Svjedoci smo digitalizacije na svim područjima života, a svrha joj je primarno olakšati nam pristup javnim uslugama i komunikaciju s nadležnima u javnim službama, ubrzati postupke u okviru istih, omogućiti veću transparentnost i, u konačnici, ojačati povjerenje građana u rad državnih tijela.
Umjesto obilaženja brojnih ureda, u kojima smo se ranije informirali i trošili vrijeme na prikupljanje potrebne dokumentacije, sada mnogo toga možemo obaviti iz doma ili ureda putem digitalnih sustava. Nisu oni još bajni, logično, jer smo po pitanju digitalizacije još uvijek u začetcima. Ali da idemo naprijed, nije ni najmanje upitno. Naravno da je građanima potrebno vrijeme da savladaju vještine koje digitalizacija iziskuje. Istovremeno, određeni digitalni sustavi još uvijek se mogu i trebaju unaprjeđivati kako bi bili što pristupačniji, jednostavniji i time lakše i više primjenjivi.
Digitalizacija za osuđenike na slobodi
Digitalizacijom se sada smjera poboljšati rad zatvorskog sustava, preciznije Službe za razvoj probacijskog sustava koja djeluje pri Središnjem uredu za probaciju u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Prije nego opišem na koji način, odnosno načine, pojasnit ću sam pojam probacije o kojoj, sigurna sam, „prosječni“ građanin zna malo ili pak nimalo.
Probacija je, prema definiciji, „uvjetovana i nadzirana sloboda počinitelja kaznenog djela tijekom koje službenici probacije provode postupke usmjerene na resocijalizaciju osuđenika, smanjenje rizika od počinjenja novog kaznenog djela te zaštitu društvene zajednice“. Zadaća probacijskih službenika je rad s počiniteljima kaznenih djela koji svoju kaznenu sankciju ili pak njen preostali dio izvršavaju na slobodi. Primarno se navedeno odnosi na počinitelje kaznenih djela koji su na uvjetnom otpustu, uvjetnoj slobodi, kojima su izrečene alternativne sankcije, poput rada za opće dobro na slobodi.
Razvoj hrvatskog probacijskog sustava
Potrebno je nešto reći i o razvoju probacijske službe u Hrvatskoj koji je započeo stupanjem na snagu Zakona o probaciji 2009. godine. Do 2011. probacijska je služba opremila urede, zaposlila i educirala službenike te započela s izvršavanjem Zakonom određenih probacijskih poslova. U navedenome su značajno pomogla sredstva dodijeljena iz Europskih fondova. Među probacijskim uredima, koji djeluju u 14 hrvatskih gradova, je i dubrovački čija se nadležnost odnosi na područje Dubrovačko-neretvanske županije.
Digitalizacija probacijskog sustava odvijat će se u dva smjera. Jedan je edukacija probacijskih službenika, a drugi rehabilitacija i tretmanski rad s počiniteljima kaznenih djela koji nisu zatvoreni, već na slobodi.
Oba smjera za cilj imaju „omogućiti osuđenicima razvijanje vještina u sigurnom okruženju, na način da mogu pogriješiti bez stvarne posljedice“. Za ostvarenje tog cilja bilo je potrebno, što je i učinjeno u okviru hrvatskog probacijskog sustava, razviti VR softver i edukativne scenarije za obuku probacijskih službenika. Dakle, probacija će se nadalje razvijati i provoditi u okviru nove dimenzije – digitalne.
Ovdje se zgodno podsjetiti kako je prvi osuđenik otpušten na uvjetni otpust pod elektroničkim nadzorom 2022., a prvi istražni zatvorenik je stavljen pod elektronički nadzor 2024. godine.
Prednosti digitalizacije
Ono što digitalizacija probacijskog sustava omogućava je, osim jačeg nadzora osuđenika, rad na njegovoj što učinkovitijoj rehabilitaciji, kako bi se nakon isteka roka sankcije koja mu je dosuđena, mogao što brže i kvalitetnije uključiti u zajednicu. Navedeno, logično, i za ostale građane znači podizanje razine sigurnosti. Jer, rehabilitirani osuđenik za razliku od onoga koji to nije ne predstavlja opasnost za zajednicu. Rehabilitirani osuđenik najvjerojatnije neće biti recidivist, odnosno neće ponovno počiniti isto ili pak neka druga kaznena djela. To je općenito svrha kazneno-pravnog sankcioniranja. Dakle rehabilitacija, a ne odmazda za počinjeno kazneno djelo.
U praksi…
Obučeni probacijski službenici raznim metodama za koje su obučeni pripremaju osuđenika za uključivanje u zajednicu u kojoj živi i radi na ispravan način. Uz pomoć tehnologije virtualne realnosti on se kroz trodimenzionalno okruženje, koje nije stvarno, već digitalno, odnosno virtualno, postavlja pred razne životne situacije. Prati se kako će u njima reagirati, na koji način će rješavati potencijalne probleme. Primjerice, kako će reagirati u slučaju konflikta, kako u slučaju da mu netko spočita njegovu kriminalnu prošlost, kako ako dobije otkaz, kako u slučaju da se nađe u financijskim problemima, izazovnoj obiteljskoj situaciji, u prometu… Dakle, simuliraju se razne situacije iz stvarnog života s kojima se svi suočavamo, ali u kontroliranim uvjetima, gdje su otklonjeni izvori rizika i negativnih posljedica.
Osuđenicima se omogućavaju VR naočale te ih se stavlja u razne problemske situacije za koje mu se nudi više mogućnosti reakcije. I upravo ih se kroz upozoravanje kada odaberu neispravnu reakciju te upućivanje na ispravnu, uz obrazloženja, uči vještini rješavanja problema kako bi je primjenjivao u realnom životu. A usvajanje te vještine je ključno za rehabilitaciju.
Uveden je i sustav bodovanja koji uz interaktivnu uvodi i kompetitivnu dimenziju u probacijski rad.
Sve navedeno nesumnjivo je veliki korak naprijed koji jamči brojne prednosti, kako za same osuđenike i njihove obitelji, tako i za cijelu zajednicu u kojoj će živjeti i raditi. Kako je već u tekstu napisano, rehabilitirani zatvorenik ima velike izglede za kvalitetan život, samostalan, ali i u okviru obitelji te u poslovnom okruženju, kao i u zajednici uopće. A ta ista zajednica dobiva uzornog građanina, radnika, čovjeka. I biva sigurna – značaj toga ne treba posebno pojašnjavati.
