Naš prijedlog čini se pravedniji, jer bi s njim trebale biti zadovoljne obje strane, kao i građani Dubrovnika – izjavili su na jutrošnjoj konferenciji za medije predstavnici Kandidacijske liste grupe birača ‘Srđ je Grad’ detaljnije obrazloživši svoj prijedlog novog modela upravljanja gradskim zidinama, kojeg će na predstojećoj tematskoj sjednici u ponedjeljak službeno predložiti.
Tim bi se prijedlogom na novi način uredio odnos Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine.
Gradska vijećnica Mariela Marković tom prilikom je istaknula kako je lista prije nekoliko mjeseci bila jedina koja je javno iznijela svoj stav o odnosu Grada i Društva te jedini organizirali tribinu na ovu temu.
– Zbog isključivosti u pregovorima obiju strana našli smo se u pat poziciji, gdje čekamo druge odluke. Vidjeli smo da ne može doći ni do rebalansa proračuna jer se očekuju novci na koje Grad računa, ali zbog odluke Ustavnog suda na sve se čeka – kazala je Marković te naglasila kako model ne mora biti konačan i pozvala sve zainteresirane da daju svoje prijedloge kako bi model bio još bolji. Član KLGB Nikša Selmani kazao je kako prijedlog sadrži tri ključne točke.
– Kao prvo, Gradsko vijeće moralo bi osnovati radnu skupinu, koja bi bila tijelo zaduženo za pregovore s DPDS-om. Pritom moraju zastupati prijedlog koji odobri Gradsko vijeće. Ako tijekom pregovora bude izmjena u polaznim osnovama pregovaranja, i to se mora na raspravu GV-u, koji mora odobriti novi prijedlog. Ključ je u tome da građanima pokažemo kako je Gradsko vijeće jedino predstavničko tijelo koje može raspolagati imovinom Grada. A ne kao dosad, gdje su bili pregovori gradonačelnika i nekih članova GV-a. Formiranje ovog radnog tijela bit će korak naprijed za ovlašteni dijalog s DPDS-om – kazao Selmani.
Gradski vijećnik Ivan Viđen rekao je kako, po njihovom prijedlogu, DPDS i dalje upravlja gradskim zidinama, što je dosad bio minimum zahtjeva Društva u pregovorima.
– To znači da je Društvo u posjedu zidina, određuje što se i kako radi, iznajmljuje prostore, odabire najboljeg ponuđača, radi plan i program, dakle sve kao i dosad. Društvo je doista dokazalo da zna upravljati baštinom. S druge strane, Gradu Dubrovniku pripada ovlast financijske kontrole, jer smo kroz medijske istupe postalo jasno da od toga Grad neće odustati. Prihod od ulaznica kontrolira i naplaćuje Grad Dubrovnik na zaseban račun, dakle ne ide u Proračun. To ne znači da tehničku naplatu ne provodi DPDS. Društvo bi unaprijed radilo detaljan i opsežno napisani godišnji plan i tražilo za nadolazeću godinu sredstva za projekte. Grad bi bio dužan Društvu za te projekte uplatiti zatraženi iznos – objasnio je Viđen novi način odnosa.
Viđen smatra da je model pravičniji jer omogućava DPDS-u da idalje radi ono što je dokazao da može raditi, a da Grad kao vlasnik zidina zna što se zbiva s prihodom i vrši svoja vlasnička prava. Model sadrži nekoliko sustava kontrole koji omogućavaju kvalitetu i ne bi ovisio o političkim prilikama, već isključivo o kvaliteti projekata DPDS-a.
– Od 2009. godine do danas spominjalo se da je svima važan grad i baština i da nije stvar u novcu. Ali kad bi prijedlozi dolazili na stol, uvijek je na kraju ipak bilo pitanje novaca. Ovaj model nigdje ne spominje ni postotke, ni iznose ni novce. Već govori o kontroli, upravljanju i kvaliteti – kazao je Viđen.
