Na Mediteranu susrećemo oko tisuću brodova koji su opasni za ljude i okoliš, dok njih tristotinjak godišnje dotiče hrvatske luke – istaknuo je na konferenciji za medije održanoj u petak u Dubrovniku koordinator ITF inspektorata u Hrvatskoj i voditelj ureda SPH u Dubrovniku Romano Perić, koji je za novinare održao i kratku prezentaciju o podstandardnim brodovima.
To su brodovi u prosjeku stariji od 40 godina s uvjetima ispod svih standarda i predstavljaju opasnost za zdravlje i sigurnost pomoraca te posebno za okoliš i mora kojim plove.
– Mi smo 2018. na ITF-ovom kongresu u Singapuru podnijeli rezoluciju ‘Mediterranean – more pogodnosti’, a s tom smo rezolucijom željeli na određeni način očistiti i reducirati broj substandardnog brodovolja u Mediteranu i koji dolaze u konačnici u naše luke. Takvih je brodova izrazito puno. Usredotočili smo se na četiri zastave – Sierra Leone, Palau, Togo i Cook Islands. To su najgore zastave koje dolaze u hrvatske luke, a brodovi su stariji od 40 godina, u prosjeku s vrlo niskim plaćama, vrlo lošim uvjetima i čak predstavljaju veliku opasnost za naš Jadran – rekao je Perić.
Spomenute zemlje odnosno ‘zastave pogodnosti’ prihvaćaju novac brodovlasnika i omogućuju plovidbu podstandardnih brodova, od kojih mnogi ne bi uopće trebali prometovati.
Tijekom akcije 28 ITF inspektora će u svim zemljama na Sredozemlju kroz sljedećih osam tjedana vršiti temeljite inspekcije na svim brodovima koji viju te zastave.
Zastava pogodnosti (flag of convenience – FOC) je zastava države manje stroge zakonske regulative što brodovlasnicima omogućava registraciju brodova koji ne ispunjavaju sve uobičajene uvjete za plovidbu te time i financijsku uštedu.
Spomenute zemlje, odnosno ‘zastave pogodnosti’ prihvaćaju novac brodovlasnika i omogućuju plovidbu podstandardnih brodova, od kojih mnogi ne bi uopće trebali prometovati.
U samo tri godine, na brodovima koji viju jednu od navedenih zastava pogodnosti – Cook Islands, Palau, Sierra Leone i Togo zabilježeno je više od 30 slučajeva abandonmenta s mnogim posadama koje su ostale bez plaće, hrane, vode ili načina da dođu kući, 5,500,000 USD neisplaćenih plaća, koje je ITF u ime posade morao naplatiti od brodovlasnika ovih zastava te više od 5000 sigurnosnih ili ekoloških nedostataka te zadržavanja od strane vlasti.
ITF inspektorat, koji djeluje unutar SPH, u Hrvatskoj ima tri inspektora koji će kampanju provoditi u hrvatskim lukama, a za uspješno provođenje kampanje od ključne je važnosti suradnja s lučkim kapetanijama i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.
– Kampanja je počela 13. ožujka i trajat će dva mjeseca, a na njoj će sudjelovati 27 inspektora unutar Mediterana sa svim državam koje tu gravitiraju. Na takvim brodovima djeluje Sindikat pomoraca Hrvatske i ITF, točnije tri inspektora u Hrvatskoj podijeljena na područje sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana. Redovito se provode kontrole brodova, a godišnje bude 300 inspekcija. Vrlo često u hrvatske luke dolaze brodovi stari i do 50 godina, a veličinom su uglavnom manji brodovi do 150 metara za rasuti teret poput pržine ili soli – rekao je Perić.
Spomenuti brodovi su smješteni uglavnom u Mediteranu, dakle, ne idu izvan područja Mediterana, nego do Crnog mora i natrag. Vrlo često idu iz luka arapskoga svijeta, odnosno sjevera Afrike i Egipta prema lukama u Europi.
Problemi s kojima se inspektori susreću na ovakvim brodovima su izrazito niske plaće, a česte su i neisplate plaća po nekoliko mjeseci. Naročito prekovremeni sati, koji se pomorcima nikada ne isplate. Uz to, loša je i nekvalitetna hrana, kao i smještaj. Hrana je izrazito loše kvalitete, nije je moguće ispravno očuvati i gotovo je nejestiva. Temperatura zaleđenog mesa je na nuli, a trebala bi biti na -18, što dovodi do bolesti posade i problema sa stomačnim virozama. Pomorci nemaju zaštitnu odjeću ni kacige. Takvi brodovi imaju pećnice, koje se lože na drva, što je apsolutno nedopustivo sa svih sigurnosnih aspekata, kao i samo jednu mašinu za rublje.
– Mi u Sindikatu i ITF-u smatramo da vrlo niske plaće neprihvatljive za današnje vrijeme te se borimo da se te plaće i standardi podižu. Također, ne dozvoljavamo da brod napusti našu luku s premalom količinom hrane, koja nije dostatna za sve članove posade. Česti su slučajevi kada brodovi nemaju dopuštenje za isplovljavanje pa brodar ipak odlučuje kako je potrebno napuniti svoje zalihe hrane kvalitetnim proizvodima. Tek nakon toga, mi dozvoljavamo isplovljanje broda – istaknuo je Perić.
Na tipičnoj listi plaća, vidi se kako većina niže posade ima oko 500 dolara plaću za cijeli mjesec. Sati rada su često falsificirani jer se liste izrađuju vrlo precizno, a pomorci nikada nemaju fiksnu smjenu, nego se ona prilagođava potrebnim poslovima.
– Nedavno sam na jednom od takvih brodova sreo kapetana koji je bio četiri godine bez prestanka na brodu, što je apsolutno neprihvatljivo iz svih pogleda – naglasio je za kraj Romano Perić.