Valent Samardžija, poznatiji pod umjetničkim imenom ‘NT-wave’ jedan je od osnivača projekta MiMo, udruge ViBra, ali i revolucionarnog projekta Vibrabox. Samardžija je veliki ljubitelj nezavisne glazbe i Dubrovnika te je nedavno u prostorijama Udruge Orlando predstavljao svoj petogodišnji projekt Vibraboxa. S DuListom je podijelio čime se bavi, kakvo je stanje na sceni, ali i koja je budućnost nezavisne glazbe.
Možete li nam objasniti što je zapravo Vibrabox?
Vibrabox je inovacija koju razvijam posljednjih pet godina u suradnji s Jurajem Rasonjom i Tinom Đudajekom. Vibrabox je platforma za promociju domaće nezavisne, originalne, suvremene glazbe. Naš cilj je ovakvu glazbu približiti ljudima puštajući je svakodnevno putem našeg posebno dizajniranog uređaja. Putem aplikacije vibrabox.click posjetitelji Vibrabox lokacija mogu ocijeniti glazbu koju slušaju, ostaviti komentar, poslati svoje mišljenje i na taj način uređivati svoju glazbenu okolinu. Dakle radi se o uređaju koji je smješten na nekoj lokaciji i samo na toj lokaciji se može slušati glazba koja preko njega svira. To je ustvari maleno računalo koje radi na Linux operativnom sustavu i služi samo za puštanje glazbe s našeg servera. Sva glazba je dobrovoljno predana od strane autora na naše servere. Dakle na našoj stranici vibe.hr postoji formular koji glazbenici mogu popuniti i predati glazbu na naš server. Svako jutro u tri sata svi vibrabox uređaju ‘povuku’ najnoviju glazbu koja tog dana svira. Razlika od običnog radija je ta što na svakoj lokaciji gdje se uređaj nalazi svira različita glazba.
Iskusan ste poznavatelj glazbene scene u Hrvatskoj, što se to na njoj dogodilo kako bi vi došli na ideju ovog projekta?
Dugo vremena sam na nezavisnoj sceni i dugo sam se bavio promocijama, masteringom i produkcijom preko studia udruge ViBra. Radeći to, shvatio sam da mediji više jednostavno ne prate nezavisnu scenu u Hrvatskoj. Zatvorili su se u neku petlju amerikanizirane pop scene, koja je jednostavno u ‘mainstreamu’ nepobjediva. Urednici ne preslušavaju glazbu, odnosno urednike su zamijenili marketinški uredi i prestala se pratiti scena. Prati se samo profit. Nastala je velika rupa u tom području i mi smo shvatili da postoji ogromna količina nevjerojatno dobre glazbe za koju nitko ne čuje i ljudi jednostavno više ne znaju kulturu koja nastaje u njenoj okolini. Smatrali smo da je došlo vrijeme da nastane mediji koji će biti neovisan i koji će moći pratiti i promicati nezavisnu scenu. Glavna stavka je što je cijeli sustav neprofitan i na Vibraboxu nećete nikada čuti reklame, već samo dobru glazbu. Vibrabox trenutno radi na čak 11 lokacija.
Jeste li zadovoljni stanjem u kojem je projekt sada, nakon pet godina?
Poprilično smo zadovoljni sa situacijom u kojoj je projekt sada. Pogotovo jer imamo i aplikaciju, koju smo razvili preko podrške zaklade Kultura Nova. Taj software omogućuje ocjenjivanje i komentiranje glazbe na lokacijama kojima se ona sluša. To je direktan feedback od publike prema izvođaču te na taj način možemo svaku lokaciju personalizirati. To znači da, na primjer, možemo više puštati indie-rock i punk na nekoj lokaciji ako primijetimo da je to što lokalna zajednica, odnosno publika, na toj lokaciji želi slušati.
Vi se bavite nezavisnom scenom i dio ste te priče već dugo godina. Možete li nam reći što se to događa s njom u Hrvatskoj?
Imam osjećaj kao da je ovo jedini preostali ‘prostor’ za nezavisnu scenu. Smatralo se da će Internet biti preporod po tom pitanju, a zapravo je došlo do zakrčenja. Tjedno se izda preko sedam tisuća albuma u svijetu, a to vam sve govori koliko se dobre glazbe izgubi u toj gužvi. Nezavisna scena nažalost pati od jednog poslijeratnog problema, a to je privatizacija medija. Ljudi koji su ih uzimali mislili su isključivo za profit. Istina, kada se rade ankete među publikom kako bi oni glasali za neke izvođače najčešće se dogodi da su to neki Michael Jackson ili David Bowie. Publika se zavrtila u tom krugu poznatih, ‘starih’ glazbenika. Kako bi ušli u taj krug glazbenika morate biti privlačni svima pa i onoj ženi kojoj gori radio dok radi kućanske poslove. Bilo kojom drugom vrstom glazbe nemoguće se boriti protiv tih hollywoodskih giganta. Mediji se najviše boje gubitka slušanosti i jako će teško jedan medij riskirati s nečim ‘novim’ ili drugačijim.
Scena je jedno, a što se događa s ukusom u glazbi? Je li se u doba interneta on izgubio?
S godinama se ukus za glazbom promijenio, a bojim se reći čak i izgubio. Svi slušamo neku glazbu iz drugog vremena čiji su autori već neko vrijeme mrtvi. Mi slušamo glazbu autora koji više neće nikada stvoriti nešto novo, a novi autori nemaju put kojim bi stvorili nove stvari i postali vidljivi. Imate to more glazbenika i žanrova u kojima nećete nikada moći pronaći ono što bi vas možebitno oduševilo. Internet je po tom pitanju napravio jedan kaos. Mi na Vibraboxu ipak filtriramo sadržaj, ne kako bi diskriminirali, već da bismo osiguralu da se svačiji zvuk čuje.
Teme i projekti kojima se Vi bavite neki bi nazvali i borbom protiv vjetrenjača. Što vas motivira na daljnji rad, koji zasigurno nije ni malo lagan?
Jako je teško raditi ovo što mi radimo u udruzi ViBra. Stalno se nalazim na nekom ‘rubu odustajanja’ i ako pitate bilo koga u ovom poslu svi će vam to reći. Ipak nekako kada čujete novu glazbu, vidite mlade kako se trude, jednostavno prespavate tu noć ili taj težak dan i dignete se ujutro s novom energijom i novom motivacijom da napravite nešto dobro. Stvarno ne bih htio živjeti u zemlji u kojoj vlada ‘loša’ glazba i u kojoj nemam izbora čuti nešto novo ili nešto što me zanima. Tu primijetim razliku koju smo napravili posljednjih pet godina. Mnoge bendove smo progurali u medije i mnoge bendove su ljudi napokon čuli. To u meni budi nadu, pogotovo u Zagrebu gdje iz godine u godinu vidimo porast autorskih i nezavisnih bendova i koncerata. Volio bih da Orlando u Dubrovniku postane jedno mjesto na kojem će nezavisna glazba u Dubrovniku naći svoj dom i ‘sigurnu luku’.
Maknimo se malo od nezavisne scene. Što se to dogodilo s ‘mainstream’ glazbenom scenom u Hrvatskoj?
Glazbena scena u Hrvatskoj nije bez svojih problema. Najbolji vam je primjer radio. Osobno se puno vozim automobilom po Europi i u svakoj zemlji slušam radio stanice i glazbu koju puštaju. Nikada nisam toliko razočaram odabirom glazbe, sve dok se ne vratim u Hrvatsku kada redovno taj isti radio ugasim. Naravno da i u drugim zemljama postoji puno pop glazbe, ali se i osjeti nekakav drugačiji zvuk i brojne stanice se ne boje probati nešto novo. Mislim da kod nas ima neki specifičan problem, na žalost nisam ga još konkretizirao, ali nastojim, jer to je nešto što moramo riješiti.
Dubrovnik njeguje imidž grada kulture, mislite li i da glazba ima jedno posebno mjesto u našem gradu?
Moj glazbeni uzor dolazi iz Dubrovnika – Teo Martinović i Dubrovnik po meni ima najjaču scenu u Hrvatskoj. Teo je najveći umjetnik i producent, Otpisanimator je uzor brojnim drugim umjetnicima i smatra se jednim ‘visokim’ hip-hopom. Feredon, Izae, Valetudo, Gruhaci, sve su to nevjerovatno dobri bendovi. Dubrovnik je jedan glazbeni grad i građani su nevjerojatno jaki u tome. Nedavno sam održao radionicu ritma u Art radionici Lazareti i nikada nisam doživio ljude koji su toliko muzikalni. Šteta što je baš takav grad ‘odsječen’ od ostatka države jer je to jedno bogatstvo koje se često ignorira.
IZ TISKANOG IZDANJA, 12. prosinca 2018.