Kultura

Izložba uz 100-godišnjicu

U dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika ovog će četvrtka u 19 sati biti otvorena izložba slika Branka Kovačevića u povodu 100-godišnjice njegova rođenja. Izložena su djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, iz više privatnih dubrovačkih zbirki, te iz gradskih ustanova i škola.

Branko Kovačević rođen je 30. studenoga 1911. u selu Zadvarju iznad Omiša. Osnovnu školu završio je na otoku Visu, a gimnaziju u Splitu. Usporedno s gimnazijskim školovanjem pohađa školu crtanja i modeliranja koju vodi Emanuel Vidović. Od toga doba, po svemu sudeći, datira njegova sklonost motivu polumračnih atelijerskih interijera koje je intenzivno slikao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, do kraja svoje slikarske karijere.
Umjetničku akademiju Kovačević polazi u Beogradu od 1934. do 1938. Nakon toga vraća se u Split. Iste godine sudjeluje na strogo selektiranoj izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti u novootvorenom Domu likovnih umjetnosti (Meštrovićev paviljon) u Zagrebu. Ta izložba označava početak afirmacije mladog slikara.

Godine 1940. odlazi u Novu Gradišku gdje se zapošljava kao profesor na gimnaziji. Ondje boravi do 1943., kada se ponovo vraća u Split, pridružujući se u okupiranom gradu ilegalnoj skupini slikara koju vodi Antun Zuppa. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. Slikarsko stvaralaštvo Branka Kovačevića od 1939. do 1941. godine ekspresionističkog je značaja, što vrijedi i za njegove crteže i linoreze iz ratnog razdoblja s pripadajućom  tematikom.

Godine 1945. Kovačević se seli u Dubrovnik gdje postaje kustos u upravo osnovanoj Umjetničkoj galeriji. Tri godine poslije, kada Galerija prelazi na današnju adresu, u palaču Banac, zamjenjuje prvog njezina ravnatelja – Kostu Strajnića. Na mjestu ravnatelja UGD Kovačević je ostao do 1951.godine. U vrijeme rada u toj ustanovi, koja postaje žarište likovnog života Grada, Kovačević slika pretežito dubrovačke i cavtatske krajobraze. Godine 1955. u ekspresionistički duktus svojeg, nikad napuštenog, figurativnog slikarstva, unosi geometrijsku stilizaciju, konstruktivističke elemente. Ta godina smatra se prijelomnom u njegovu radu jer otada slikar postaje sve otvoreniji za slobodniji, sažimajući izraz koji zbog svojeg oštrog konturnog crteža upućuje na nadahnuće vitražem. Nakon te druge faze slikarstva (1956.-1961.), Kovačević radi ciklus pejzaža i skupina ženskih likova iz  rodne Dalmatinske Zagore (1962.-1969.). Paleta je reducirana, a kompozicije stilizirane s gotički izduženim skupinama figura žena ili prikaza planinskih masiva. Slikar sve više usvaja kubistička iskustva prikaza prostora i figure u simultanim vizurama, prije svega, čini se, nadahnut slikarstvom Georgesa Braquea.
Od 1978. pa do kraja života, Kovačević, povlačeći se u mir vlastitog atelijera, opsesivno slika vizure istog tog komornog prostora. Pritom kubističku potku, s elementima vuillardovsko-bonnardovskog štimunga i fovističkih ekspresivnih lapidarnosti, slikar razblažuje titravim sfumatom pasaža pastelom te gotovo poentilistički kratkih poteza koji se u varijabilnoj gustoći i boji prostiru cijelom plohom slike. To su prizori atmosferski gustih i vibrantnih, sjenovitih i splinovitih prostora sobe ili atelijera u kojima su ljudske figure neodvojivi dio ambijenta.

Osim slikarstvom Kovačević se bavio scenografijom i grafičkim dizajnom. Nadalje, pisao je predgovore drugim umjetnicima te objavljivao članke u novinama i časopisima. Godine 1950. sudjelovao je i u osnivanju Dubrovačkih ljetnih igara.
Za života Kovačević je intenzivno izlagao, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Samostalno je, između ostaloga, nastupao u Zagrebu, Dubrovniku, Amsterdamu, Den Haagu, New Rochelleu i Scottsdaleu (SAD), Nürnbergu, Veneciji, Milanu, Firenci, Rimu…
Za svoj rad, i u zemlji i u inozemstvu, dobio je brojne nagrade i priznanja.
O njegovu slikarstvu pisali su mnogi domaći i strani kritičari, među kojima i poznati talijanski kunsthistoričar, teoretičar moderne umjetnosti Lionello Venturi.
Godine 1986. tiskana mu je monografija u izdanju Umjetničke galerije Dubrovnik i Logosa, Split. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama, 1988. godine.

Izložba povodom 100. obljetnice njegova rođenja ostaje otvorena do 5. veljače 2011.
 

Pročitajte još

DONACIJA MUZEJU DOMOVINSKOG RATA Djela Dimitrija Popovića kao trajno svjedočanstvo razaranja Grada

Dulist

[RAZGOVOR] Likovna umjetnica Iva Laterza: ‘Ne trčim za brzim uspjehom’

Iva Dedo

ISTA RAVNATELJICA, NOVA PRAVILA Publika na izvedbe Igara samo uz COVID-propusnice?

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija