Kroz prizmu zakona

Na što zakoni i kodeks obvezuju odvjetnike?!

odvjetnici

Koliko ste samo puta čuli ili možda i sami izgovorili: ‘Ma kakav je to čovjek koji može braniti ubojicu, silovatelja, razbojnika?!’ Misleći naravno pri tom na odvjetnika. Nisu rijetki ni slučajevi da su odvjetnici zbog nedjela onih koje zastupaju, brane bili napadani, na neke se čak i pucalo. I upravo zbog posve pogrešnog poimanja, odnosno neznanja, ovom sam se prilikom odlučila pojasniti kodeks odvjetničke etike koji se naslanja na stroge pravne norme koje određuju obveze odvjetnika. Jedna od njih je dužnost pružiti pravnu pomoć osobi koja mu se obrati ili drugim riječima zabrana uskraćivanja iste osim iz razloga propisanih zakonom. To što se i sam možebitno zgraža nad onim što je ta osoba napravila, kakva je u moralnom smislu, nije zakonom opravdan razlog za odbijanje pružanja pravne pomoći. I vjerujte, odvjetnici su često u tom pogledu u vrlo nezavidnoj poziciji jer moraju poštovati zakon i etički kodeks koji ih obvezuje, dakle preuzeti zastupanje, što znači da se moraju dobro potruditi razdvojiti osobni dojam i mišljenje od objektivnog pristupa, obveze koja im nalaže da daju sve od sebe da stranku zastupaju najbolje što znaju i mogu.

Kad može odbiti stranku?
Neki od zakonski opravdanih razloga za odbijanje pružanja pravne pomoći su slijedeći: preopterećenost, nedostatak adekvatnog iskustva u toj grani prava, zbog toga što je općepoznato da je stranka sklona obijesnom parničenju, zbog nemoralnosti razloga iz kojih se pružanje pomoći traži, nesposobnosti stranke da plati izdatke. Također, odvjetnik koji osobno poznaje protivnu stranku smije odbiti zastupanje protiv nje. Ako je ipak pripravan preuzeti zastupanje, mora prije toga svoju stranku upozoriti na to poznanstvo.
Kodeks odvjetničke etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe. Osnovna načela odvjetničke etike sadržana su u svečanoj prisezi koju svaki odvjetnik daje prije početka svoje odvjetničke djelatnosti. I ta načela trebaju biti sastavnim dijelom svijesti i uvjerenja svakog odvjetnika. Koliko god laicima nerijetko bila neshvatljiva ova pravila građena su kroz desetljeća, stoljeća postojanja odvjetničke profesije i itekako su svrsishodna i počivaju na zdravorazumskim i etičkim postavkama. Naravno da su česti slučajevi kada se to tako ne čini, međutim zamislite samo situaciju kada prvotni dokazi upućuju da je netko kriv i nijedan odvjetnik stoga ne želi preuzeti njegov slučaj. Osoba, možebitno i prava, dakle ostaje na milosti i nemilosti suda. Sama. A koliko je samo kroz povijest bilo slučajeva da ljudi provedu godine u zatvorima i na koncu netko prije smrti prizna to djelo?! Koliko se uspostavilo nevinih kada je došlo do otkrića suvremenih kriminalističkih metoda, posebice onih koji se baziraju na DNA…

Vjernost stranci
Osnovna dužnost odvjetnika je vjernost svojoj stranci. Odvjetnik je dužan posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost zastupanju stranke i pružiti joj pravnu pomoć bez odgode i zastoja. Stoga odvjetnik prigodom preuzimanja zastupanja mora paziti na to da zbog preopterećenosti ne ugrozi pravodobnost, temeljitost i savjesnost obavljanja svoje dužnosti. Odvjetnik kojemu se obraća prevelik broj stranaka treba uputiti stranke drugim odvjetnicima. Odvjetnik mora uskratiti pružanje pravne pomoći: ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu, ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku, ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik, javni pravobranitelj ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku, osim u kaznenim predmetima, ako je ono što stranka traži obijesno ili očito protivno zakonu, tako da se s velikom vjerojatnošću može predvidjeti neuspjeh. Odvjetnik koji obavlja neki pravni posao za dvije ili više stranaka treba otkloniti zastupanje bilo koje od tih stranaka dođe li do spora između njih u vezi s tim pravnim poslom. Odvjetnik ne smije stranci prouzročiti nepotrebne troškove postupka, a ukoliko se to ipak dogodilo dužan je o tome obavijestiti stranku i sam snositi taj trošak. Odvjetnik ne smije, dok zastupa svoju stranku, prihvatiti ponudu protivne stranke da je zastupa, makar i u drugoj stvari, a ne smije zastupati protivnu stranku u drugoj stvari čak ni nakon završetka postupka u kojemu je zastupao svoju stranku ako bi to prema okolnostima slučaja bilo protivno načelima odvjetničke etike.

Zabranjeno reklamiranje
Ovdjetnici se ne smiju reklamirati! Zato u novinama nikad nećete vidjeti reklamu nekog odvjetničkog ureda. Dozvoljeno im je jedino objaviti u novinama obavijest o otvorenju ili o preseljenju ureda, pri čemu treba izbjegavati svaki dojam da je riječ o reklami. Međutim ova zabrana ne znači da odvjetnik ne smije primjerice nastupati u medijima u vezi određenih pravnih tema, davati izjave o slučaju koji vodi i slično. Naravno da će medijska pažnja ‘pobrati poene’ i realno imati učinak reklame naročito kada se dobije neki važan spor, ali to nije zabranjeno. Niti ima razloga da bude!

Odvjetnička tajna
Povjeriti se odvjetniku isto je kao odati tajne svećeniku prilikom ispovijedi. Barem bi trebalo biti sukladno zakonu i kodeksu odvjetničke etike koji obvezuju odvjetnike da čuvaju kao tajnu sve ono što su prigodom pružanja pravne pomoći, osobito prigodom zastupanja ili obrane, saznali kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način. Odvjetnička su tajna svi spisi, tonski, računalni, slikovni i slični zapisi te depoziti stranaka koji se nalaze u odvjetničkom uredu. Logično, ono što je odvjetnik povjerljivo saznao u pružanju pravne pomoći pravnoj osobi ili kojem javnom tijelu, ne smije ni u kojem slučaju ili postupku uporabiti na njihovu štetu.
Odvjetničku tajnu odvjetnik je dužan čuvati pod prijetnjom disciplinske odgovornosti za vrijeme pružanja pravne pomoći, ali i nakon toga sve dok bi njezino otkrivanje moglo naškoditi stranci. Radi čuvanja odvjetničke tajne odvjetnik ne smije davati nikakve obavijesti o predmetima koji su mu povjereni kao odvjetniku, pa i nakon prestanka zastupanja stranke.

Besplatna pravna pomoć
Besplatno pružanje pravne pomoći socijalno ugroženim osobama i žrtvama Domovinskog rata časna je dužnost odvjetnika koju on treba obaviti jednako savjesno i brižljivo kao i pružanje pravne pomoći drugim strankama, a sukladno Kodeksu odvjetničke etike. Da ne bude zabuna, odvjetnik je obvezan na navedeno kada mu pružanje te pravne pomoći povjeri Komora u skladu s općim aktom. U slučaju uspjeha u besplatnom zastupanju socijalno ugroženih osoba ili žrtava Domovinskog rata, odvjetnik može od zastupanih osoba tražiti nagradu za pružene usluge u mjeri u kojoj to zastupanje neće izgubiti svoje socijalno i humano obilježje. Odvjetnik u svakom slučaju smije tražiti onu nagradu koju je zastupana stranka ostvarila po osnovi njegova zastupanja na teret protivne stranke.

Pročitajte još

Sloboda izražavanja u Europi ozbiljno je ugrožena, a ona je temelj demokracije! Bez nje nema demokracije!

Ivana Mijić Vulinović

PUČKI PRAVOBRANITELJ Jako važna, a nedovoljno poštovana institucija

Ivana Mijić Vulinović

‘Oni’ su privilegirani, a mi smo, ako mislimo drukčije, homofobni?! Ma nemo problemo!

Ivana Mijić Vulinović