Kroz prizmu zakona

‘Oni’ su privilegirani, a mi smo, ako mislimo drukčije, homofobni?! Ma nemo problemo!

nemo
The artists of the 68th Eurovision Song Contest walk the Flag Parade at the Grand Final in Malmö Arena

Nije samo Nemo na ovogodišnjoj Euroviziji nebinaran. I predstavnik Irske koji se naziva Bambie Thug isto se izjasnio kao nebinarna osoba. I većinu nas su prosvijetlili jer do sad nismo ni znali što, odnosno tko su nebinarne osobe. Ukoliko kojim slučajem niste gledali Euroviziju, slušali pojašnjenja, riječ je o ‘osobama čiji se rodni identitet ne može opisati isključivo kao žena ili muškarac’. Dakle, ON ili ONA ako su nebinarni zapravo su ONI. Hmmm…

Zbunjuje nas to većinu, mnoge zgraža, ali bolje izgleda ‘jezik za zube’ jer ako imaš što protiv bivaš prozvan za homofobiju. Mada evo ja ću, i ovo nema veze s pravom nego čisto je eto moje osobno promišljanje, dilema…, samo postaviti pitanje, po meni posve logično – ako kriterij nije biološke naravi već ćemo se voditi osjećajnim narativima zašto se ja ne bih imala pravo osjećati kao npr. žena zmaj?!

I jednako kao što Nemo ima pravo očito, pod pravnom zaštitom, zahtijevati da ga se oslovljava sa ‘ONI’, inzistirati da me umjesto ‘Ivana’ oslovljavate sa ‘Žena zmaj’? Ne samo oslovljavate, već i da se ‘Ivana Mijić Vulinović’ u svoj mojoj dokumentaciji (osobna, vozačka, zdravstvena…) zamjeni sa ‘Žena zmaj’. Onda se pitam što ako se kroz par dana, mjesec, nebitno, probudim s nekim drugim osjećanjem svoga sebstva?! Svašta mi na pamet pada. I zaista, kao vjerujem i vi, osjećam se svakako na faze. Nekad uistinu kao žena zmaj, nekad kao otužna vrba, onda opet se ‘podignem’ pa u ogledalu ugledam ‘Ženu, majku, kraljicu’, da ne nabrajam… Ako je kriterij osjećanje zašto bi emo/Nemi imao/imali (u množini naravno) jača prava od mene, od vas?

I tako nam je kušlus na šalterima. Zamislite tek da svako malo, sukladno tome kako se osjećamo, hodočastimo po uredima mijenjat podatke! Zamislite kakav bi cirkus nastao! Eto na
rekla sam, odnosno napisala, pa pod cijenu da me sad sve udruge koje propagiraju i štite prava drugačijih razapnu kao homofoba, što kategorički tvrdim – nisam! Da sam živjela kojim slučajem u 60-tim, 70-tim sigurna sam da bi bila među prvima u povorkama ponosa boreći se da prestane teror koji se provodio nad osobama homoseksualne orijentacije.

Kako je to izgledalo gledamo i danas u, uglavnom, američkim filmovima. I te scene premlaćivanja pendrecima u gay barovima izazivaju mi istovremeno mučninu i bijes. I preplavi me doslovno poriv da uskočim u tv ekran i vrisnem: ‘Što radite? Jeste li normalni?’ I solidarno podmetnem leđa da primim i ja koji udarac skupa s njima. Ali… I to ne malo nego veliko ALI… Ovaj put kojim korača zapad, a mi ga, kao u svemu, kaskajući doduše, ali vjerno, k’o poslušni psi, pratimo mi postaje zastrašujući.

Sina mačka veterinar odbio liječiti, mama razmatra tužbu 

macka bobanovic 3Ne znam znate li za slučaj, za koji sam najprije mislila da je skeč, zafrkancija, ali NIJE!!! U SAD-u jedna je mama sina, koji se osjeća kao mačak, kad se razbolio odvela u veterinara. Ovaj je, pod obrazloženjem da nije kvalificiran pregledavati biće koje ima ljudsku anatomiju, kao jasno ni postaviti dijagnozu, odbio preuzeti ‘slučaj’. Mama se ogorčena i bijesna obratila medijima.

—Ako se moj sin osjeća kao mačak, onda je mačak, životinja. I logično da ga liječi veterinar. Međutim veterinar kod kojeg sam ga odvela ga nije htio pregledati. Želim apelirati na javnost da je to nepravedno, da iza toga stoje predrasude i to je ništa drugo doli školski primjer diskriminacije. Ne razvijemo li svi kao društvo svijest o ovoj problematici neće biti napretka –
zaključila je brižna majka.

Najozbiljnije se bojim hoćemo li kroz koju godinu, desetljeće, nebitno kad, ali čini mi se da ako se ovako nastavi neminovno hoćemo… doći do toga da nam, ako djetetu rečemo da je cura ili dječak, socijalni radnici pokucaju na vrata. Jer kršimo prava djeteta da odluči što će biti: ON, ONA, ONO, MAČAK, TIGAR, ŠIŠMIŠ, BATMAN, ZUBIĆ VILA… Tješi me da su mi djeca relativno velika ali za unučad, ako moja djeca odluče imati djecu, se bojim da ne falim pa ovakva valjda zatucana, kupim ‘NJIMA’ rozu haljinicu i krivo ‘IH’ oslovim pa počinim kakvo kazneno djelo i po stare dane me privedu. Procesuiraju. Zabrane pristup. Inače sam sklona nasmijati ljude ili pak nešto akcentirati karikiranjem stvari. Po pitanju ovoga o čemu pišem čak mislim, na žalost, da ne karikiram. Mijaaaaaauuuuuu… Taman me prožeo intenzivan osjećaj da sam Žena mačka;) Kako mi se Vi osjećate danas?

Načela iz Yogyakarte

U svojoj preambuli, odnosno laičkim rječnikom uvodnom dijelu, glavni dokument o primjeni međunarodnog prava po ovom pitanju, Načela iz Yogyakarte definiraju rodni identitet kao ‘duboko proživljeno unutarnje i individualno iskustvo roda svake osobe, koje može ili ne mora odgovarati spolu dodijeljenom pri rođenju’. Jedno od osnovnih načela ovog dokumenta kaže da je ‘Samodefinirani rodni identitet svake osobe sastavni dio njihove osobnosti i jedan od osnovnih aspekata samoodređenja, dostojanstva i slobode’. U navedenome ne nalazim problem. Zaista. Ako se netko s muškim spolovilom osjeća kao žena, a zove se recimo Maro, nikakav problem nemam oslovljavati ga i poštovati kao Maricu. Dati kompliment za divnu haljinu, super štikle, ruž… Ali ‘ONI’, MIŠEVI i MAČKE naglavačke, krokodili, pitoni… Pa dokle? Dokle ljudi moji?

Pročitajte još

Trend sustavnog kršenja ljudskih prava i diskriminacije se nastavlja, a pučku pravobraniteljicu se ‘množi s nulom’

Sloboda izražavanja u Europi ozbiljno je ugrožena, a ona je temelj demokracije! Bez nje nema demokracije!

Ivana Mijić Vulinović

PUČKI PRAVOBRANITELJ Jako važna, a nedovoljno poštovana institucija

Ivana Mijić Vulinović