Povodom sjednice Hrvatskog sabora na kojoj bi se trebalo ratificirati sporazum o granicama Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, a koji je, prema riječima stručnjaka, nesporno štetan za Hrvatsku, idućih dana donosimo komentare i mišljenja naših sugrađana, političara, pravnika, poduzetnika…
S više ili manje poznavanja o ovoj tematici Dubrovčani su stajališta kako sporazum ne treba ratificirati. Danas donosimo mišljenje nezavisne vijećnice u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika Marije Delije, koja u svom iscrpnom odgovoru ukazuje na sve bitne odrednice graničnog pitanja s Bosnom i Hercegovinom.
– Prijedlog za ratifikaciju Ugovora o granici s Bosnom i Hercegovinom može doći samo od onih koji nisu informirani ni upoznati sa bitnim odnosima koji su već bili usuglašeni, a tiču se važnih interesa stanovnika Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine upravo na tom dijelu Južnog Jadrana. Naime, predmetnu raspravu o granicama na moru 1999. godine treba sagledavati u svjetlu faze unapređivanja odnosa s BiH. Polazne granične crte je BiH znala i poštivala. Svi dokumenti koji su donošeni dostavljali su se i općini Neum, koja ranije nije dovodila u pitanje teritorijalno razgraničenje s RH – ističe Delija.
Naglašava kako vrh Kleka i Veliki i Mali školj nisu nikad teritorijalno pripadali BiH, što se vidi iz zemljišnih knjiga te svih drugih katastarskih i inih dokumenata o čemu se građani mogu detaljnije upoznati kroz knjigu „Prevara ili zabluda?“ ( suautori dr.sc. Stjepana Ćosića, dipl.ing. Niko Kapetanić i akademik dr.sc. Nenad Vekarić).
– Pogreška je pristupati ratifikaciji ovakvog Ugovora o granici s BiH u Hrvatskom saboru kad o druge ugovorne strane nema ni načelne indikacije da su i oni spremni ratificirati isti. Nadalje, nije razumno, ni stručno, niti u interesu RH, uopće, pristupati raspravi prijedloga ratifikacije dok nije otvoreno za raspravu pitanje tzv. Privremenog protokola koji se odnosi na raspodjelu mora ispred ulaza u Boku Kotorsku – ističe Delija te navodi podatke iz Rasprave i izlaganja na znanstvenom skupu o zaštiti hrvatskog priobalnog područja i Malostonskom zaljevu, a koji se održao u Zagrebu u proljeće 2009. godine , u organizaciji ogranka Matice Hrvatske Rijeka.
– Pored toga, s obzirom na struku, donekle sam upućena u ovu problematiku, jer sam kod prof.dr. Budislava Vukasa, bivšeg suca i potpredsjednika Međunarodnog suda UN-a za pravo mora u Hamburgu, na trećoj godini Pravnog fakulteta položila izborni predmet Međunarodno pravo mora. Uz obalu kopnenog teritorija svake države proteže se i teritorijalno more, s tim da ovisno o razvedenosti obale, kao što je to upravo stanje na istočnoj obali Jadrana, obalnim državama pripadaju i prostori, koji prema odredbama međunarodnog prava, točnije Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. ( koje je ako je usvojeno, a RH je položila notifikaciju o sukcesiji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 05. svibnja 1995. godine, po pravnoj snazi iznad državnih zakona ) uživaju status unutrašnjih morskih voda, koji se spaja sa dodatnim prostranstvima teritorijalnog mora u širini od 12 Nm – navodi Delija te nastavlja:
– Uz ta područja mora koja spadaju u državni teritorij RH, obalne države imaju i određena suverena prava i nadležnost, koje priznaje međunarodno pravo mora, svakoj obalnoj državi i na prostoru mora izvan 12 Nm, tj. njenog teritorijalnog mora kad se dotiče sa prostranstvima otvorenog mora, a to su područja epikontinentalnog pojasa i isključivog gospodarskog pojasa. Sva ta morska prostranstva bi spadala u hrvatsko priobalno područje, a naša je dužnost da postignemo i primijenimo najveći stupanj zaštite ovog hrvatskog blaga, i to ne samo radi očuvanja marikulture i ekološke zaštite, nego da se postigne maksimalno moguća sigurnost plovidbe, a time i ostvari i najveći stupanj očuvanja svih prostora hrvatskog dijela Jadrana, a time i cijele naše obale i okoliša.
Unutrašnje morske vode, dakle kao i teritorijalno more koje se proteže u širini od 12 Nm od polaznih linija odnosno od najistaknutijih pozicija naše obale su na jasan način utvrđeni u odredbama našeg Pomorskog zakonika, i u tom dijelu nisu osporavane od strane naših susjednih država na sjeverozapadu ni na jugoistoku, a ni od strane BiH, budući to spada u hrvatski teritorij.
Međutim, u odnosu na prostor unutrašnjih morskih voda potrebno je skrenuti pažnju da područje mora, koje se prostire na prilazu Neretvanskom kanalu, luci Ploče, te Malostonskom zaljevu, predstavlja hrvatske unutrašnje morske vode jer se nalaze unutar polaznih crta, koje se protežu od krajnjeg zapadnog rta Korčule do obale otoka Hvara. To se odnosi i na prilaz Malostonskom zaljevu, uključujući tu i prilaz Neumskom zaljevu. Svi ti prostori mora predstavljaju unutrašnje morske vode. To je bilo utvrđeno donošenjem hrvatskog Pomorskog zakonika 1994.godine, a također ponovljeno donošenjem novog Pomorskog zakonika 2004. godine. Ta rješenja su poznata i našoj susjedno državi BiH i njihovo dugogodišnje postupanje predstavlja suglasnost na takva rješenja. Nesporno je da unutrašnjim vodama priobalnog mora ni jedna država ne može ostvarivati sve elemente tzv. Neškodljivog prolaza, kako su to sve države dužne poštovati da pripada brodovima koji plove teritorijalnim morem pod zastavom drugih država – ističe Delija, te dodaje kako je suglasnost BiH sasvim opravdana i logična iz nekoliko razloga.
