Post-novogodišnja berba nove glazbe započela je vrlo obećavajuće za sve ljubitelje klasičnog death metala objavom ‘Dying of Everything’, jedanaestog studijskog albuma floridskih legendi Obituary. Klasika u svakom smislu, zvukom, glasom, ritmom i sadržajem – deset brzih glavotresnih stvari u četrdeset pet minuta.
Okosnica Obituaryja od samog začetka su braća Tardy – pjevač John i bubnjar Donald, te gitarist Trevor Peres, a već preko desetljeća postavu zaokružuju gitarist Ken Andrews i basist Terry Butler. Nastaju sredinom osamdesetih inspirirani svojim zemljacima Death, Morbid Angel i Nasty Savage, i postaju dio najutjecajnije death metal scene na svijetu – aligatorima krcatih močvara Floride. Iz te scene kasnije izlaze i Deicide, Atheist i njujorški imigranti Cannibal Corpse.
Već sa svojim prvim albumom ‘Slowly We Rot’ udaraju temelje svojeg prepoznatljivog zvuka koji se nije pretjerano promijenio u ovih trideset pet godina – Johnovo melodično režanje praćeno groove-metal ritam sekcijom i dvostrukim gitarskim napadom. Njihov drugi album ‘Cause of Death’ do danas ostaje njihov najbolji album, i jedan od deset najutjecajnijih death metal albuma svih vremena, bez obzira što je u stvari sljedeći album ‘The End Complete’ bio komercijalno najuspješniji te je najviše zahvaljujući tadašnjoj moći MTV-a postao najprodavaniji death metal album tog doba. Nakon gladnih 90-tih i dvijetisućitih s nizom prosječnih albuma, ekipa odlučuje pokazati da još nisu za otpad albumom jednostavno nazvanim ‘Obituary’ iz 2017., koji je definitivno njihov najbolji album u četvrt stoljeća.
‘Dying of of Everything’ nije sasvim dosegao tu razinu, ali i dalje je vrlo kvalitetan album koji ne izmišlja toplu vodu, nego pristojno i pošteno praši po dobro utabanoj stazi. Odmah u startu kreću oštro s ‘Barely Alive’, a odmah zatim slijedi ‘The Wrong Time’ koja će se sigurno svidjeti fanovima Celtic Frosta. Meni je pak puno draža ‘My Will To Live’, s izvrsnim Andrewsovim solažama i ritmom koji neumoljivo podsjeća na originalnu Sepulturu. Naslovna stvar te ‘By the Dawn’ i ‘Weaponize the Hate’ njeguju onaj prepoznatljivi Obituary zvuk koji će svako iskusno uho prepoznati u prvih par taktova. A kad čujete početne sekunde ‘Torn Apart’ teško ćete odoljeti da ne krenete u energičnu šutku pa makar u dnevnom boravku pred potpuno zbunjenim mačkama. Bubnjar Tardy čak ima i udrugu ‘Metal Meowlitia’ koja se brine o preko 200 mačaka u svojem rodnom gradu. Odjavna stvar ‘Be Warned’ zaključuje album u nešto sporijem ritmu i podsjeća na zvuk jedne druge močvare, to jest na sludge metal iz Lousiane.
Zadnjih pet godina Obituary doživljava pravi preporod. Istoimeni album ih je vratio na scenu, a mjesto predgrupe na oproštajnoj turneji Slayera (uz Lamb of God i Anthrax) donijelo im je dodatnu pozornost i veliki broj novih fanova. I dok je Trump svojim poltronima isprazno obećavao isušivanje močvare, Obituary s ‘Dying of Everything’ obećava još puno godina kvalitetnog death metala iz nepresušnih močvara Floride.
Foto Relapse Records