Mašta joj radi sto na sat, ljubiteljica je pisane riječi i suvremene umjetnosti, a društvena angažiranost neizostavan je dio njenog života. Marina Asturić, ili mala Asturinka, kako je zovu u njenim rodnim Brocama, mlada je nastavnica hrvatskog jezika i književnosti u Gimnaziji Dubrovnik te spisateljica. Njena slikovnica ‘Cvijet soli’, koja je svjetlo dana ugledala prije dvije godine, nedavno je doživjela i svoje englesko izdanje. Glavni cilj slikovnice jest potaknuti znatiželju djece za upoznavanjem bogate kulturne baštine Stona, njegovih običaja i za njegovanjem lokalnih riječi i izraza. Čuvarica tradicije, Asturić, od malena je osjetila potrebu za pisanjem. Za nju je ono misija, životna svrha. Priča nam kako je oduvijek bila sramežljiva i introvertna te sve što nije mogla reći, sve što je u sebi promišljala – prenosila je na papir.
— Na taj sam se način mogla pokazati svijetu, ali i samoj sebi. Jednostavno, ne mogu zamisliti svoj život bez pisanja. Ako i ne budem izdala više nijednu knjigu, opet ću pisati. Inspiracija mi je uvijek nadolazi, sveprisutna je. Volim sebe promatrati u smislu da rastem svaki dan, pogotovo kroz pisanje. Pišem, kreativno se izražavam te tako stvaram sebe. Pronašla sam sebe kao aktera, u tom smislu, da kroz pisanje, odnosno kroz oblikovanje vlastitih misli – oslobađam sebe. Pisanje me oblikuje na način da me čini boljom osobom – kaže nam Asturić. Inače, iza sebe ima još jednu knjigu ‘Morski pas i leptir’, a govori o poetičnoj nemogućnosti ljubavi između dva suprotna bića.
‘Sigurnost je često ubojica kreativnosti’
Često se i sama pitala zašto se nakon srednje škole u Dubrovniku i fakultetskih dana u Splitu vratila u rodne Broce. Ali, iako nema puno sadržaja za mladog čovjeka, kako kaže, ona ipak vidi u svojoj odluci pozitivne strane.
— Meni je lijepo živjeti na Brocama jer sam izolirana od svijeta, ali ne znam gdje ću završiti. Ovo je možda samo početna točka. Društveno sam biće, no meni samoća i izoliranost ne smetaju. Međutim, nedostaje mi raznolikost i raznovrsnost, upoznavanje novih ljudi, obilaženje novih mjesta i osjećaj nepoznate ‘divljine’. Život u mom mjestu mi pomaže po pitanju inspiracije te mi je puno lakše postići koncentraciju u radu. Broce za mene predstavljaju mir u kojemu mogu pronaći nemir. Pronaći unutarnji mir mi je bitno zbog određene stabilnosti, ali po meni je uspjeh pronaći nemir. Taj ‘nemir’ motivira, potiče na rad i tjera nas da izgaramo uvijek za ono nešto. Sigurnost je često ubojica kreativnosti. Neke stvari nisu sigurne i definirane, i drago mi je da nisu – jer moramo tražiti, željeti, osloboditi sebe. Zauvijek se pitati. Mislim da se mogu svugdje prilagoditi čim napravim prve korake, ne ograničavam sebe ni po kojem pitanju – naglašava Asturić. Prisjeća se s nama i scena iz djetinjstva, igara i aktivnosti koje su, kaže nam, utjecale na jačanje njene kreativne strane.
— Djeca su se uvijek morala zabavljati na maštovite i kreativne načine. Obožavala sam igrati nogomet i sudjelovati u dječjim predstavama koje smo sami osmišljavali. Aktivnosti koje smo sami smišljali smatram ključnima jer vidim da su utjecale na mene i moje stvaralaštvo, ali i na moje prijatelje koji su krenuli u jednom kreativnom smjeru. Rekla bih da smo mi, djeca 90-ih godina, okusili sve posebnosti digitalnog doba, ali i onoga što je bilo prije njega. Kao da smo ostali u nekom ‘procijepu’ – kaže Asturić koja već četiri godine djeluje kao nastavnica hrvatskog jezika i književnost u Gimnaziji Dubrovnik. Nikad nije mogla zamisliti da će se kao nastavnica vratiti u obrazovnu ustanovu gdje je provela srednjoškolske dane.
— To su sve ljudi kojima sam se obraćala s ‘Vi’. Došla sam u situaciju gdje mi govore: ‘Ma slobodno ti meni govori ‘ti’. To mi je bilo nevjerojatno. Sada sam ja u njihovim cipelama. Nastava je dinamičan proces, ali imala sam veliku pomoć te nisam imala problema s uhodavanjem u školski sustav – priča nam Asturić koja predaje i Likovnu umjetnost u Klasičnoj gimnaziji. Reći će kako joj je lijepo raditi s djecom, cijeni kvalitetnu komunikaciju s njima te uvijek voli čuti njihova promišljanja. Za održavanje nastave, izuzetno joj je bitno čuti stav učenika.
— Želim da se nauče kritičkom promišljanju. Mislim da je to izuzetno važno. Za to nikad nije prerano, ali niti prekasno. Ako nešto i ne znaš, ne mora te biti strah dignuti ruku. Prva ja pogriješim. Djeca se boje izraziti mišljenje zbog straha od pogreške – naglašava. Smatra kako su izazovi u učenju srednjoškolaca do izražaja došli tijekom pandemije koronavirusa.
— Djeca su se morala svemu konstantno prilagođavati, kao i mi nastavnici. Stalno se nešto iznova mijenja, a pandemiji kao da nema kraja. Mislim da i djeca dobiju dojam beznađa. Svi čekamo kad će ovo finuti i da se sve vrati u normalu. Djelujemo prema uputama kako bismo spriječili zarazu. Svi znamo da je to nešto dobro, no nedostaje nam taj socijalni doprinos. Neku djecu nisam vidjela bez maske! Imam optimizma i pokušavam ga prenijeti na djecu, iako nije lako – navodi Asturić.
‘Neka budu najbolji u onome što oni jesu’
Kao jedan od problema koji primjećuje, a koji se nedavno ‘zakuhao’ u javnosti jest konstantna usmjerenost učenika na ocjene i postizanje prosjeka 5.0.
— Pritiska na djecu sigurno ima po pitanju ocjena. No, moram reći jednu drugu stvar. Djeci se ne daje prostor za djelovanje, iskazivanje znanja i korištenje vještina. Nedostaje praktičnosti! Možda djeca ne znaju kvalitetno usmjeriti svoje znanje – rekla je Asturić nadalje ističući da je stekla dojam da djeca razmišljaju na način da moraju biti uspješni, najčešće u materijalnom smislu, i da sve mogu postići preko noći.
— Često im pokušavam reći da postoji budućnost kad se uporno radi na sebi, iz dana u dan. Koja je definicija uspjeha? Ne predstavlja riječ uspjeh za svih isto značenje. Nije krivo ako se ne mogu voditi za nekim idealima koje vide svakodnevno na društvenim mrežama. Nekad možda misle da je način života, ili promišljanja na društvenim mrežama, neki imperativ. To je ta virtualnost od koje ne možemo pobjeći, a pogotovo djeca. Često im čitam citate, kao što je jedan od Martina Luthera Kinga koji kaže: ‘Ako ne možeš biti sunce, onda budi zvijezda’. Neka budu najbolji u onome što oni jesu – navodi.
O očuvanju prošlosti
Kao što smo i naglasili, Asturić je čuvarica tradicije i običaja, posebno kroz pisanu riječ. Trenutno piše doktorski rad na temu ‘Tradicija i običaji bročansko-stonskog kraja’.
— Zainteresirana sam i za znanstveno istraživanje. U ovoj disertaciji želim opisati život kakav je bio prije, želim od zaborava sačuvati običaje koji lagano blijede. Nadam se da ću uspjeti sve objediniti. Jer, voljela bih da tradicija jednog ribarskog mjesta ostane zabilježena za buduće generacije. Koliko god je ulaganje u budućnost važno, važno je i očuvanje prošlosti – ističe Asturić.
CVIJET SOLI
Priča o Vlahu
Slikovnica ‘Cvijet soli’ nastala je 2019. godine u izdanju Narodne knjižnice Ston, a oslikala ju je Dolores Đuračić. U njoj se nalazi priča o Vlahu, dječaku iz Stona, koji uči povijest svog mjesta, a sve kako bi pokazao prijateljima iz drugih država i gradova kako je njegov gradić prebogat zanimljivom poviješću.
NAVIKA ČITANJA
Razvija se društvena svijest i kritika
Znam da nismo svi za čitanje knjiga ni da nam se moraju svidjeti sve knjige. No, smatram da se kroz čitanje knjige, upoznaje puno različitih svjetova. Čitanje je važno. Oplemenjujete sebe, upoznajete drukčija mišljenja, svjetonazore, vidike i stavove te obogaćujete vokabular. Razvija se društvena svijest i kritika te općenito afirmacija. Potrebno je u djecu ‘usaditi’ navike čitanja, ali ne na način da im se ‘zaprijeti’. Moraju znati da u knjizi mogu pronaći nešto što će ih potaknuti na daljnji razvoj u životu. Više bi se na tome trebalo raditi od malena, ne samo tijekom odgojno-obrazovnog procesa.
DJELOVALA U SOŠK-U
Ljubiteljica nogometa
Prije sam djelovala kao asistentica u Stonskom omladinskom športskom klubu (SOŠK). To je za mene predivno iskustvo. Nisam imala puno vremena ići s njima na gostovanja, ali sam redovito bila na domaćem terenu. Prije sam više pratila visoki nogomet, to je za mene bila relaksacija, no u posljednje vrijeme to nije slučaj.
Objavljeno u tiskanom izdanju 22. rujna 2021. godine.