Jamac za izvršavanje ugovoru zapravo je temeljno povjerenju dviju strana, što bi se potvrdilo potpisom ugovora. Po pitanju viška neiskorištenog novca, Viđen je kazao kako bi se iskoristio za obnovu spomeničke baštine Dubrovnika, prvenstveno u vlasništvu Grada Dubrovnika, preporučeno za Zavod za obnovu. U iznimnim slučajevima, s dozvolom Gradskog vijeća, novac se može potrošiti i nenamjenski. Početak primjene modela ostavljen je na dogovor obiju strana, ali bi do 2019. godine trebalo biti prijelazno razdoblje do prelaska na novi model.
Na upit jesu li o ideji posebnog računa konzultirali gradske službe, jer po Zakonu o proračunu nije moguće da Grad ima više od jednog računa, članovi KLGB kazali su kako se još nisu konzultirali, ali kako vjeruju da će se pronaći pravni i računovodstveni model da se sredstva održe kao zasebna cjelina.
– Ovim modelom DPDS ne postaje proračunska institucija ili komunalno društvo, već zadržava samostalnost – kazao je Viđen.
U prijedlogu se navodi i ‘novi i suvremeniji konzervatorski i baštinski trend’, što je Viđen komentirao riječima:
– Postoji Zakon o zaštiti kulturnih dobara, ali i teorija zaštite spomenika. Postoje različiti modeli, interpretacije i tradicije zaštite. Hrvatska je najbliža srednjoeuropskoj. Postoje i različiti trendovi. Negdje je trend konzerviranje ‘in situ’, negdje je riječ o većem ili manjem opsegu rekonstrukcije. Novi trendovi znače kvalitetne i nove poglede na stare stvari. Dobar primjer je ljevaonica ispod Minčete, koja predstavlja suvremeni pristup, a premalo je izreklamiran građanima i turistima – objasnio je Viđen.
Po pitanju nužnih promjena unutar DPDS-a, Viđen je potvrdio da tu potrebu sadrži i novi model.
– To je jedan od mehanizama kontrole. Nitko od nas ne može se uplitati u unutarnji život i ustroj jedne udruge, koja ima svoje članove, upravu, program rada i vlada se kako želi. Nitko im ne može nametnuti kako da rade. Međutim, novi model nužno bi doveo do ojačanja Društva iznutra, što bi dugoročno bilo korisno i zdravo za DPDS, jer bi se nužno moralo otvoriti, proširiti bazu članova, uključiti mlađe ljude, više stručnjaka raznovrsnijih profila u svoje upravljačke strukture. Podnošenje plana Gradu Dubrovniku bi zahtjevalo stručno ojačanje iznutra – kazao je Viđen.
Na upit je li ovim prijedlogom prejudicirana odluka Ustavnog suda, Viđen je odgovorio kako Lista ne prejudicira ništa, niti da će model zaživjeti, jer ga smatraju platformom i podlogom.
– Svjesni smo da model treba doraditi u detaljima i njime nikako ne prejudiciramo odluku Ustavnog suda. Mislimo da model nije zakasnio. Zakon je akt pravnog nasilja, što se vidi iz suspenzije Ustavnog suda članka 36. Ni model 50-50 posto nije dobar, kao ni onaj koji je bio prije. Mi bismo ovaj model svejedno predložili, jer je dugoročniji i puno stabilniji – zaključio je Viđen.
Prijedlog Zaključka za izvanrednu (tematsku) sjednicu
Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika od 7. travnja 2014. godine
1. Gradsko vijeće Grada Dubrovnika osniva radnu skupinu (Odbor) čiji će članovi biti: predsjednik Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika, predstavnici političkih opcija zastupljeni po razmjernom ključu kao i prilikom konstituiranja GV-a, zatim Gradonačelnik Grada Dubrovnika, pročelnica Upravnoga odjela za kulturu i baštinu, pročelnica Upravnoga odjela za gospodarenje nekretninama te pročelnik Upravnoga odjela za proračun, financije i naplatu. Predsjednik Gradskoga vijeća istodobno može u radnome tijelu biti i predstavnik političke stranke kojoj pripada. Radnom će skupinom po položaju predsjedavati Gradonačelnik Grada Dubrovnika. Osnovni je cilj radne skupine nastavak pregovora s Društvom prijatelja dubrovačke starine o međusobnim odnosima Grada i Društva s ciljem izmjena i unaprjeđenja postojećih odnosa.
