Dobio sam novu priliku za život i danas slavim novi rođendan – objavio je na svome Facebook profilu početkom rujna naš proslavljeni paraolimpijac Mihovil Španja iznenadivši javnost fotografijom iz bolničkog kreveta. Naime, Španja je zbog bolova u prsištu završio u bolnici te mu je ugrađen stent. Međutim, ni iz kreveta nije mirovao, već je odmah uputio važan apel svima napisavši ‘možda najvažniji post u životu’. Od operacije je prošlo oko mjesec i pol dana, a naš proslavljeni paraolimpijac za DuList je otkrio koliko mu je ugradnja stenta promijenila život, kako teče oporavak te povratak svakodnevnim aktivnostima.
— I mene je cijela ta situacija iznenadila. Upravo sam zato i napisao onaj post. Ne očekujem da ću nešto korijenito promijeniti, ljudi nastave živjeti onako kako su do sada živjeli, ali ipak, želio sam uputiti apel. Idemo s osobnim automobilima svake godine, barem jednom na servis, a nećemo, između ostalog, napraviti vlastiti sistematski pregled i poći do doktora. To je jedna mala stavka, neke stvari čovjek ne može zaobići, ali može smanjiti rizik da mu se nešto dogodi – ističe Španja te dodaje kako se nakon operacije osjeća preporođeno.
Nova prilika za život
— S obzirom na sve što se izdogađalo u tako kratkom razdoblju dobio sam doslovno priliku za novi život. Situacija sa zdravljem nije bila najbolja. Gotovo dva mjeseca osjećao sam bolove u predjelu prsišta koje si nisam mogao objasniti. Međutim, dok sam bio dječak, postigao sam određenu rezistentnost na bilo kakvu psihičku ili fizičku bol te kada je došlo do ove boli, jednostavno sam s njom nastavio živjeti. Srećom sam poslušao savjet dr. Marka Morettija i pošao na hitni prijem gdje su mi tijekom pretraga ustanovili povišenu razinu enzima troponina koji je upravo povišen u trenutku kada se događa infarkt miokarda ili nešto slično tome. Situacija je bila jako ozbilja i odmah dan nakon što sam ušao u bolnicu sam iza koronarografije ostao na stolu i hitno sam operiran te mi je dr. Pero Markunović ugradio stent. Zahvalan sam njemu i cijelom osoblju bolnice, kao i dr. Stanki Koncul Stojanović koja je inzistirala da ostanem u bolnici – govori nam Mihovil dodajući kako je nakon punih mjesec dana napravio prvi liječnički pregled nakon operacije i da je sve prošlo u najboljem redu.
Počeo je, ističe, uzimati redovnu terapiju, pazi na tlak te se osjeća puno bolje nego prije mjesec dana. Ipak,
dodaje, mora biti oprezan tijekom sljedeće godine dana i vidjeti kako će se stent ponašati. Za pola godine trebao bi ponovno poći na koronarografiju. Za sugrađane ima niz konkretnih apela. Govori kako nikome ne želi ‘soliti pamet’, ali da želi potaknuti ljude da uče iz njegovog primjera.
— Nisam medicinski stručnjak, ali, nažalost, osjetio sam na svojoj koži jako puno tih negativnih zdravstvenih iskustava. Ono što mogu savjetovati svima je da ne traže nikakve Google dijagnoze nego da potraže pomoć onih koji su adekvatni za dati stručnu analizu i liječiti je na pravi način. Puno ljudi ne ide na redovne kontrole zbog straha od onoga što će doktor reći. Kad se ustanovi da im je nešto, kao što je kod mene ustanovljeno, onda se na najbolji mogući način mogu spriječiti neželjene posljedice. Može se dogoditi puno toga u negativnom smislu, ali ipak, redovitim pregledima i pod liječničkim nadzorom neke stvari možemo svesti kao i opasnost od bolesti i smrtne posljedice na manju vjerojatnost i rizik. To bi bio moj apel ne samo sugrađanima nego svima koji su pročitali moju Facebook objavu koja je bila možda nešto najvažnije što sam objavio do sada jer se ipak radilo o minutama. Da nisam napravio što sam napravio, tko zna što bi bilo u sljedećem razdoblju – govori Mihovil.
Nakon operacije, otkriva, kada je ostao sam u bolničkom krevetu, počeo je razmišljati što bi se bilo dogodilo da nije otišao u bolnicu i da se situacija nešto drukčije odvila. Upravo je zato, govori, odmah odlučio napisati svoj apel, kako bi i druge potaknuo na razmišljanje prije nego bude kasno.
— Sada više o tome previše ne razmišljam jer znam do kakvih je posljedica to moglo dovesti. Ne bismo trebali učiti isključivo na vlastitim greškama nego da nam i iskustva drugih ljudi koji su prošli nekakve grube stvari daju pravac i da nas malo osvijeste. U jednom trenutku sve skupa izgleda lijepo i dobro, život privatno i profesionalno jako dobro ide, a u drugoj sekundi te jednostavno nema. Tanka te nit dijeli od jednog ili drugog scenarija. Ne želim previše drugima filozofirati, ali mislim da je svima jako potrebno reći da je zdravlje nezamjenjivo. Bez zdravlja ne možemo pomoći ni svojoj djeci niti možemo općenito djelovati u društvu. Zdravlje je osnovni preduvjet – ističe Mihovil.
Plivanje mi je spasilo život
I prije je pazio na svoje zdravlje pa tako i na srce, osobito s obzirom da mu je i pokojni otac preminuo od posljedica srčanih problema, štoviše, od istog problema zbog kojeg je Mihovil ovog puta i završio na operacijskom stolu.
— Radi se o obiteljskoj anamnezi i bilo je samo pitanje na koji će se način to manifestirati. Svake godine napravim kompletan sistematski pregled i znam kako sve to skupa funkcionira, ali ovo se zaista nije moglo predvidjeti. Imam očito genetsku sklonost prema aterosklerozi i bilo je pitanje kada će to doći na dnevni red. Imao sam sreću, koju, nažalost nije imao moj pokojni otac koji je radi istog uzroka umro s nepune 53 godine. Ja sam mlađi, ali bolesti ne biraju ni godine ni vrijeme ni mjesto, jednostavno se dogodi. Pukom srećom i Božjom providnosti ostao sam živ. Nisam to uzeo zdravo za gotovo. Od 9. rujna kada sam napravio operaciju, slavim svoj novi rođendan. Stvar je vrlo jednostavna, da nisam došao tada kada sam došao u bolnicu, tko zna što bi se dogodilo za nekoliko dana. Došao sam sa začepljenom krvnom žilom na 99 posto, a ona dovodi gotovo 80 posto krvi u srce. Liječnik koji me je operirao rekao mi je da mi je plivanje, kojim sam se bavio 15 godina, spasilo život. Srce je razvilo kolateralu da može koliko toliko i dalje nesmetano funkcionirati, ali, naravno, to nije moglo trajati vječno, taj plak na krvnoj žili morao se što prije riješiti kako bih mogao dalje normalno funkcionirati. Osjećam se preporođeno i zahvalan sam da je to sve skupa tako ispalo – naglašava Španja.
Nastavio je, naglašava, živjeti normalno, ali ipak malo usporenijim tempom. Tijelo mu je, podcrtava, očito pokazalo kako se treba spustiti u nešto nižu brzinu.
— Naučio sam dosta fizički raditi, uživam u pojedinim kućnim poslovima poput vrtlarenja. Sada ću trebati ipak malo usporiti. Trebat ću skinuti i određenu kilažu te se vratiti sportskim navikama koje sam imao dok sam se bavio profesionalnim sportom. Možda ne u tolikom obimu, ali svakako treba biti puno više sporta, a puno manje trpeze. Tako je rekao doktor, a nastojat ću ići tim putem. Ako mi je išta u životu bilo upozorenje, to je ovo što mi se dogodilo prije mjesec dana – ističe naš proslavljeni paraolimpijac.
Stent me neće spriječiti
Vratio se već u bazen te mu je i to dio oporavka. Ipak, govori nam, kroz sljedećih šest mjeseci pokušat će odrediti koja će mu tjelesna aktivnost najbolje pomoći pri oporavku te mu omogućiti da živi dugo i kvalitetno.
— Sad sam dosta usmjeren prema sebi i svome zdravlju. Ugradnja stenta neće me spriječiti u svemu onome što želim postići, a to je uvesti veliki broj djece s teškoćama u razvoju u sport, ponajviše u plivanje, ali i apelirati na sve ostale klubove i sportove da ipak malo više brige pridaju djeci s teškoćama u razvoju u Gradu – govori nam Mihovil.
Iako je s obzirom na situaciju s pandemijom koronavirusa teško nešto konkretno planirati, Mihovil Španja ipak zna u kojem smjeru želi djelovati. Osnovao je, inače, i Plivački klub Fortuno gdje individualno radi s djecom s poteškoćama u razvoju.
— Grube stvari koje doživimo u životu nauče nas da nema puno planiranja. Ipak, planovi su mi vezani za sport i prenošenje znanja mladima s invaliditetom u Dubrovniku i nadam se da ću zajedno sa svojim kolegama uspjeti u određenoj mjeri. Za tektonske promjene potrebno je vrijeme i društveni konsenzus kojeg, nažalost, još uvijek nema. Kad je riječ o djeci s teškoćama u razvoju ipak je riječ o najosjetljivijoj društvenoj skupini. Kad se radi o njihovom bavljenju sportom, mislim da to nema alternativu. Svi skupa se moramo potruditi da im omogućimo kroz klubove i druge sportske aktivnosti u Dubrovniku da im se da prilika da se izraze kroz sportsku aktivnost koja je neobično važna za njihovo psihofizičko stanje – zaključuje za DuList Mihovil Španja.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 21. listopada 2020.