Nakon što je oživio, među ostalim, pulsku Arenu, Dioklecijanovu palaču i antičku Naronu, autor 3D modela ukupno 120 hrvatskih znamenitosti Opuzenac Stipan Ujdur posljednjih godinu dana prihvatio se rekonstrukcije renesansnog Dubrovnika prije negoli ga je pogodila Velika Trešnja.
– Rekonstrukcija je pravljena autentično prema veduti. Pročitao sam mnogo literature koja opisuje ovo razdoblje, tako da informacija ima dovoljno da bi se moglo koliko-toliko vjerno prikazati arhitektura i svakodnevica Grada. Danas nema mnogih građevina koje su tu bile prije potresa. Zanimljivo je i da su mnoge promijenile svoju građevinsku arhitekturu te geolokaciju kao crkva sv. Vlaha, koja je prije Velike Trešnje bila pozicionirana u smjeru istok – zapad, a danas je u smjeru sjever – jug – ispričao je svojevremeno za DuList ovaj šesdesetsedmogodišnji umirovljenik.
U međuvremenu, kaže nam, počelo je postavljanje scena zanimljivijih dijelova Grada za foto, video i VR rendiranje. Važno je napomenuti kako ovo nije milijunska hollywoodska produkcija nego realizacija ograničena skromnom hrvatskom mirovinom, u praksi to znači ‘koliko love toliko muzike’. Autor 3D modeliranja i rendiranja je sam Ujdur dok mu je stručni suradnik za 3D modeliranje i računalne programe Ivan Popić, također iz Opuzena. Na fotografijama su četiri rendirana snimka nedovršenih scena rekonstrukcije Dubrovnika prije velikog potresa 1667. godine, na osnovu vedute Grada iz moguće 1650- 1660. godine.
– Na prvoj vidljiva je nosiljka za vlastelinke ispred palače Sponza. Nosiljka je rekonstrukcija ilustracije nosiljke iz XVI. stoljeća iz Italije. Poznato je da je Dubrovnik tada gravitirao Italiji. U nosiljkama su prenosili vlastelinke, naknadno u ovakve nosiljke su ugrađena i sjedala na drugoj strani pa ih je moglo dvoje biti u njoj. Veoma praktično! Sponza je zanimljiva zato što je nakon potresa ostatak grada poharao požar. Osim zidina, Sponze, Kneževa dvora te nekoliko crkava i kuća, cijeli je Dubrovnik bio pretvoren u ruševinu, a teško je stradao i otok Lopud. Seoska su područja manje stradala pa su postala metom pljačkaških skupina iz istočne Hercegovine i Crne Gore. Na drugoj je prikazan Orlandov stup, ali kao stup srama. Naime, Orlandov stup je korišten i kao stup srama na koji su dovođeni okovani kriminalci i izlagani ruglu javnosti – kazao je Ujdur.
Sljedeća fotografije je ona dvije fontane – Male Onofrijeve i židovske te prikaz crkve Parca uz koju je bila komunalna loža.
– Dvije fontane su veoma interesantne iz dva razloga. Korištene su kao vjerske, jer su kršćani koristili Malu Onofrijevu, a Židovi židovsku koju su nazvali ‘košer’. Odlukom austrijskih vlasti u 19. stoljeću premještena je na Pile, gdje stoji i danas. Danas je Mala Onofrijeva fontana vizualno ukopana u zid, ustvari je zid pomaknut prema zapadu pa je trebalo napraviti nišu u zidu da fontana bude cjelovita. Prije je zapadni zid Arsenala bio u ravnini s istočnim zidom zvonika, a fontana je bila udaljena od zida. Crkva sv. Vlaha i komunalna loža prije potresa je bila okrenuta prema Zapadu, prema Rimu, tako se u pravilu i grade vjerski objekti. Nakon potresa okrenuta je u smjeru sjever – jug, ali zvonik je okrenut prema Rimu. Ja nisam pronašao podatke, ali mislim da je Vatikan trebao odobriti gradnju crkve ovakvog smjera kojeg ima danas. Komunalna loža je višenamjenski javni prostor, za svjetovne i vjekovne potrebe – objasnio nam je Stipan Ujdur.