2. Zadatak je radnoga tijela da s predstavnicima Društva prijatelja dubrovačke starine vodi pregovore koji bi doveli do sklapanja Dodatka Ugovoru iz 1998. godine kojim bi se izmijenile pojedine odredbe ugovora iz 1998. godine i dodataka sklopljenih 2009. i 2010. godine ili bi dovelo do sklapanja novoga ugovora.
3. Sadržaj novoga dodatka ili ugovora iz točke 2. sastojao bi se uspostavljanju novoga modela odnosa između Grada i Društva, odnosno u sljedećemu:
– izmjena postojećeg načina podjele prihoda od ulaznica na dubrovačke gradske zidine prema kojemu Grad i Društvo taj prihod po odbitku PDV-a dijele na dva jednaka dijela
– garantiranje upravljačkih prava na dubrovačkim gradskim zidinama Društvu prijatelja dubrovačke starine (nesmetan posjed gradskih zidina, planiranje, vođenje i nadziranje radova održavanja i obnove, davanje u najam i izabiranje najprihvatljivijega ponuđača pojedinih prostora i površina, promidžba i prezentiranje javnosti, itd.)
– uspostavljanje odnosa u kojemu Gradu pripada sav prihod od ulaznica, te Grad preuzima potpunu brigu oko naplate ulaznica na gradske zidine i knjiženja prihoda od ulaznica na poseban račun. Tehnički dio naplate (faktična prodaja ulaznica, održavanje naplatnoga sustava, funkcioniranje biljetarnica i slično) može se povjeriti Društvu.
– obvezivanje uprave Društva da do 15. studenoga svake tekuće godine dostavi Gradu (gradskome Upravnom odjelu za kulturu i baštinu) detaljan plan radova na baštini za nadolazeću kalendarsku godinu. Spomenuti plan mora sadržavati financijske i druge pokazatelje predviđenih radova i zahvata iz djelokruga rada Društva, zajedno s opisnim dijelom.
– sukladno podnesenome planu radova za iduću godinu, Grad (Upravni odjel za proračun, financije i naplatu) obvezan je Društvu s računa na kojemu se vodi prihod od ulaznica na zidine uplatiti traženi iznos predviđen godišnjim planom radova. Taj iznos ne može biti veći od iznosa koji postoji na računu (tj. veći od prihoda ulaznica na zidine). Dinamika uplate će se odrediti dogovorom (odjednom, polugodišnje, kvartalno i sl.). S obzirom na složenost radova na obnovi i održavanju spomeničke baštine (pojedini projekti ne mogu se dovršiti unutar jedne godine) Društvo će Gradu dostaviti dvogodišnju projekciju, kako bi se dinamika isplate novca i eventualno rezerviranje sredstava moglo lakše planirati.
– eventualni ostatak prihoda od ulaznica na dubrovačke gradske zidine koji u tekućoj godini Društvo ne potroši, pripada Gradu koji ga je dužan upotrijebiti u održavanje spomeničke baštine, u prvome redu one u vlasništvu Grada Dubrovnika, ali i drugih spomenika ukoliko se zaključi da se radi o opravdanoj potrebi. Opisano održavanje spomeničke baštine Grad može povjeriti Zavodu za obnovu Dubrovnika. No, ukoliko za to postoji obrazloženi opravdani interes, uz odobrenje Gradskoga vijeća dio iznosa može se potrošiti i nenamjenski za javne potrebe.
– sustav kontrole izvršenja međusobnih obveza mora se ugovoriti tijekom pregovora (moguće povjeravanje provjere nezavisnom povjerenstvu čije će članove imenovati obje strane)
– tijekom pregovora također treba odrediti način financiranja troškova rada društva (zaposlenici).
– odredbe vezane uz Dubrovačku karticu i drugi gore nespomenuti odnosi mogu ostati nepromijenjeni.
4. Formiranje radnoga tijela (odbora) opisanoga u točki 1. obavit će se u roku o 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke Gradskoga vijeća u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, a novi pregovori moraju se dovršiti i eventualni akti između Grada i Društva opisani u točki 3. moraju se, uz prethodno odobrenje Gradskoga vijeća, donijeti u roku od 3 (tri) mjeseca od formiranja radnoga tijela. Njihovo stupanje na snagu odgađa se do konačne odluke Ustavnoga suda RH o ocjeni ustavnosti Izmjena i dopuna Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika (NN 32/2014.)
O B R A Z L O Ž E NJ E
Točkama 1. i 2. se ovlasti pregovaranja oko sklapanja dodatka Ugovoru iz 1998. godine kojim bi se izmijenile pojedine odredbe ranijega ugovora iz 1998. godine i dodataka sklopljenih 2009. i 2010. godine ili/i sklapanje novoga ugovora između Grada i Društva delegiraju na reprezentativno tijelo (radnu skupinu) u kojoj su proporcionalno zastupljeni predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti Grada Dubrovnika. Dosadašnji pregovori, koje je u ime Grada samostalno vodio Gradonačelnik, obilježeni isključivošću obiju strana, završili su, u iščekivanju pravorijeka Ustavnoga suda, pat-pozicijom na nezadovoljstvo glavnih aktera, stručnjaka i zainteresirane javnosti.
Točkom 3. se sadržajno definira novi odnos između Grada i Društva na način da se kvalitetnim kontrolnim mehanizmima neutraliziraju potencijalni konflikti i ostvari suradnički model u korištenju i očuvanju baštine, prvenstveno dubrovačkih gradskih zidina.
U medijskome se prostoru od 2009. godine pojavilo i pojavljulje mnogo često i proturječnih podataka o odnosu Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine. Ono što se može uočiti kao konstanta jest to da se s jedne strane ističe kako problem odnosa Grada i Društva nije novac, već ovlasti upravljanja fortifikacijskim sklopom dubrovačkih gradskih zidina. S druge strane, postoji neslaganje oko upravljačkih prava kojemu u osnovi (o čemu svjedoče dodaci osnovnome ugovoru iz 2009. i 2010. godine te različiti prijedlozi izneseni tijekom pregovora 2013. godine) leži raspodjela prihoda od ulaznica na gradske zidine. Predloženom bi se regulacijom odnosa između Grada i Društva, preciznije rečeno, načinom upravljanja gradskim zidinama grada Dubrovnika, stvorio dugotrajan, stabilan i za obje strane jednako zadovoljavajući odnos koji ne bi ovisio o trenutnim odnosima političkih snaga u gradskoj upravi već isključivo o kvaliteti plana rada Društva i kvaliteti kontrole Grada.
Predloženim bi se modelom Društvu ostavila upravljačka prava na dubrovačkim gradskim zidinama (koja je imalo desetljećima), a Gradu bi se omogućila bolja kontrola nad očekivanim prihodom i potpunije izvršavanje njegovih vlasničkih prava.
Ovaj model jamči nekoliko sustava kontrole kvalitete koje on u sebi sadržava.
Na strani Društva radi se o dvije vrste kontrole:
Društvo prijatelja dubrovačke starine potaknulo bi se na cjelovitije promišljanje vlastite djelatnosti i ažurniju izradu plana rada kratkoročnijega (jednogodišnji plan) i dugoročnijega (višegodišnji plan) karaktera. Planovi rada bi u ovome slučaju morali biti puno precizniji i razrađeniji nego što su to bili do sada, čime bi se svake godine iznova Gradu pokazala ozbiljost rada Društva. S obzirom na iskustvo u višedesetljetnome uspješnom radu Društva na obnovi spomeničke baštine izrada tih planova ne bi trebala predstavljati veći problem. Drugim riječima, što plan rada Društva bude kvalitetnije i bolje osmišljen, to će iznos novaca za djelatnost Društva na dubrovačkoj baštini dobivenih od prihoda ulaznica na zidine biti veći.