– Kao prvo, za transport i osoba i tereta BiH uživa poseban status korištenjem posebnih pogodnosti koje su ostvarene korištenjem luke Ploče. Time se udovoljava institutu „ Pristupa moru „, odnosno „ Access to the Sea „ utvrđenog Konvencijom UN o pravu mora iz 1982. godine. Ovo se pravo odnosi na države koje zbog svog nepovoljnog geografskog položaja nemaju obalu pogodnu za promet robe odnosno tereta i osoba. Međutim, s obzirom na činjenično stanje i obveze koje RH ispunjava, a to je da se za promet osoba i robe odnosno tereta sa svih i za sva područja BiH i u uvozu odnosno izvozu plovidbom brodova za luke svih kontinenata, i iz luka odnosno pristaništa cijelog svijeta, nije primjereno, a ni osnovano navoditi i tretirati da hrvatskim unutrašnjim morskim vodama ili morem, koje se prostire od spojnice zapadnog rta otoka Korčule( Velo Danče ) do rta Proizd otoka Vodnjak pred Hvarom, pa sve do obala poluotoka Pelješca i otoka Šćedra i Hvara, te Neretvanskog i Makarskog primorja, pripada pravo neškodljivog prolaza.
– Kao drugo, pravni institut neškodljivog prolaza, kako je to određeno i definirano Konvencijom UN o pravu mora iz 1982. godine, odnosi se na plovidbu brodova teritorijalnim morem drugih država, ali ne i onih koje zbog svojeg položaja uživaju pravo pristupa ( Rights of Access čl. 124. – 132. Konvencije UN ) kakva prava pripadaju BiH, u odnosu na luku Ploče, koja prava svi zainteresirani subjekti već koriste.
– Uz naprijed navedeno, zbog svojih prirodnih osobitosti i uzgoja školjkarstva more Malostonskog zaljeva, koje ima svoju dodirnu crtu sa morem uz obalu susjedne BiH, a osim toga i ulazu u Neumski zaljev pristupa se jedino iz morskog prostora Malostonskog zaljeva, a to je područje utvrđeno valjanim pravnim instrumentima kao područje mora pod posebnom zaštitom.
– Naime, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode, skupština Dubrovačko- neretvanske županije donijela je „ Odluku o proglašenju područja Malostonskog zaljeva i Malog mora strogim rezervatom“, koja je javno objavljena u Službenom glasniku Dubrovačko- neretvanske županije broj 3/94, 3/95 i 3/98, a koju vam skeniranu prilažem, također za objavljivanje. Tako utvrđen režim zaštite prirode je prihvaćen i od naših susjeda, jer je to i u interesu BiH, budući se i na prostoru Neumskog zaljeva, također nalaze brojna uzgajališta školjaka. Ulaz u Malostonski zaljev, u srednjem dijelu kojeg su i Veliki i Mali školj i prethodni prostor mora ispred Malostonskog zaljeva koji ima naziv Malo more, isključivo je koristila RH, što je, ponavljam BiH znala i poštovala. Prisutnost stanovnika na tim otocima/čićima već bio nukleus onečišćenja dragocjene ekološke baštine. Važan dokument predstavlja i pomorska karta PELJEŠAC- MLJET 100.27 , Državnog Hidrografskog instituta iz Splita, koju zasigurno možete naći i pogledati u Lučkoj Kapetaniji Dubrovnik, a na kojoj je isprekidanom linijom crvene boje, spojnicom, omeđeno područje strogog rezervata.
– Iz dosad navedenih razloga, utemeljenih na nespornim dokazima nije pravno valjano, a ni osnovano tražiti da se ovim prostorom unutrašnjih morskih voda primjenjuje pravni institut „ neškodljivog prolaska „ u svim svojim elementima u prilazu Neumskom zaljevu, jer nad tim prostorom svojih unutrašnjih voda Hrvatska država ima međunarodnim instrumentima priznat određeni teritorijalni suverenitet. Osim toga subjekti iz susjedne države uživaju dodatna posebna prava „ pristupa moru „u korištenju pogodnosti luke Ploče, a u skladu sa priznatim statusom, kako je to već utvrđeno ratificiranim međunarodnim konvencijama i afirmirano u međunarodnim odnosima i transportnoj praksi.
– Sui generis situacija, koja je bez presedana u svjetskoj praksi. Institut „ neškodljivog prolaska“ unutrašnjim morskim vodama, ne može između istih država biti u svim svojim odrednicama kompatibilan sa institutom „pristupa moru“ preko luke, koja je u nadležnosti iste države, a koja ima suverena prava nad svojim morem, koje predstavlja unutrašnje vode.
– Nakon svega iznesenog nadam se kako će nas i ovaj put zaštititi Najvjernija Odvjetnica koja stoji na braniku, a čije boje i kruna od 12 zvijezda sjaje i na zastavi Europske unije, budući je sama ratifikacija predviđena na blagdan Njenog ukazanja u selu La Salettu u francuskom dijelu Alpa, u pokrajini Dauphine, samo 19. rujna 1846. godina – zaključuje nezavisna vijećnica Marija Delija.