‘Moja zvizda’ nova je, autorska pjesma nastala u suradnji Matea Kunjašića i Denisa Štimca. Inače, riječ je o bubnjaru i basistu grupe Sabioncello koji spaja mlade glazbenike s Pelješca i Korčule. Pjesmu su izbacili krajem ožujka, no ona je nastajala godinu dana. Mladi glazbenici su iskoristili pandemijsko razdoblje bez svirki i ‘bacili’ se na stvaranje autorskog rada. Kunjašić je rođen u Dubrovniku, ali je odrastao u Trsteniku na Pelješcu, oda-kle je njegov otac. Od srednje škole pa do fakulteta, živi i radi u Dubrovniku, a otkad se oženio, tj. ‘udao’, živi u Konavlima odakle mu je supruga. Otac je dvoje djece i reći će nam kako je svašta u životu radio, od turističkog vodiča, nogometnog suca, mornara pa do bubnjara na svadbama. Snimao je pjesme s Vedranom Ljubenkom i mnogim drugima.
— Inače sam nesuđeni pomorac, da ne rečem propali, zaposlen sam u struci, a u slobodno vrijeme najviše volim svirati bubnjeve. Ono što je zanimljivo jest da su Kunjašići zapravo s Korčule točnije moji su iz Blata tako da smo ja i Denis već odavno nekako povezani. Ima neka tajna veza, kako Bebek pjeva – rekao je Kunjašić. Štimac je s Korčule i tamo živi od rođenja. Otac je jednog djeteta, a sretna vijest je da je drugo na putu.
— Po struci kuhar i zaposlen sam kao pizza majstor. Najveća ljubav mi je glazba i sve što proizvodi zvuk me zanima i želim naučiti svirati. Volim sve što vole mladi – kaže nam Štimac.
Kada ste se počeli baviti glazbom i što Vas je njoj privuklo?
Denis: Korčula je izrazito muzikalan otok i rasadnik vrsnih muzičara, da ne nabrajam od Olivera pa do Meri Cetinić, Denisa Štimca (smijeh). Tako da, htio ne htio, uvijek sam bio okružen glazbom te otkada znam za sebe ili pjevam ili sviram. Svirao sam i pjevao u folklornim družinama, limenoj glazbi. Gdje god je muzika, tu sam ja.
Mateo: Moj otac se također bavi glazbom. On je inače dugo godina bubnjar grupe ‘Zvuci Jadrana’ tako da od malih nogu glazba, a pogotovo bubnjevi su nešto sasvim normalno. Od srednje škole se baš ozbiljno bavim glazbom. Pjevao sam u klapi i zborovima, a u posljednje vrijeme isključivo se bavim sviranjem bubnjeva i volim pisati tekstove za pjesme.
Kada je osnovan bend Sabioncello i što se krije iza njegovog zanimljivog naziva?
Denis: Inače, bend je osnovao Mateov otac Ivan Kunjašić prije jedno desetak godina. ‘Zvuci Jadrana’ su počeli sve manje i manje svirati, a on je želio ostati aktivan te je skupio mlade talentirane glazbenike te ih pokušao dovesti u red. Postave su se mijenjale i prije jedno sedam godina došao sam ja na bass i vokal te je Mateo zamijenio oca na bubnjevima, iako i on još uvijek uleti kad Mateo ne može svirati zbog posla. Inače, osim mene i Matea članovi su još Ante Dužević na gitari i Darijo Mrgudić na klavijaturama.
Mateo: Što se tiče imena, pitao me otac da mu treba ime za novi sastav i onda smo svakakva imena izbacivali, ali ništa nije bilo dobro. Ja sam u to vrijeme čitao o povijesti Pelješca i tamo je pisalo da je talijanski naziv za Pelješac ‘Sabioncello’ i u priči sam to ocu spomenuo. On je to prenio Dariju Mrgudiću, a ovaj je kroz šalu rekao kao dobro je to ima ‘Cello’ kao ‘2 Cellos’ i tako je ostalo. Sad u našim krajevima svi znaju to ime i nema ga smisla mijenjati.
Koju vrstu glazbe najčešće svirate, koja je glazba baš karakteristična za Sabioncello? Osjeti li se u vašoj glazbi, tj. vašim pjesmama dašak Korčule i Pelješca?
Mateo: Pošto smo dosad svirali gaže, nema toga što nismo svirali. Trudimo se što god svirali da dobro sviramo. A što se tiče autorskih pjesma – osjeti se neki primorski izričaj u nekom pop-rockruhu. Denis: Volim Dalmatino i mislim da se vidi da je silno slušanje ostavilo traga. Rekao bih da su naše pjesme, odnosno stil Sabioncello banda neki moderni Dalmatino.
‘Moja zvizda’ nova je pjesma koju izvodite Vi i kolega Denis Štimac. Kako je došlo do njezinog nastajanja, što vas je inspiriralo?
Denis: Pjesma je nastala prije godinu dana, odnosno ideja za pjesmu. Pjesmu sam posvetio svojoj ženi. Započeo sam je, a onda je dugo stala u ladici. Pošto su sve svirke otkazane, a ludilu se ne nazire kraj, ponovno sam počeo raditi na njoj prije dva mjeseca. Pošto znam da Mateo voli autorski rad, pokazao sam mu što sam dosad ‘skuhao’. Njemu se to svidjelo, ali je rekao da treba neke stvari izmijeniti, dodati teksta i tako smo se čuli svaki dan dok nismo posložili pjesmu.
Mateo: Kada sam je prvi put čuo, rekao sam mu da je glazba super, ali da je tekst i raspored s brda s dola. Napisao sam mu novi tekst koji mu se baš nije svidio pa samo na kraju u kompromisu uzeli ono što je najbolje iz ta dva teksta i posložili gdje, što i kako i moram reći da sam, kada sam prvi put čuo ‘kostur’, bio ugodno iznenađen kako je to ispalo.
Koliko je vremena prošlo od početne ideje do same realizacije pjesme?
Denis: Zadnji nastup smo imali 29. veljače prošle godine. Od tada smo radili na pjesmi, a završni uradak smo dobili krajem ožujka. Ovim putem samo želim zahvaliti Toniju Butiganu kod kojeg smo snimili bubnjeve te nam je miksao i masterizirao pjesmu. Bez njega to ne bi bilo to.
Korona kriza u velikoj mjeri utječe na glazbenike. Kako se vi s njome nosite?
Mateo: Nastupa nema, jedino što možemo je vježbati i stvarati nove pje-sme dok ovo ne prođe. Sreća u nesreći je što je nama ovo još uvijek hobi te imamo drugi posao od kojega preživljavamo. Kolege koji se bave isključivo glazbom u puno su goroj situaciji.
Naglasili ste kako ste surađivali s Vedranom Ljubenkom. S kime ste još od glazbenika surađivali?
Denis: Svirao sam sa svima s kojim se može svirati na Korčuli i Pelješcu, a inače već nekoliko godina sviram u pratećem bandu Dragana Lukića Šegedina poznatijeg kao Luky ili Lvky. Osim mene, još su Darijo Mrgudić i Ante Dužević isto dio njegovog pratećeg sastava. Od poznatih svirao sam još s Igorom Cukrovom jer ga je Sabioncello band pratio, a također, njegova sestra Barbara Cukrov je neko vrijeme živjela na Pelješcu pa je nekoliko godina bila članica Sabioncello banda.
Mateo: Svirao sam sa svima s kime je svirao Sabioncello band, a osim toga sudjelovao sam u samom početku autor-skog rada Vedrana Ljubenka. S njime sam snimio bezbroj demo snimaka čak i jedan demo album koji je ostao u ladici. Svirao sam još u grupama Mystica i Ban-diten Strasse gdje smo pravili autorske stvari na području Dubrovnika. Također, jedno kratko razdoblje sam pratio Mila Hrnića gdje sam imao priliku svirati i učiti od legendarnih glazbenika kao što su Baranac, Zajec, Deranja… Puno sam naučio te sam vidio gdje sam i jako sam zahvalan na prilici.