Mislili smo ostati pola ure. Nismo htjeli ljudima smetati usred toliko obveza. Namjera nam je bila takva, ali ispalo je totalno drukčije. Jednostavno, uz dobro društvo, pokoji zalogaj i čašicu vina, naše se druženje oduljilo na tri sata i koji minut. Ništa začuđujuće. Jer, obitelj Trojanović, koja nas je to subotnje popodne ugostila u svome malom raju, posjeduje toliko znanja, zanimljivosti i anegdota koje se ne bi uistinu mogle ispripovjediti u samo pola ure.
Ostali smo ‘zabetonirani’
Za dolazak kod Trojanovića u mjesto Palje Brdo u Konavlima, koje broji šezdesetak ljudi, imali smo dobar povod. Nedavno su osvojili nagradu ‘Zlata vrijedan’ za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Hrvatskoj. Pričaju nam kako su ostali iznenađeni kad se na dodjeli nagrada pročitalo njihovo ime kao dobitnika ovog ‘Agro Oskara’.
— Mi smo se samo pogledali. Bio nam je šok, nismo očekivali. Ostali smo ‘zabetonirani’ – pričaju nam kroz smijeh. No, mi nismo ostali iznenađeni činjenicom kako su upravo oni dobili ovu nagradu. Jer, kad čujete čime se sve ovi vrijedni ljudi bave, ili ‘virtualni seljaci’, kako nam govori gospar Nikša (o čemu ćemo kasnije), onda vam sve bude jasno.
Bik Mileni
Majka i otac, Marija i Nikša te kćeri Nike i Anita, upoznali su nas sa svojim gospodarstvom – ‘OPG Trojanović’. Posjeduju ukupno 30 hektara zemlje, a na obradivom dijelu od pet hektara nastaju razna blaga Božja. Jedini u mjestu imaju stoku, od kojih je, među ostalim, dvadesetak krava, kao i dva bika – Mileni i Zelenski. Redovito životinjama davaju imena vezana za aktualna zbivanja u svijetu, reći će nam kroz smijeh. Krave svakodnevno uživaju u glazbi s radijskih postaja, a zanimljivo je i kako je pred njima jednom prilikom zasvirala i koncert majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra Mirabai Weismehl Rosenfeld. Zanimljiv koncert nisu propustili ni sumještani, a prisjećaju se, kako je pri samom kraju ‘svirke’, bik Mileni ustima povukao glazbenicu za kotulu!
Masline, grožđe…
Inače, pričaju nam dalje, svake godine naprave oko 800 kilograma sira, a za što su najviše zaslužne zlatne ruke gospođe Marije, poznatije kao ‘Vojka’ – bivše nogometašice i natjecateljice na Konoviziji, a koju ćete redovito vidjeti na placi na Grudi. Na svojoj zemlji uzgajaju i naranče ‘washingtonke’, breskve, stolno grožđe, a tu je i razno povrće, kao i masline. Ako je dobra godina, bude ih i do 200 kilograma, govore.
Na skoro dva hektara prostire se vinograd s četiri tisuće vinovih loza, a u budućnosti im je želja proizvoditi vino u buteljama. Stolnog grožđa bude i po vagon, a možete ga kupiti u pojedinim butigama na našem području. Ujedno su nas proveli nas osunčanim vinogradom te ponudili grozdovima crnog grožđa – ‘Black Magic’. Ukusno, da ne može ukusnije!
Virtualni seljak
Redovito dostavljaju svoje proizvode diljem županije. Anita, krajobrazna arhitektica i prva speleologinja na našem području, najviše je uključena u ovaj proces. Ističe kako imaju stalne kupce – od Konavala pa sve do Zatona. Cijela je ta priča oko dostave, započela tijekom pandemije koronavirusa kad su se svi snalazili kako su mogli, i znali. Pa tako i poljoprivrednici, koji su se preselili u virtualni svijet gdje su nudili i prodavali svoje proizvode. Otuda i onaj naziv kojeg je gospar Nikša spomenuo – ‘virtualni seljak’.
— Više se počeo cijeniti seljak, a koji se morao prilagoditi novoj situaciji. Od seljaka se zato danas traži, ne samo da proizvodi, već i da bude ekonomski te informatički pismen, ali i da poznaje marketing. Mama i tata ne mogu bez nas dvije radi plasiranja proizvoda. No, opet, najvažnije je proizvesti! – rekla je Nike koja je po struci pravnica. Inače, kako kažu, redovito im se postavi pitanje – imate li jaja, odnosno – kad ćete ih imati? Nažalost, trenutno ih nemaju, tako da im je u planu kupnja kokoši. Zbog svega smo ih pitali: ‘Ma ima li vam kraja?!’.
Kuća za odmor
Ma – nema! Naime, uz sve navedeno, u procesu su obnove kamene kuće koja je stradala u potresu 1979. godine. Iduće ju godine, ako bude sve kako treba, planiraju iznajmljivati turistima. U sklopu iste kuće žele urediti i vinski podrum te tako stvoriti dodatnu vrijednost i ponudu. Ako gosti budu imali tratamenat kakav smo mi doživjeli, onda smo sigurni kako će dobivati same ‘desetke’.
— Uređujemo kuću za odmor te smo za njenu obnovu povukli sredstva iz Europske unije. Htjeli bismo gostima u sklopu njihovog boravka ponuditi sve što proizvodimo – od povrća, vina do sira. Nadamo se prvim gostima iduće godine. Što se tiče podruma, on je velike površine, prostire se na 350 metara četvornih. U planu je uređenje prostorije za siranu. U svakom slučaju, dugoročno želimo sofisticirati proizvodnju vina i sira i nadopuniti turizmom – objašnjava Nike. ‘Ma idemo u turizam, sve ostavljamo’, kroz smijeh će gospar Nikša. Mi svakako ovoj simpatičnoj obitelji držimo fige, u svemu što budu radili.