DuList IN

Korčulanin Dario Žmikić: U konobi Škafetin gosti nam nisu samo zarada, a telefon zvoni od pet ujutro

Kad vidimo goste mi smo odušev­ljeni jer imamo nekog za porazgovarati. Ima nešto Hrvata, ali i Amerikanaca. Sviđa im se otok, posebno Lumbarda jer je mirna. No, nadam se da će uskoro biti nemirna i da će krenuti turistička sezona u punom pogonu – priča za DuList Korčulanin Dario Žmikić kojeg smo posjetili u raslinjem boga­tom ambijentu njegove lumbardske konobe imena Škafetin. Doista, riječ je o pravoj škrinji s blagom prepunom gastronomskih bisera spravljenih isključivo od organskih, lokalno uzgo­jenih namirnica. Kako nam iznosi ovaj mladi kuhar, upravo je to bila nit vodi­lja prilikom otvaranja ovog restorana u samom vrtu obiteljskog imanja kad su ga na taj odvažni pothvat još 2016. ponukale kolege s kojima se susretao po svom sudjelovanju u kulinarskom showu MasterChef.
Blago iz ‘vrtla’
— Pokojni Andrija Barbijeri s kojim sam bio u svakodnevnom kontaktu me prvi savjetovao da pokušam otvoriti resto­ran. Rekao mi je – nemoj eksprimen­tirati, nego slušaj svoj razum. Imam odlične namirnice, a Korčula je otok s dobrim položajem, ima dosta gostiju i lokalnih gurmana. Prije sam više puta pokušao raditi sam u kuhinji dok je ostatak obitelji obavljao druge poslove i njegove riječi su me ohrabrile – pri­znaje nam Žmikić čiji lokal danas ima kapacitet sedam stolova, odnosno 28 sjedećih mjesta te radi isključivo na rezervacije. Telefon im, govori nam, zna zvoniti ujutro čak od pet ili šest sati jer ljudi zovu iz različitih vremen­skih zona. Rezerviraju i nekoliko mje­seci unaprijed, a kad je najveća gužva znaju napraviti dnevno i do 21 objed. Međutim, ističe, gosti njima nisu tek zarada.

blank
Tuna s mariniranom tikvicom i sa sušenom rajčicom

— Praktički su nam kao obitelj i posvetimo im se. Zarada nam nije bitna, koliko nam je važno da su zadovoljni. Oni ovdje nisu vremen­ski ograničeni. Znaju ponekad sjesti u šest popodne i završiti u 11 i pol nave­čer – otkriva. U Škafetinu o njima uz Daria brinu se njegova majka Marica i brat Borna za štednjakom te kono­bari – sestra Adrijana i prijatelj Dino dok je otac Joža ‘operativac za vrt’. Na stol iznose svakojake slane i slatke poslastice napravljene od boba, sla­nutka, mahuna, biži, artičoka, špi­nata, paprika, rajčica, rikule, jagode… Uz raznoliku verduru na meniju se mogu naći ribe i školjke, morski plo­dovi uopće. ‘Sve što se ujutro nađe na peškariji’, reći će naš sugovornik. Prave i domaću tjesteninu bez glutena kao primjerice raviole s raznovrsnim punjenjima te iz svog vrta ne propu­štaju iskoristiti ni stabla voćki.

blank
Ravioli punjeni kozjim sirom i špinatom

‘Nekad je i manje bolje’
— Imamo limuna i naranača, čak stablo bazge pa pravimo domaći sok – tumači nam. Jednako je s kaduljom i mitrom oko koje je, dodaje, potrebno više truda. Naime, za ubrati samo jedan kilogram nje potrebno im je izdvojiti čak 45 minuta. A, njihov trud posjeti­telji itekako znaju cijeniti. Vraćaju im se iz godine u godinu. Jedan od njih i Norvežanin je Arne koji se unatoč pandemiji koronavirusa lani uputio na Korčulu. ‘Rekao je, jednostavno je morao doći, ali ne zbog mene nego hrane’, sa smiješkom objašnjava ovaj Korčulanin. Zadovoljni su trenutač­nim stanjem, podvlači, jer je prošlo­godišnji promet u ovo doba bio jednak nuli. Ovog proljeća požurili su se otvo­riti kako se ne bi ponovio jednak sce­narij jer, napominje: ‘Nekad je i manje bolje’, kao što su naši stari govorili. Ini­cijative na otoku, objašnjava, ne nedo­staje. Naprosto fali posla, no i to će se, nada se, uskoro promijeniti.

blank
Ruža od jabuke s medom i pinjolima

S tom mišlju nastavljaju razvijati svoju ponudu pa su tako nedavno svo­jim gostima predstavili morske plo­dove s makarunima u škartocu. ‘Što više lokalnog i zdravijeg nama je duša mirnija. Važno je da surađujemo s OPG-ovima. Okrenuli smo se doma­ćim ljudima. Razumni smo, nemamo velike cijene’, komentira Žmikić. Vje­ruje kako je to ključ uspjeha u buduć­nosti. Doduše, za njega dosegnuti potrajat će još neko vrijeme kao i navi­knuti goste na izvornu, svježu namir­nicu. Naime, kako nam otkriva, upravo je to bilo slučaj s bobom. Uglavnom su ga ljudi navikli jesti bez mahune. No, u Škafetinu se on kuha na starin­ski. Dakle, ne samo zrno pa su ga prvu godinu znali zbog specifičnog okusa pitati ima li unutra metala. Danas, međutim, sasvim je drukčija priča. Ne mogu ga se nasititi u što smo se za čita­telje DuLista i sami uvjerili.
blank

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 26. svibnja 2021.

Pročitajte još

‘Opet najljepša’ Hana u Dubrovniku: ‘Zauvijek omiljeno mjesto moje mame’

Dulist

Naš Zvone je napravio đir po zidinama, snimio je super fotografije

Dulist

JAVNE POVRŠINE GRAĐANIMA Uklanjaju se rampe i stupići s Babinog kuka!

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija