Aktualno

MLADEN JURAS KRV JE DAROVAO 36 PUTA ‘Najbolji je osjećaj kad znate da ste nekome pomogli’

Učlanio sam se daleke 1978. godine kad sam se zaposlio u tadašnju tvor­nicu TUP. Tad sam počeo i darivati krv – priča za DuList Mladen Juras pred­sjednik aktiva Valamar – Babin kuk te potpredsjednik Gradskog društva Crvenog Križa Dubrovnik, inače inže­njer sigurnosti smjera zaštite na radu. Kako je objasnio tamošnji aktiv TUP-a vodio je dugogo­dišnji član CK-a Antun Zec koji je oso­bitu pažnju posvećivao angažmanu mladih. Međusobno su organizirali akcije, nagovarali se na darivanje i dru­žili. Doduše, ističe, prije im je poslo­davac nakon darivanja krvi omoguća­vao dva slobodna dana, a sada jedan. Zahvaljujući tome često bi imali pro­duženi vikend ili kako kaže – maleni godišnji odmor. Odlazili bi, sjeća se, na izlete za pamćenje pa su obišli i cijelu bivšu državu. Od tada krv je darovao 36 puta. Nastavio bi i dalje, međutim zbog šećera, liječnici su mu savjetovali da se zaustavi pa danas djeluje u organizaciji akcija darivanja.
Nagrada čin sam po sebi
— Zapravo sam krv prvi puta darovao u ondašnjoj vojsci koja je bila obvezna. Sve je bilo na dobrovoljnoj razini i kad sam se vratio doma, nastavio sam. U svoje vrijeme ja bih darivao i do tri puta godišnje. Međutim, zbog godina pro­izvodnje, prestao sam. Našim radni­cima sugeriram da to rade dva puta, no neki se boje pa kažem da je dobro i jed­nom. To je ustalom dobro i za kontro­liranje vlastitog zdravlja. Krv se šalje na analizu pa smo imali više slučajeva kad nam je javljeno da određeni dariva­telj ima problema i da se javi liječniku. Dakle, darivanje krvi djeluje i preven­tivno – objašnjava nam. U Dubrovniku, napominje Juras, nikad nije manjkalo dobrovoljaca. Mladen ima krvnu grupu A – koja je rijetka pa je neko vrijeme darivao na poziv. Direktno bi dolazio u OB Dubrovnik pa je često i znao kome je dao. ‘To je najbolje kad znate da ste direktno nekome pomogli’, naglašava. I danas te osobe susreće u prolazu, ali nikad im nije dao do znanja da im je možda upravo on spasio život. Nagrada mu je čin sam po sebi.
Gradsko društvo Crvenog Križa Dubrovnik inače broji 902 davatelja te oko 40 aktiva koji s akcijama djeluju gotovo svaki tjedan. Kad se prije dese­tak godina dogodila prometna nesreća u kojoj je bilo ozlijeđenih uspjeli su skupiti tri puta više krvi nego je bilo potrebno. Trebalo je, otkriva, vremena dok su došli do te razine spremnosti. Kraj 80-ih prošlog stoljeća u GDCK-u bio je veoma skroman, a sada njihovih volontera ima na svakom koraku od gradskih zidina do kupališta. Mnoštvo je okupljeno mladih, a imaju i Klub 65+ u kojemu su osobe treće životne dobi. No, osobito su ponosni na svoju struk­turu darivatelja krvi koji zaslužuju da im se ‘skine kapa do poda’. Naime, krv za razliku od ostalih organa ne možete napraviti u laboratoriju. Za nju zamjena ne postoji. Za odlučiti se na ovakav humanitarni korak, napo­minje naš sugovornik, potrebno je biti stariji od 18 godina te prethodno oba­viti liječnički pregled. Čak se ne smije ni određeno razdoblje piti tableta za glavu ili tlak. ‘Nikad se ne zna hoće li primatelj imati alergijsku reakciju na lijekove’, naglašava.

blank
Juras na svom posljednjem darivanju krvi 2013. godine

Akcije preseljene na Odjel transfuzije
Priznaje kako darivati krv nije jedno­stavno. Jedan od otežavajućih čimbe­nika svakako je stres današnjice. ‘Rad­nici su previše iscrpljeni. Više je posla, a opet svatko ima doma neke probleme. Borimo se za mlade kako bi se među njima stvorila navika’, tumači. Kao i nekad, stimuliraju ih druženjima i odlascima na putovanja. U tome ih je doduše omela, reći će, ‘opaka bolest’ – pandemija koronavirusa, ali ne pre­daju se. Prilagodili su se nevremenu pa su većinu akcija darivanja krvi s terena
organizirali na Odjelu za transfuziju dubrovačke bolnice. Također, dodaje, tijekom čitavog lockdowna u GDCK-u bili su na zavidnoj razini spremno­sti te raspolažu svojim interventnim timom za potrebe izvanrednih sluča­jeva. A izvanredni slučajevi uža su spe­cijalnost Mladena Jurasa koji je, kako smo već i spomenuli, stručnjak zaštite na radu u Valamaru. Otkako živimo u situaciji svjetske zdravstvene krize, kaže nam, naši posjetitelji mnogo više pažnje obraćaju na sigurnost mjesta gdje odsjedaju.
— Prije se gledala kvaliteta restorana ili hotela, a sad gosti najviše paze na sigurnost kao npr. koje se mjere pro­vode. Morali smo prema uputama Sto­žera za civilnu zaštitu uvesti dodatnu dezinfekciju prostora. Prije su se ljudi sami služili za švedskim stolom, a sad preko paravana reču kuharu što žele i to dobiju na pjatu kako bi se izbje­gao svaki kontakt. Ne smijemo izda­vati ni puni kapacitet hotela. Morali smo odrediti što napraviti i u slu­čaju ako gost ima temperaturu ili, ne daj Bože, koronavirus, kako ga odve­sti u samoizolaciju i što s radnicima koji su s njim bili u kontaktu. Opseg posla nam se povećao. Posjetitelji su prije bili slobodniji, a sad kad vide da ih sam konobar poslužuje s maskom, svjesni su da se i oni moraju pridrža­vati mjera. Izuzetno vodimo računa o svemu. Prije nekoliko godina smo pri­čali o terorizmu koji se događao u svim velikim svjetskim gradovima pa je bilo samo pitanje kad će on doći u nas. I na tu temu smo educirali osobolje i goste – zaključuje Juras kojemu je stres na poslu postao rutinski, ali ga ne sprje­čava u tome da svoje slobodno vrijeme daruje najpotrebitijima.
Juras s Vladom Obradovićem na dodjeljivanju zahvalnice povodom 65 godina dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji HCK

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 16. lipnja 2021. 

 

 

Pročitajte još

U četvrtak 1A i 1B voze kao svakog radnog dana

Dulist

KOLIKO SE OD GRADNJE SLIJEVA U GRADSKI PRORAČUN? Komunalni doprinos lani ‘jači’ nego 2019.

Andrea Falkoni Račić

Za četvrtak za dubrovačko područje upaljen narančasti alarm

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija