi naši individualni gosti su dobili i džepni GPS monitor s kojim im je bilo lakše snaći se na putu.
Interes individualnih gostiju za naše programe na otocima i po nacional­nim parkovima je bio trajan. Kroz 20 godina sam napravio oko 3.000 pisa­nih vodiča u formatu male knjižice s plastičnim koricama, s opisima puteva i s fragmentima zemljopisnih karata na koje sam ucrtao puteve kojima se šeće u prirodi.

Od 2000. godine do danas je preko poljskih puteva i šumskih staza, koje sam ponudio kao temelj za programe šetnji u prirodi, prošlo više od 15.000 gostiju iz Francuske u mojoj organiza­ciji i s mojom asistencijom. Čak smo i u godini 2020., najgoroj radi bolesti Covid, imali četiri gosta koji su uspr­kos svim upozorenjima i mjerama došli iz Francuske u Žrnovo šetati u prirodi.

Ako ovome broju pribrojimo i sku­pine šetača u prirodi koje dovode druge agencije iz Francuske, doći ćemo do preko 45.000 gostiju na šetnjama u prirodi po otoku Korčuli. Moram napo­menuti da gosti drugih agencija ne sta­nuju u selu, već u Korčuli i u Lumbardi.

Eto kako su banalni poljski putovi i zaboravljene šumske staze oko mog sela postali ozbiljna turistička atrak­cija. Nadam se da bi ova priča mogla zainteresirati druge profesionalce u turizmu, u prvom redu receptivne agente i turističke zajednice da, sli­jede i ovaj primjer, naprave slične programe u svojim sredinama. Na Pelješcu i u Primorju ima sela koja imaju šansu napraviti sličan program i dovesti goste u svoje sredine koje nisu na moru.

Ne zaboravimo da šetači u prirodi ne žele hodati asfaltiranom cestom, već poljskim i šumskim sta­zama, što znači pravi povratak u pri­rodu. Šetnja u prirodi je rekreacija i zdravlje, a ovakvi programi se izravno uklapaju u tzv. ‘održivi turizam’, čega su puna usta naših političara. Nadalje, ovo je program pravog, autentičnog, seoskog turizma, a ne onaj koji u selu nudi novosagrađenu vilu s bazenom, tenisom ili s fit dvoranom.

Pročitajte još

MAGAZIN WANDERLUST ‘Doživite bogatu kulturu Dubrovnika’

Dulist

Sjećate li se ‘kultnog’ Kulta? Prvi broj je izašao prije 18 godina

Dulist

NA DANAŠNJI DAN 1975. Umro slikarski velikan Ivo Dulčić

Dulist