Slušni aparat

Knjiga kao inspiracija

Na dan izlaska ove kolumne u tiska­nom obliku na velikim ekranima počeo se prikazivati moj najiščekivaniji film u zadnjih nekoliko godina – nova ekrani­zacija legendarnog fantasy remek-djela Franka Herberta ‘Dina’, mojeg najomi­ljenijeg literarnog serijala odmah uz bok Kingovom ‘The Dark Toweru’. Ova verzija filma u redateljskim je rukama Denisa Villeneuvea, kanadskog maj­stora poznatog i po odličnom nastavku ‘Blade Runnera’, i prvi je pokušaj dovo­đenja ove kompleksne priče na kino-platna u skoro četrdeset godina kada je svoje prste u priču umočio famozni otka­čenjak David Lynch. Taj film je, pomalo očekivano, na prvo gledanje bio potpuno konfuzan i kaotičan, Lynch i dan danas tvrdi da je to njegov uvjerljivo najlošiji uradak, no s odmakom godina i ope­tovanim gledanjem ta verzija filma sa Kyle MacLachlanom, Virginiom Mad­sen i Stingom zaslužila je moje divljenje.

Ipak, moj prvi susret sa pješčanim planetom Arrakis i Paulom Atreidesom nije bila ni knjiga niti Lynchov film, već je to negdje u petom razredu osnovne bila pjesma ‘To Tame A Land’ legendar­nog Iron Maidena, odjavna stvar s njiho­vog četvrtog studijskog albuma ‘Piece of Mind’. Ujedno i najduža stvar na albumu, karakterističan je samostalni rad vođe grupe Stevea Harrisa, i odmah me je osvojila kao najdraža stvar na albumu, što je bio iznimno težak zadatak pored ‘The Trooper’, ‘Where Eagles Dare’ i ‘Die With Your Boots On’. Tu prvi put saznajem za Fremene, Muad’Diba, Gom Jabbar i u samo sedam minuta dobivam uvid u srž cijele knjige. Tada naravno nisam znao da je pjesma temeljena na knjizi ‘Dina’, najviše zbog toga što im pisac Frank Herbert nije htio dati dopu­štenje da upravo tako nazovu pjesmu. U prvoj nakladi ploče pjesma se zvala ‘Dune’, ali naslov je morao biti promije­njen nakon prosvjeda autora koji ‘ne voli rock, posebno teški rock, a još posebnije Iron Maiden’. Tako sam sve konce pove­zao tek nekoliko godina kasnije kad sam po prvi put pogledao film, ali sam zato u sljedećih trideset pet godina višestruko pročitao i originalnu priču i sve ostale knjige iz serijala.

Maideni nisu jedini koji su pronašli inspiraciju na pustinjskoj planeti punoj gigantskih crva i dragocjenog ‘Začina’. Kroz desetljeća je ta tematika dobila veliki broj pobornika čije bi nabrajanje zahtijevalo puno više prostora i vremena od onoga koje nam je na raspolaganju. No vrijedi spomenuti i pjesmu ‘Traveler in Time’ njemačkog power metal banda Blind Guardian s njihovog albuma iz 1990. ‘Tales from the Twilight World’. Na albumu zauzima počasno prvo mjestu u nizu stvari inspiriranih knjigama poput ‘Gospodar Prstenova’, ‘Tommy Knoc­kers’, ‘Lebdeći Zmaj’, pa čak i filmom E.T. Putnik kroz vrijeme je naravno i junak knjige Paul Atreides, koji ima moć pogleda u budućnost.

Ukoliko tražite glazbu novijeg datuma, ne možete pronaći ništa svježije od albuma ‘The Chord of Living Flesh’ pro­jekta Nightmare Scenario, koji ustvari predstavlja solo uradak Dana Briggsa, basista i klavijaturista prog/metalcore grupe Between the Buried and Me. Nji­hov posljednji album ‘Colors II’ upravo je izašao prije nekoliko mjeseci, a ovaj album s jedanaest uglazbljenih pjesama i odlomaka iz Herbertove knjige može poslužiti kao ugodna akustično-elek­tronska priprema za gledanje filma.
Vjerojatno najveće moderno ime koje se okušalo u odavanju počasti ovom fan­tasy serijalu je kanadska kantautorica Grimes, proslavljena svojim albumima ‘Miss Anthropocene’ i ‘Art Angels’. Lako je zaboraviti kako je njezin sami poče­tak, tj. debitantski album ‘Geidi Primes’ iz 2010. bio u potpunosti inspiriran Dinom. Sam naslov albuma odnosi se na planet s kojega dolaze negativci, obitelj Harkonnen. Prva stvar ‘Caladan’ naziv je planeta na kojem živi klan Atreides, a ‘Feyd Rautha Dark Heart’ referira sena antagonista kojeg u Lynchevom filmu glumi Sting. Ekscentričan i melankoli­čan pokriva raspon od dream-pop elek­tronike u stilu Bjork ili Enye pa sve do glazbe dalekog istoka na ‘Sardaukar Levenbrech’ i ‘Venus in Fleurs’. Grimes nikad nije očekivala da će itko uopće čuti ovaj njen rad, što bi se možda i ostvarilo da nije postala planetarno popularna posljednjih godina. Definitivno njezin najčudniji album, no apsolutna prepo­ruka za sve fanove, kako njezine tako i ‘Dine’.

Velika većina kritičara i publika koja je imala priliku vidjeti ovaj novi film na premijeri u Cannesu složna je u pohva­lama, i nesumnjivo očekujemo uživanje u gledanju ove nove ekranizacije. A dok čekate red za kartu u kinu prekratite vri­jeme uz Maidene, Guardiane ili Grimes u slušalicama.

Foto: Dune 2021 – Warner Bros. Pictures

Pročitajte još

Ja sam mislio na Detroit s Berlincima

Petar Ipšić

Zdravlje je pola zdravlja

Ivan Jelčić

A sada nešto sasvim drukčije…

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija