Ples s kugom se prilagođavao okolnostima, učilo se kako se treba s nekim problemom suočiti i kako ga riješiti – rekla je akademkinja Nella Lonza na predstavljanju knjige ‘Dubrovački ples s kugom: vrijeme Lazareta na Pločama’ Vesne Miović. Naglasila je kako Vesna Miović u ovoj knjizi piše o ‘hardveru’, a to su Lazareti.
-Piše o vrijednosti informacije. Od toga je sve krenulo. Moraš imati pravovremeno informacije, puno prije nego što ti se kuga približi da bi mogao uspostaviti jedan tako dobro funkcionirajući sustav da se pokrene na vrijeme. Pokazuje još nešto što je jako važno, nešto što prelazi važnost ove knjige, a to je bila sposobnost pojedinca za žrtve za opću stvar. Vi tu imate tipičnu dubrovačku formulu da pojedinac treba služiti nečemu što je veće dobro i kada su dobra i kada su teška vremena – rekla je akademkinja Nella Lonza.
Vesna Miović je međunarodno priznata istraživačica povijesti osmansko-dubrovačkih odnosa i povijesti dubrovačkih Židova, a ‘Ples s Kugom’ donosi najcjelovitiji prikaz jedinstvenog i iznimno učinkovitog sustava obrane od kuge koji je osigurao opstanak Dubrovačke Republike.
Vesna Miović otkriva nove spoznaje o povijesti svih dubrovačkih Lazareta do pada Republike te pruža detalje o nastanku, radu i organizaciji sanitarnog kordona, ističući važnu ulogu vlastele koja je hrabro stala u prve redove obrane od kuge. Kako je istaknula Nella Lonza, autorica se dotaknula u svojoj knjizi i ranijih lazareta Cavtata, Danača, Lokruma i onda napokon monumentalnog Lazareta iz 1627. godine za kojega je našla ‘krsni’ list.
-Dubrovčani su naučili, kako Vesna krasno kaže, plesati s kugom. Što to zapravo znači? Nije se 1570. po prilici dogodilo nešto potpuno novo, ali svi oni koraci kroz stoljeća kroz iskustvo, teškoće, uspjehe, neuspjehe odjedanput su doveli, u drugoj polovici 16. stoljeća do toga da je obrana od kuge postala zaista puno bolja. Prvi korak na tom putu plesa s kugom je svakako bilo osnivanje lazareta 1337., na koje smo itekako ponosni. Ljudi su do tada znali da je kuga zarazna, znači da se moraš s udaljenošću čuvati od izvora zaraze, ali Dubrovnik je ustvari prvi pokušao nešto što je i dan danas teško, a to je napraviti lockdown, a da se ne prekinu svi trgovački tokovi i sva kretanja ljudi nego da se pokuša naći neki način da ono od čega Dubrovnik živi, a to je trgovina, svejedno teče, a da ljudi budu ipak relativno sigurni – rekla je dalje Nella Lonza te istaknula kako je monumentalni kompleks Lazareta zapravo bio još puno funkcionalno veći.
-Cijeli ovaj prostor Tabora u mislima moramo nekako spojiti s Lazaretima i to se jako lijepo vidi čak i na starim fotografijama i na nacrtima, ali i u opisima koje kolegica donosi. Bila je to idealna pozicija. Trebate zamisliti da je ovo bio skoro pa neizgrađeni prostor, ali ipak prostor koji se nudio blizu Gradu, na mjestu gdje se kopneni trgovački put prema Dubrovniku spuštao do samih zidina. Dakle dobra pozicija, jako skupa gradnja. Država je zaista investirala vrlo mnogo u ovakav kompleks koji je jako solidno građen. Da je tome tako najbolje govori podatak što Lazareti nisu bili ozbiljnije oštećeni u potresu 1667. Jedna solidna, lijepa gradnja, te tako danas možemo uživati u ovim predivnim prostorima – rekla je Lonza te naglasila kako su u knjizi detaljno opisani Lazareti, namjena pojedinih lađa, a tu je jedan fenomenalan nacrt koji točno prikazuje kako je to izgledalo i funkcioniralo.
-Potkraj 16. stoljeća, nakon jednog velikog straha od kuge koja je vladala u Hercegovini, druga velika inovacija bio je sustav sanitarnog kordona. To ne treba zamisliti kao jednu traku uz granicu dubrovačkog teritorija koja je uvijek bila ista. Bio je to jedan granični kopneni pojas dug preko 100 kilometara. Taj pojas se čuvao na dva načina, odnosno postojala su dva sloja zaštite. S jedne strane je postojao sustav sela uz granicu u koje su odlazili zdravstveni službenici. Sela su se po potrebi zatvarala, stavljala u neku vrstu lockdowna. Zdravstveni službenici su kontrolirali i sela i straže. To su bili plemići od 20 do 50 godina koji su branili od zaraze svoju državu. Kad bi se saznalo da se kuga približava poslali bi svoje najiskusnije senatore na kritična mjesta uz granicu. Sve to je bilo jako teško istražiti. Vesna je našla potpuno netaknute zdravstvene knjige, hvatala je male podatke i gradila priču. S odlukama vijeća i spisima zdravstvenog ureda zapravo se dobilo jako puno šuga u knjizi. Uz temeljito znanstveno istraživanje, kakvo smo uostalom i navikli od kolegice Vesne, tu je i to njeno precizno pisanje, a na mjestima i jako duhovito – rekla je Lonza.
Osvrt o knjizi na predstavljanju je iznijela i dubrovačka liječnica Ljiljana Betica Radić. Istaknula je da smo ‘kugu’ današnjeg doba, koronu, prošli s mjerama iz 14. stoljeća. Objasnila je zašto je bilo vrlo važno uspostaviti nadzor da kuga ne uđe u Grad, jer su tu bila i trgovačka vrata Osmanskog carstva.
-To je bilo životno važno, tu se obavljala trgovina, a autorica je vrlo precizno pokazala na koji se način raskuživala ta roba, kako je vršena izolacija… Kroz tih 12 poglavlja opisivala je sanitarni kordon, ali i jako bitnu ulogu kacamorata. Moramo znati da je u Dubrovačkoj Republici obavještajno špijunska služba bila dosta jaka jer je na neki način bio domoljubni čin da vi prijavite sve što je loše, pogotovo ako je netko obolio. Uvijek bi se to javilo Senatu, tako da je ta služba jako dobro funkcionirala, ali naravno moramo znati da je u to vrijeme Dubrovnik bio slobodan, drugi gradovi iz Dalmacije su bili pod mletačkom vlašću. Kako je akademkinja Lonza već rekla ovo je bilo jako skupo za izgraditi, ali to je mogao Dubrovnik, on je znao da je zdravlje na prvome mjestu jer bez toga nema ni trgovine ni života te se jako puno novaca uložilo u izgradnju Lazareta – rekla je između ostaloga.
Autorica knjige Vesna Miović je pročitala jednu zgodnu crticu o četiri Sarajke koje su putovale u Dubrovnik i bile smještene same u karanteni 7 dana te je na jedan simpatičan i gotovo šaljiv način objasnila kako je karantena zapravo funkcionirala.