MIHAELA SKURIĆ U pandemiji smo prvi put uspjeli vratiti sredstva uložena u obnovu prodanih kuća

Pandemija koronavirusa svakako je pomrsila račune kod izvođenja pla­niranih aktivnosti Zavoda za obnovu Dubrovnika. Međutim, zanimljivo je, kako nam je objasnila njegova ravna­teljica Mihaela Skurić, da su se upravo u ovom razdoblju kao Zavod prvi put uspjeli uhvatili u koštac s povratom ulo­ženih sredstava u pojedine stambene objekte u povijesnoj gradskoj jezgri, a koji su po obnovi prodani. O čemu je riječ te koliko će se povećati njihov obu­jam posla koordinacijom Plana uprav­ljanja zaštićenom povijesnom cjelinom grada Dubrovnika.
Koliki ste povrat sredstava do sada uspjeli ostvariti?
Po Zakonu o obnovi spomeničke cje­line Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika prodavatelji nekretnina koje su obnov­ljene kroz programe obnove Zavoda za obnovu Dubrovnika, samo u slučaju prodaje dužni su uložena sredstva vra­titi Zavodu. U 2020. Zavod nije ostvario niti jedan povrat uloženih sredstava po ovoj osnovi. To bi trebalo značiti da u 2020. nije ostvarena prodaja niti jedne nekretnine na kojoj su izvedeni radovi i uložena sredstva iz programa obnove spomeničke cjeline Dubrovnika. Budući da stanje u zemljišnim knjigama potvr­đuje suprotno, Zavod je nakon provjere u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrov­niku, pozvao prodavatelje na povrat uloženih sredstava i po potrebi pokre­nuo sudski postupak za povrat uloženih sredstava. Na taj način je u 2021. godini već ostvaren povrat od 280 tisuća kuna namjenskog prihoda, koji se koristi za realizaciju Programa obnove, odno­sno obnovu drugih kulturnih dobara. Temeljem odredbi Zakona Zavodu pri­pada pravo i ima obvezu upisati založno pravo na kulturna dobra koja su obnov­ljena kroz programe obnove, koje traje 15 godina počevši od trenutka primo­predaje izvedenih radova. U godini 2020. Zavod je tako poduzeo aktivno­sti koje su prvi put polučile uspješan rezultat upisa založnog prava temeljem odredbi Zakona te su i u 2021. nastav­ljene navedene aktivnosti.
S kolikim ste onda budžetom ovih proteklih 18 mjeseci raspolagali i jeste li s njim uspjeli ostvariti zacrtano?
Program obnove za 2020. planiran je u visini 13,4 milijuna kuna, a iz razloga što nam nisu bila dostupna sredstva za financiranje, realizirali smo samo 5,4 milijuna kuna. To je značajan podbačaj pa smo od dosta planiranih projekata morali odustati. Za usporedbu, u 2019. smo realizirali skoro 26 milijuna kuna. Temeljni program Zavoda aseizmička sanacija blokova zgrada je nastavljena, no zbog otežanog financiranja, izvođenje radova se oteglo u 2021. Izradu pro­jektne dokumentacije za ljetnikovac Gučetić Lazarević smo započeli u 2020., s kašnjenjem, jer je jedan od ponudite­lja uložio žalbu na provedeni postupak nabave pa je prošlo dosta vremena dok je Državna komisija utvrdila da je žalba neosnovana. Zbog toga se glavnina izrade prebacila u 2021., no izrađeni su planirani elaborati, idejna rješenja i u tijeku je razrada glavnog projekta koji će biti gotov do kraja godina. Kod ljet­nikovca Bozdari Škaprlenda javili smo se na poziv Ministarstva kulture RH pa smo dobili sredstva za konzervatorski elaborat zidnih oslika i stucco dekora­cija, što smo odradili i dobili suglasnost Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Odustali smo od planirane sanacije pločnika na Poljani Paska Miličevića i izrade konzervatorske dokumentacije za Umjetničku galeriju Dubrovnik. Za objekt bivšeg zatvora u Karmenu smo izradili konzervatorsku dokumentaciju te smo sanirali most preko Zvjezdićeve ulice. Za krov i fasadu kina Sloboda i spoja s Kazalištem Marina Držića smo napravili projektnu dokumentaciju i ona je iskorištena za prijavu na EU fon­dove, po kojoj su dobivena sredstva za izvođenje radova, kad se osigura učešće Grada Dubrovnika u projektu. Pande­mija koronavirusa nam je dobro došla za izradu Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a ‘Starim gradom Dubrovnikom’. Za 2021. prema određe­nim proračunskim limitima planirali smo 5,5 milijuna kuna, do 30. kolovoza smo realizirali 3 milijuna i 300 tisuća kuna. Žao mi je da nećemo moći zapo­četi aseizmiku na još jednom bloku zgrada, jer je rizik od potresa uvijek aktualan. ­
Posrijedi je prvi plan upravljanja za svjetsko dobro u Dubrovniku i prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj. Nakon izrade, povjereno vam je i njegovo samo provođenje. U kojem obujmu će se ovim povećati djelova­nje Zavoda?
Važno je za naglasiti kako je Plan uprav­ljanja izrađen u konsenzusu s građa­nima, udrugama civilnog društva i stru­kom te institucijama koje su zadužene za upravljanje te jednoglasno usvojen na Gradskom vijeću. Usvajanjem na Gradskom vijeću, aktivnost Zavoda za obnovu je formalno prestala. Sad jedi­nica lokalne samouprave, u ovom slu­čaju Grad Dubrovnik treba osigurati provođenje. Odlučili su se na to da se koordinacija povjeri Zavodu. Kako je Plan upravljanja kao dokument nepo­znanica široj javnosti, tako je i insti­tucijama koje su zadužene za odre­đene segmente upravljanja svjetskim dobrom. Zavod je vodio izradu plana te ćemo u provođenju biti koordinator. Napravili smo akcijski plan i na nama je da organiziramo provedbu aktivnosti kroz rad upravljačkih tijela. Planom se obuhvatilo mnogo različitih sektora od upravljanja, konzervacije i zaštite, preko prometa i turizma, do rizika. U strukturi gradske uprave postoje odjeli čiji je to djelokrug posla, no za primjer donoše­nje odluke o komunalnom redu, inte­gracija konzervatorske podloge u GUP, izrada UPU-a za područje svjetskog dobra i sl. stavlja se pod kapu upravlja­nja jer su važne za očuvanje izvanredne univerzalne vrijednosti Dubrovnika. Te aktivnosti nastojimo prioritizirati, dakle, staviti ispred nečega drugog. Zavod nema u svojoj djelatnosti uprav­ljanje te su nužne formalno pravne pro­cedure, usuglašavanje svih osnivača – Grad Dubrovnik, DNŽ i Vlada RH te uvrštenje u akte – Zakon o obnovi spo­meničke cjeline, Statut i Osnivački ugo­vor. Nakon toga, formiraju se dva tijela – upravljačko i izvršno.
Koje su onda prioritetne aktivnosti?
Imamo šest segmenata strateških aktiv­nosti. Jedan od prioriteta Upravljanje dobrom i izgradnja upravljačke struk­ture je npr. jačanje kapaciteta svih dio­nika u upravljanju gdje se govori o tome da moramo uspostaviti sustav upravlja­nja i oformiti tijela. Zatim, tu je novost kao što je dijalog svjetske baštine i mi jednostavno moramo iskoristiti svu praksu koju UNESCO ima i propisuje. Ovim upravljanje dovodimo na sta­bilne noge kako bi mogli znati kako dalje raditi. Očuvanje, zaštita i održa­vanje je dio koji se tiče i Konzervator­skog odjela pa bi tu bio prioritet integri­ranje konzervatorske podloge za buffer u GUP. No, mi smo tu kao prioritet sta­vili i izradu konzervatorske podloge za samo dobro, jer izradom jednog takvog dokumenta olakšao bi se posao i Kon­zervatorskom odjelu koji onda ne bi tre­bao postupati prema svakom predmetu pojedinačno već bi imali smjernice za svaku česticu. Nadalje, sva ova prena­mjena stambenih prostora u turističke svrhe što se događa, posljedica je stav­ljanja van snage starog PUP-a. Njime je bila propisana detaljna namjena sva­kog prostora bilo onih javnih ili privat­nih te funkcionalno zoniranje Grada. Mi smo kroz izradu Plana upravljanja, a posebno u suglasju s građanima, uvi­djeli da je izrada Urbanističkog plana uređenja za prostor svjetskog dobra s detaljnijim mjerilom itekako potrebna. Analizirat će se cijeli prostor, vidjet će se koji su sadržaji potrebni, pravilno će se rasporediti i ograničiti
Kako namjeravate svladati svu tu količinu posla kad ionako imate nedovoljan broj zaposlenih?
Imamo sistematizirano nekih 20 rad­nih mjesta od čega je popunjeno 15. Pro­stora za širenje naravno ima i to je sve na tragu onoga što je Zavod nekad bio. Ministarstvo kulture će u tom smjeru pomoći s financiranjem za potrebe Plana upravljanja. Nekad prije se u jednoj godini istovremeno realiziralo desetak sanacija krovova i aseizmička sanacija tri bloka, ali to je sve bilo zahva­ljujući izdašnim financijama, no Zavod je to mogao iznijeti. Također, uvjeti izvođenja radova bili su povoljniji za obnovu za razliku od danas kad se pri­oritet daje turizmu i sve naše aktivno­sti se smanjuju zbog kvalitete doživljaja koja se želi osigurati posjetiteljima. Od Zavoda se tražio kompromis pa smo ljeti prekidali radove iako nismo obvezni jer je obnova spomeničke cjeline zakonom proglašena od državnog interesa i na nas se ne bi trebale odnositi odluke o zabrani izvođenja radova.
Koordinator ste i procesa obnove Orlandovog stupa koju su na sebe preuzeli Ministarstvo kulture RH i Hrvatski restauratorski zavod. U kojoj je ona fazi?
Mi smo u tome sudjelovali isključivo postavljanjem skele pa se tu moram ograditi. Ministarstvo kulture RH je angažiralo ICCROM-ovu misiju. Njihovi su stručnjaci bili taman pred početak pandemije, u veljači 2020. analizirali su dokumentaciju i stanje samog Orlanda. Uvjetovali su da se skela modificira kako bi se ostavile kamene plohe pod utjecajem sunca i vjetra jer je to zna­čajno za monitoring ponašanja samog spomenika, ali i pojedinačnih materi­jala, a tu mislim i na epoksilnu smolu koja je tijekom jedne od obnova ulije­vana. Nakon završetka monitoringa će kolege iz ICCROM-a dati preporuke o daljnjem postupanju.
A kad možemo očekivati sanaciju tvrđave Imperijal na Srđu?
Grad Dubrovnik kao vlasnik i dalje ima određene pravne i formalne radnje koje mora dovršiti da bi mogli Zavodu za obnovu osigurati sredstva i dati u zadatak da uvrstimo u program obnovu tvrđave za neke od sljedećih godina. Nakon toga moramo izraditi projektnu dokumentaciju jer ona nije još naprav­ljena. Tek s njom znat ćemo koji će biti obujam radova, koliko će oni potrajati i kolike su nam financije potrebne.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 8. rujna 2021.