Atlantska plovidba prodala je većinski paket udjela u Hotelu Hilton Imperial, istarskoj Adris grupi. Već u prvoj objavi za medije iz Atlantske plovidbe istakli su kako se tvrtka snažno fokusira na osnovnu djelatnost, brodarstvo.
O trenutnoj teškoj situaciji u pomorstvu, ali i o budućim planovima dubrovačkog brodara razgovarali smo s kap. Perom Kulašom, predsjednikom Uprave Atlantske plovidbe.
Kakvi su prvi odjeci na prodaju Hotela Hilton Imperial?
U poslovnim krugovima prodaja Hilton Imperiala je prihvaćena jako dobro i razumno. Hotel nismo prodali preko noći. To je bio proces koji je trajao preko godinu dana. Znajući što je Adris grupa, odnosno Maistra učinila u Istri, smatram da Dubrovnik nije mogao dobiti poželjnijeg kupca za Hilton Imperial. Maistra je napravila iskorak i izašla iz okvira Istre, što je poznavateljima okolnosti u hotelskom biznisu, bilo i za očekivati. Vjerujem da je Hilton Imperial došao u izvrsne ruke, posebno kad se zna da je novi vlasnik usmjeren izvrsnosti i vrhunskom turizmu kroz hotele s pet zvjezdica.
Što se same Atlantske plovidbe tiče, došlo je vrijeme da se ponovo fokusiramo na našu osnovnu djelatnost, brodarstvo. U konačnici, mi nikad nismo i ne želimo biti hotelijeri, uvijek smo isticali i naglašavali da smo pomorci i u tom smjeru želimo ići naprijed.
Ono što javnost svakako zanima jest cijena za koju ste prodali svoj većinski udio u hotelu?
Štiteći odredbe Ugovora ne bih želio komentirati cijenu. Međutim, svakome tko se i malo razumije u turizam i hotelski biznis vrlo je jasno koliko poslovanje hotela, odnosno turističkog objekta danas vrijedi. Ne radi se ovdje o prodaji nekretnine već poslovanja, i multiplikatori vrijednosti takvih društava u nas se danas kreću od EBITDA x 8-12, ovisno o samoj kategorizaciji i lokaciji hotela.
Jeste li ga prodali za više nego ste ga kupili i uložili u njega?
Jesmo, naravno da jesmo. Svakako da je bio pozitivan učinak prodaje u odnosu na uloženo.
Prodali ste Grand na Lopudu, pa Hilton Imperial, znači li to da slijedi i prodaja Hotela Lapada?
Hotel Lapad, za sada, ne namjeravamo prodati. Grubo je reći da sve ima svoju cijenu i naša poslovna politika se definitivno ne kreće u tom smjeru, ali poslovni svijet zna biti brutalan i u pojedinim trenucima jednostavno je nužno reagirati. Turizam je u konačnici nisko profitabilna grana djelatnosti i ako u određenom trenutku visokog tržišta imate priliku jednokratno uzeti profit koji kao povrat procjenjujete imati kroz idućih 10 ili 20 godina, onda se postavlja pitanje zašto riskirati s nečim što nije vaš ‘core business’. U svakom slučaju Hotel Lapad posluje vrlo stabilno, uz najbolje rezultate u županiji, a izgradnjom Marine Gruž, koja će se u konačnici dogoditi prije ili kasnije, njegova će vrijednost svakako i porasti.
Što se tiče hotela Grand, isti nije bio u funkciji te smo procijenili da nam ne bi bilo isplativo ići u njegovu obnovu i daljnju investiciju obzirom na veliko potencijalno ulaganje s upitnim povratom u odnosu na iznimno mali kapacitet i lokaciju, odnosno dodatno smanjeni broj dana popunjenosti na otocima.
