Slušni aparat

PREGLED GODINE I. DIO ‘Bijeli album’ Beatlesa najbolji je album 2018. godine

Luksuzno sedmerostruko reiz­danje istoimenog albuma Beatlesa iz 1968. godine najbolji je album 2018. godine.

Slavni ‘White Album’ liverpul­ske četvorke jedino je izdanje s ocje­nom 100 (od mogućih 100) na www.metacritic.com, web stranici koja već 19 godina skuplja recenzije i daje im kumulativnu ocjenu, a osim glazbe­nih izdanja zastupljene su i ocjene fil­mova, tv programa i kompjutorskih igara. Ako već neka kolekcija pjesama objavljena u posljednjih pola stoljeća mora nositi teret najbolje ocijenje­nog albuma mirno ću spavati ako je to ‘super deluxe’ tretman izvorno dvo­strukog LP izdanja benda čiji je utjecaj na tijek popularne glazbe neosporna činjenica u svijetu u kojem sve ostalo može biti podložno propitivanju i skepticizmu.

Beatlesi nisu jedini ‘pokojni’ bend čija su se (re)izdanja našla u probra­nom društvu najboljih ostvarenja godine na izmaku. Statistika zna biti varljiva znanost, to zna svatko tko je ikada skupljao, analizirao i prezentirao određene podatke, ali nešto ipak mora govoriti činjenica da je među 10 naj­bolje ocijenjenih ovogodišnjih albuma, njih čak pet objavljeno prije tri, četiri ili pet desetljeća. Na drugom mje­stu smjestio se još jedan pedesetogo­dišnjak. ‘Electric Ladyland’, treće i posljednje studijsko izdanje Experi­encea Jimija Hendrixa s takvim kla­sicima poput ‘Crosstown Traffic’, ‘All Along The Watchtower’ i ‘Voodoo Child (Slight Return)’ nosi Metascore ocjenu 97. Kako je ‘Electric Ladyland’, ovaj put u novoj 5.1 Surround verziji i dopunjen nizom arhivskih snimaka, objavljen tek mjesec dana ranije nego album Beatlesa to znači da diskograf­ska 2018. sadržava čak 20 posto disko­grafske 1968. Tako bar kaže elemen­tarna statistika.

‘Imagine’ Johna Lennona, ultima­tivna himna vječnog utopista, vjero­jatno je najmanje primjerena pjesma koja u ovo predbožićno vrijeme uvi­jek nekako uspije zalutati u playliste hrvatskih radijskih postaja, bez obzira na to što je Lennon u svojoj viziji mira u svijetu vrlo izravan i nepokolebljiv po pitanju gdje on smatra da je reli­giji mjesto. No, 80-ih godina prošlog stoljeća naslovna pjesma albuma iz 1971. godine svake bi ljetne večeri bez greške odzvanjala s taraca na šetalištu u Uvali Lapad, a bendovi, solo zabav­ljači ili oni okupljeni u duo ili trio for­macije s manje ili više uspjeha nosili bi se sa svojim šlageraškim izvedbama najveće hippie himne. Šesterostruko reizdanje albuma starog 47 godina, koji uz naslovnu pjesmu nosi i jed­nako poznatu ljubavnu ‘Jealous Guy’, ali i protestne ‘Gimme Some Truth’ i ‘I Don’t Wanna Be Soldier’, također je nekako zalutalo među najbolje ocije­njena ostvarenja 2018. godine.
‘…And Justice for All’, četvrti album Metallice i prvi s basistom Jasonom Newstedom, prošlog ljeta proslavio je 30. rođendan, a tim povodom bend je fanove obradovao bogatim box set izdanjem koje se također našlo u ovom odabranom društvu najboljih albuma 2018. godine.

Uz originalnih i remasteriranih 9 pjesama ono nosi još, ovisno o verziji, od sedam do deset cd-ova s radnim skicama pjesama, demo i koncertnim snimkama, drugim rije­čima – ‘mokri san’ svakog headban­gera. Brojni će štovatelji kalifornijskih kraljeva trash metala upravo ‘Justice’ držati za njihov magnum opus. Toj skupini pripadam i sam, a vjerujem da osjećaj dijeli i ekipa metalaca koja je zbog nepoznavanja novoizašlog materijala u ‘Zelenoj naranči’ znala glasno negodovati svaki put kad bi bend dramaturški zastao na po’ rifa ili udarca bubnjem jer su bili uvjereni da, u prihvatljivijoj varijanti, d.j.-u pre­skače ploča ili da ih, u manje prihvat­ljivijoj varijanti, naprosto drsko poteže za rukav. Toliko je zapravo inovativan bio taj album.

‘More Blood, More Tracks’ 14. je izda­nje u dugovječnoj seriji službenih boo­tlega Boba Dylana i posljednje je staro/ novo izdanje u ovom prestižnom druš­tvu. Riječ je o snimkama s čak šest stu­dijskih sessiona koje je Dylan snimio 1974. u New Yorku i Minneapolisu pri­premajući danas 43 godine star album ‘Blood on the Tracks’, koji je po izlasku naišao je na podijeljene reakcije rock kritike. Kritičari su međutim brzo pro­mijenili mišljenje pa se već odavno, a tako i danas ‘Blood on the Tracks’ s jed­nom od njegovih najljepših ljubavnih pjesma (‘Simple Twist of Fate’) smatra vrhunskim umjetničkim izrazom post- 60’s Dylana i dokazom njegovog traj­nog i neospornog talenta.

Foto:
www.thebeatles.com,
www.bobdylan.com

Pročitajte još

Zatvoren krug u žitu

Petar Ipšić

Ljubav i bol u hladnim zimskim noćima

Ivan Jelčić

Otkrića 2022. koja nećete čuti na radiju

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija