Profesorica matematike i informatike u Osnovnoj školi Mokošica Nikolina Bubica i ove je godine dobila nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja kao jedna od najboljih profesorica u Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje kroz protekle tri godine, a Bubica se među laureatkinjama našla sva tri puta. Ponosna je, ističe, što je njezin rad prepoznat, a najvažnije je i da ga prepoznaje krovna obrazovna institucija. Zbog nagrade koju je dobila, govori, sretni su i učenici.
—Lijepo je kada uđem u razred i netko od učenika me iznenadi i kaže ‘profesorice, nešto ste dobili, o vama se priča’. U školstvu ima svakakvih trenutaka, a ovo je svakako jedan od najljepših. Za dobiti ovu nagradu Ministarstvo traži raznolikost kod nastavnika, važno je raditi na projektima s učenicima, istraživati, biti uključen u organizaciju raznih događaja. Traži se puno toga i zato za ovu nagradu bude prijavljena zaista raznolika skupina ljudi – naglašava za DuList ova profesorica koja se u školske vode ‘uputila’ prije 28 godina. Tada je došla u OŠ Mokošica te je radila u prvoj informatičkoj učionici u županiji.
Najveći izazov – motivirati učenike
—Bila je to mala prostorija, a računala smo dobili putem donacije jedne njemačke škole. Danas to zvuči nevjerojatno, ali ta su računala bila bez ‘tvrdog diska’. Nije bilo Windowsa, snalazili smo se.
Interes učenika bio je jako velik, puno smo radili i bilo nam je odlično. Odmah smo krenuli s natjecanjima, uvijek smo imali zapažene uspjehe i pojedince koji su se isticali i po državnim natjecanjima, a redovito smo i na županijskim natjecanjima bili među prva tri mjesta. U posljednje vrijeme sve je više projekata koji nisu baš jednostavni, ali uspijevamo djecu potaknuti. Ako bih usporedila nekadašnji i sadašnji rad s djecom, rekla bih da su djeca bila više motivirana kad su imala manje opreme. Nije kriva tehnologija, svakako, ali trenutno postoji puno stvari i pojmova na području t e h n o l o g i j e koje ih zanimaju, a mi im u školi p r e d a j e m o nešto drugo, moraju ipak i osnove svladati. Sada treba puno više napraviti da bi se učenike motiviralo, na svim predmetima, ne samo na informatici. Možda je to danas jedan od najvećih izazova svakog nastavnika, kako motivirati učenika, držati ga aktivnog na satu i angažirati ga. Možda je to i famozni Google napravio jer učenici mogu u svakom trenutku pronaći informaciju koja ih zanima. Učitelj više nije onaj koji nudi informacije, već onaj koji potiče da ih se pronađe te da se s njima nešto napravi. Danas su informacije dostupne na svakom koraku i ima ih strahovito puno pa je bitno kako ih koristiti i pretvoriti ih u nešto što učeniku omogućuje daljnji rad – priča Nikolina Bubica. Tehnologija, uza sve prednosti, govori nam Bubica, traži i promjenu u radu pa učitelji moraju drukčije pristupati nastavi. Sada profesori, naglašava, imaju puno više sredstava kojima se mogu poslužiti prilikom poučavanja, ali ta sredstva znaju i ometati.
—Profesor mora biti jako dobar, držati sve pod kontrolom i biti zanimljiv kako bi potaknuo djecu – ističe ova profesorica kojoj je, priznaje, najdraži živi kontakt s učenicima. Voli vidjeti kako oni reagiraju na određene dijelove nastave, a posebno joj je drago kada postavljaju pitanja. Njih bude, govori nam, ali je učenike malo potrebno ‘isprovocirati’ da nešto pitaju.
Online nastava veliko iskustvo
—Čim je među njima duga šutnja, odmah mi je malo sumnjivo pa provjeravam gdje su u mislima. Malo nam je online nastava prošle godine otežala taj kontakt. Iako je online nastava nama informatičarima bila bliska, opet smo se morali puno više truditi da bismo doprli do učenika iza uređaja. Online nastava bila nam je zahtjevna i predstavljala nam je svojevrsni šok pa i roditeljima. Odjednom smo jedni drugima ušli u kuću, roditeljima se sve poremetilo, nitko nije pitao koliko imate uređaja u kući. Ipak, profesori su se trudili biti jako tolerantni. Svi znamo ima li netko troje ili četvero djece ili možda nema uređaj pa se o tome vodilo računa. Ali, opet ne može se jednostavno prenijeti nastavu u nečiji dom. Online nastava djeci je podigla digitalne vještine, a svakako i roditeljima. Djeca jesu dio izgubila, ali to će se nadoknaditi. Samo treba krenuti. Treba i razmišljati u smjeru vraćanja poštovanja prema školi, ali i prema učiteljima koji se djetetu trude pomoći. Informacije su danas lako dostupne, ali neke stvari djeca ipak ne znaju. Treba im netko tko će im to približiti na način koji mogu razumjeti. Mi učitelji isto očekujemo da nam roditelji daju malo ruke, da potiču djecu da uče, da rade kvalitetno i da prate i naše upute. Učitelj ipak zna kako može pomoći učeniku. Dakle, online nastava otkrila je neke probleme, ali i unaprijedila dosta toga. Neka djeca koja su bila povučena iznenadila su i aktivirala se na online nastavi, a oni koji više vole živi kontakt malo su se izgubili pa smo im morali govoriti da se vrate. Novo doba donijelo je svoje dobro i loše, ne bih ga odbacila. Iz svakog iskustva treba nešto učiti – mišljenja je ova profesorica. Najzahtjevniji dio posla svakog nastavnika svakako je priprema. Kao informatičarka Bubica mora paziti i na opremu i sredstva koja koristi pri radu. Od djece očekuje određenu razinu znanja pa, ističe, mora se pobrinuti da ona stalno i stječu nove vještine.
—Puno im pomažemo. U informatici odavno nema klasičnog predavanja i ona zahtjeva puno pripreme, treba redovito sve pratiti. Uvijek kažem da ću pripremu odraditi u učionici, ali ipak veći dio redovito napravim doma. U jednom je dijelu informatika zabavan predmet kada govorimo o aplikacijama, a kad prijeđemo na programiranje, ona postaje malo zahtjevnija pa treba naći mjeru. Učenicima je važno razumjeti kako računalo funkcionira, a na profesoru je kako zahtjevan sadržaj prikazati da djeci bude zanimljiv. Informatika je, što se tiče istraživanja obrazovanja i metodike, dosta mlada i još uvijek nedovoljno istražena. Nije poput drugih predmeta koji imaju svoju ustaljenu literaturu. Treba stalno biti u tijeku. Predajem informatiku i matematiku, pripremam se za oba predmeta, ali novosti koje izlaze su daleko brže u informatici nego u matematici. Uz pripremu moram istražiti i što je novo izišlo jer djeca pitaju. Ne mogu znati sve, ali moram biti informirana. Iako, ako nešto ne znam, nije tragedija, provjerimo zajedno pa i tako naučimo nešto novo – iznosi Nikolina Bubica.
Znanstveni rad
Uz pripremu i predavanje ova profesorica ipak se stigne baviti i znanstvenim radom. Kako nam otkriva, odlučila se upisati doktorski studij u sklopu kojeg se bavila istraživanjem edukacije u području prirodnih i tehničkih znanosti – smjer informatika.
—Više sam se bavila programerima početnicima, mentalnim modelima koje oni usvajaju te računalnim razmišljanjem i uz to je upala i tema motivacije za natjecanje, a nedavno, uslijed cijele situacije s pandemijom, bilo je jako zanimljivo istražiti pitanje opterećenosti i ‘izgaranja’ nastavnika. Rezultati su zanimljivi. Ljudi su strahovito izmoreni, ali istovremeno, jako puno učitelja govori da sretni odlaze na posao. Ogroman postotak učitelja izjavio je da njihov rad nije cijenjen, ali istovremeno rado rade svoj posao. Rezultati su iznenađujući, ali govore o tome kako profesori predavanje i podučavanje doživljavaju nečim većim od posla – naglašava Bubica koja je ujedno i jedna od autorica aktualnog informatičkog kurikuluma. U njega je, ističe, uložila jako puno energije, vremena i znanja, ali je prilikom njegove izrade i jako puno napredovala.
—Zadovoljna sam tim dokumentom. Kurikulum je dokument koji bi svako nekoliko trebalo mijenjati. Mislim da je on možda nekima izazovan, ali i da se njime predmet napokon smjestio tamo gdje bi bilo dobro da on bude. Isto sam tako sigurna da bismo za nekih pet godina trebali razmišljati što mijenjati. To je predmet koji se brzo mijenja, a kurikulum je napisan tako da njegovi ishodi ne propisuju alate. Nije naglasak da moramo koristiti Word, PowerPoint i slične alate, već su ishodi pisani tako da se stavlja naglasak na određene vještine koje će učenici steći i to je prednost. Vidim da u praksi to dobro funkcionira – govori ova profesorica.
Učenici ‘rasturaju’ na natjecanjima
Informatika je jako popularna u mokoškoj školi pa uz redoviti predmet u petom i šestom razredu postoji i izborna informatika za učenike od 1. do 4. razreda. Zato je u ovoj školi velika želja opremiti još jedan razred za informatiku koji će biti primjeren za mlađu djecu.
—Uspjeli smo u školi pronaći jedan manji prostor i upravo ga se dovršava kako bi i učenici od 1. do 4. razreda imali sebi primjerenu učionicu. Imamo još i izbornu informatiku u sedmom i osmom razredu, ali i dodatnu nastavu za one koji žele ići na natjecanja. Naši su učenici inače jako uspješni na natjecanjima. Na međunarodnom natjecanju ‘Dabar’ 20-ak naših učenika prošle je godine bilo među 10 posto najboljih u državi, a natjecalo se oko 15 tisuća učenika. To je stvarno jedan lijepi uspjeh – ističe Bubica kojoj je uz obrazovni dio njezinog predmeta učenicima najvažnije prenijeti vlastiti entuzijazam. — Davno sam čula izjavu jednog pedagoga i to mi se jako svidjelo te se pokazalo točnim. Ako ja sa zadovoljstvom, sigurnošću, stručnošću pa i oduševljenjem govorim o svom predmetu, taj angažman i zadovoljstvo pozitivno će utjecati i na moje učenike te će oni ugodnije usvajati nova znanja. Informatika inače od učenika traži razvijanje vještina samoučenja i oni moraju stalno nešto istraživati. Nakon nekog vremena moraju sami moći naći nešto što ne znaju. Neće uvijek pored njih biti učitelj ili će moći pratiti neki ‘tutorial’. Ovaj predmet mora ih naučiti rješavanju problema, što postižemo kroz programiranje, ali i druga područja, te ako kod njih postignemo jednu solidnu digitalnu pismenost, onda je svaki učitelj nakon toga prezadovoljan – zaključuje za DuList ova nagrađena profesorica.
Objavljeno u tiskanom izdanju 6. listopada 2021.