Moram zbog javnosti još jednom naglasiti kako je turizam i bivšoj i sadašnjoj upravi bio iskorak kao diversifikacija za trenutke lošijih tržišta u pomorstvu. A zadnjih šest godina uvjeti na pomorskom tržištu bili su iznimno loši. Od rujna 2008. i sloma Lehman Brothersa trpimo vrlo niske vozarine, nedovoljne za profitabilno poslovanje. Jako puno velikih brodarskih tvrtki i globalnih igrača je tijekom ovog razdoblja propalo i nestalo ili je pred stečajem: Deiulemar, Eagle Bulk, Genco… U razdoblju od lipnja do kolovoza ove godine smo zapravo doživjeli najniže vozarine za brodove tipa panamax u zadnjoj dekadi.
Ima li naznaka oporavka tržišta?
Još uvijek ovisimo isključivo o Kini. Dva su glavna pokretača tržišta rasutih tereta. Jedan je uvoz željezne rude u Kinu i u vezi s time kineska proizvodnja čelika, a drugi je broj narudžbi novogradnji. Ali u drugom kvartalu 2014. dogodilo se nešto što nitko nije očekivao, pad kineskog uvoza ugljena. Nakon porasta od 33 posto godišnje od 2008. do 2013. uvoz ugljena u Kinu je naglo opao tijekom posljednjih mjeseci što je značajno utjecalo i na globalnu trgovinu ugljenom i rezultiralo padom trgovine ovom sirovinom od 5,5 posto, najvećim padom u posljednjih 15 godina. Postavlja se pitanje: Postaje li Kina polako ekološki osviještena? U međuvremenu, dogodio se i vrlo slab izvoz žita iz Južne Amerike. Sve je to skupa utjecalo je na tržište te rezultiralo vrlo niskim vozarinama.
Ipak, sve činjenice nam govore da bi 2015. godina trebala imati uzlazni trend, potražnja za sirovinama i dalje u prosjeku nezaustavljivo raste, a isporuke novih brodova su ipak značajno manje nego tijekom prošle tri godine.
Činilo se da ste prilično zainteresirani za kupnju jedine dubrovačke neprivatizirane hotelske kuće. Što vas je odagnalo od kupnje Maestrala?
Još uvijek mislimo da je to zadnja dobra lokacija u Dubrovniku, imali smo nekih ideja s Maestralima, međutim početna cijena je bila iznimno visoka, usudio bih se reći višestruko veća od tržišnih okvira. Uostalom i ostali uvjeti natječaja su bili otežavajući, gotovo nerealni. Pored svega ovoga Hoteli Maestral su opterećeni i višemilijunskim dospjelim dugovima. Kad se uzmu svi elementi natječaja, kao i svih uvjeta koji su proizlazili nakon eventualne kupnje, Maestrali su se pokazali kao prevelik zalogaj, ne samo za nas, već i za puno veće igrače koji su iskazali zainteresiranost.
Zasigurno će doći na red i novi krug prodaje. Jeste li spremni ući u posao ukoliko se korigira cijena?
Teško je reći u ovom trenutku. Mislim da ne. Ne očekujemo da će se cijena i uvjeti korigirati toliko da bi nam taj pothvat postao zanimljiv. Općenito, u Hrvatskoj je zavladala situacija u kojoj se počela prenapuhavati realna vrijednost hotelskih tvrtki. Tržište je vrlo jasno. Postoje zakonitosti, poput povrata na investiciju, koje će svaki potencijalni ozbiljni investitor uzeti u obzir prije davanja ponude. Treba shvatiti da se i u slučaju Maestrala prodaje isključivo poslovanje društva, sa svim svojim manama i vrlinama, zaboravite nekretnine, građevna zemljišta i ostalo što nije u funkciji povrata novca. Svaki će vam ekonomist ili analitičar vrlo brzo izračunati kolika je realna vrijednost tvrtke, te treba li se dodatno platiti premija ili tražiti ‘discount’.
Kako komentirate izdavanje lokacijske dozvole za Marinu Gruž budući da još uvijek nije gotov sudski spor kojeg ste zajednički s Lukom Dubrovnik pokrenuli protiv budućeg koncesionara Franja Pašalića?
Iznenadilo me izdavanje lokacijske dozvole od strane Ministarstva graditeljstva dok još uvijek nije donesen sudski pravorijek. Vjerujem u skori završetak sudskog spora jer je završno ročište održano prošlog tjedna, rasprava je zaključena i očekuje se presuda.
Pašalić je dobio koncesiju upravo zbog najbolje ponude, ulaganja od 80 milijuna kuna, iako je riječ, po UPU, o ulaganju u marinu na 400 metara četvornih.
To je bila jedna od stavaka u tužbi. Vidjet ćemo što sud odlučiti. Pokazalo se da je naša tužba bila argumentirana.
U javnosti se stvorio dojam da je Atlantska plovidba tražila zatvaranje ceste A. Starčevića, da bi gradonačelnik na jednoj od svojih press konferencija potvrdio da je to ipak bila isključivo odluka Grada Dubrovnika?
Apsolutno je rekao ispravno. Atlantska plovidba ni verbalno, ni pismeno, nije zatražila niti je ikada razmišljala tražiti zatvaranje bilo koje ceste za promet vozilima. To nije u našoj domeni. Mi smo zgradu završili u gabaritima sukladno građevnoj dozvoli. Sve drugo su špekulacije, koje je gradonačelnik Vlahušić otklonio.
Koliko ste zadovoljni Atlant centrom, zgradom i novim prostorima?
Jako, kad je novo odmah je bolje. Bliže smo Down Town-u. Postalo je sve puno življe otkako je otvoren restoran i poslovnice dviju banaka u prizemlju. U centru se osjeti živost.
Što planirate raditi na staroj lokaciji na Batali? Otkupili ste potrebne poslovne prostore kako bi dobili cjelinu. Kreću li uskoro radovi?
Dvije su opcije i to prodaja cijele parcele, premda o tome za sad ne razmišljamo, te druga, izglednija opcija novog projekta s obzirom na atraktivnost lokacije. Riječ je o stambeno – poslovnoj zoni i u tom smjeru će se projekt i razvijati. Pripremne radnje bi se trebale intenzivirati tijekom zime i na proljeće, a tada ćemo ujedno obaviti i analizu tržišta.
Dugoročni najam brodova
Povijesno najviša tonaža
Atlantska plovidba ima 11 brodova u vlasništvu, 4 broda pod ugovorom o zakupu te 4 broda u gradnji. Po tonaži kontroliramo povijesno najvišu tonažu, uključivo novogradnje preko 1.150.000 tona nosivosti i to u povijesno najtežim godinama za poslovanje i uz iznimno mladu flotu. Vizija je da i u budućnosti održavamo balans između vlastite tonaže i tonaže koja bi bila pod našom kontrolom kroz ugovore o zakupu ili dugoročne ugovore o najmu broda kako bi na svojevrstan način postupno povećavali tonažu uz smanjeni rizik vlasništva.
Novi brodovi
4 novogradnje do 2016.
Imamo naručene četiri novogradnje. Dva su broda takozvani Green Dolphin 38, i bit će prvi takve vrste u svijetu, nosivosti 38.800 tona s isporukom iz brodogradilišta tijekom 2015., a dva broda su tipa Ultramax, nosivosti 64 tisuće tona koja bi po ugovoru trebala biti isporučena krajem 2016. i na proljeće 2017. godine. Riječ je o investiciji od preko 90 milijuna dolara u osnovnoj djelatnosti.
Očuvanje i zaštita okoliša
Standardi, kvaliteta, ekologija…
Pomorstvo ide u smjeru očuvanja i zaštite okoliša pa su tako pred nama dani uvođenja novih regulativa, standarda i pravila. Tako već s prvim danom 2015. stupa na snagu regulativa o upotrebi svih vrsta goriva s maksimalnim sadržajem sumpora od 0.1 posto u ECA zonama (Emission Control Area), odnosno u području zapadne i istočne obale obale Amerike / Kanade, Baltika i Sjevernog mora s naznakom uključivanja područja svih zemalja EU u doglednoj budućnosti. Obzirom da je naših pet brodova zaposleno na stalnoj ruti u plovidbi Baltikom i Sjevernim morem morat ćemo se određenim investicijama prilagoditi novim pravilima. Jedna od noviteta je i očekivano skoro uvođenje propisa o pročišćavanju balastnih voda. Za napomenuti je da će sve naše četiri novogradnje imati ugrađen sustav za pročišćavanje balastnih voda.