Kao posljedica zahtjeva iz točke 1. Društvo prijatelja dubrovačke starine nužno bi se moralo ojačati, reformirati i ekipirati ‘iznutra’ – u protivnome ne bi moglo odgovoriti novome zahtjevu jače kontrole rada od strane Grada izraženom u traženome detaljnome i cjelovitije osmišljenome planu kratkoročnijega (jednogodišnji plan) i dugoročnijega rada (višegodišnji plan). Otvaranjem Društva duhu vremena i suvremenijim konzervatorskim i baštinskim trendovima kroz uključivanje novih, neopterećenih i stručnih članova u rad Društva, i Grad i Društvo i dubrovačka kulturna baština mogu samo biti na dobitku.
Prihvaćanjem predloženoga modela Grad Dubrovnik bi snažnije izvršavao svoja vlasnička prava koja ima nad dubrovačkim gradskim zidinama (kao vlasnik je 1998. i sklopio ugovor s Društvom te dodatke tom ugovoru iz 2009. i 2010. godine) i kao vlasnik bi imao trostruku kontrolu:
Plan rada za svaku godinu unaprijed pregledava gradski Upravni odjel za kulturu i baštinu i prosljeđuje ga na isplatu.
Po isteku kalendarske godine i dostave Gradu, izvješća o izvršenju i račune pregledava gradski Upravni odjel za proračun, financije i naplatu.
Naposljetku, redoviti izvještaj o radu Društva u prethodnoj godini podnesen Gradu usvaja Gradsko vijeće koje je tako finalna instanca kontrole.
(Treba napomenuti kako se uz gore opisane kontrole, računovodstvene, porezne i slične kontrole u poslovanju Grada i Društva podrazumijevaju, pa nisu predmet ovoga obrazloženja.)
Na ovaj bi se način uspostavio model odnosa između Grada i Društva usporedljiv s ustavnopravnim mehanizmom ‘kočenja i ravnoteže’ (eng. checks and balances) koji u demokratskom društvu čuva i regulira dužnu odgovornost izvršne vlasti prema zakonodavnoj; to je načelo ravnoteže od temeljne važnosti za funkcioniranje modernih političkih sustava. Ravnoteža dobivena ravnomjernom podjelom upravljanja i kontrole (Društvo upravlja i obnavlja, Grad uplaćuje i kontrolira) bila bi ovisna isključivo o kvaliteti ponuđenih programa rada (predloženih od Društva) i kvaliteti kontrole (vođene od Grada). Istodobno, i Grad i Društvo sačuvali bi svoju osobnost i jasno razgraničili svoja ovlaštenja, mijenjajući i razvijajući raniji model upravljanja i prilagođavajući ga suvremenim potrebama. Društvo ne bi postalo proračunska ustanova Grada, a Grad bi na upravljanju svojim vlasništvom (zidinama) još tješnje surađivao s Društvom koje je odavno dokazalo svoju sposobnost i stručnost za takve poduhvate. Ostavljena je mogućnost kanaliziranja dijela sredstava i Zavodu za obnovu za potrebe financiranja radova na obnovi spomeničke baštine.
Također, kvalitetnim javnim planom rada Društva i potom kontrolom Grada izgubile bi se sumnje u eventualne netransparentnosti rada Društva, s jedne strane i u proizvoljnost odnosa Grada prema svojoj baštini, s druge strane (oba argumenta često spominjana u medijskim istupima zadnjih godina.)
Točkom 4. se određuje optimalan vremenski okvir donošenja potrebnih akata koji će regulirati odnos Grada i Društva na gore navedenim načelima.