Ljubitelji s dušom izrađenog nakita koji vraća tradiciju sigurno su čuli za ime Bivan, odnosno Ivan Bilić. A oni koji nisu, za njih donosimo zanimljiv razgovor s mladim umjetnikom čiji rad jednostavno ostavlja bez daha.
Ivan je završio studij Restauracije i konzervacije na Odjelu za Restauraciju i umjetnost Sveučilišta u Dubrovniku. Nakon studija, šest godina je radio u struci, na različitim poslovima restauracije drveta, između ostalog i na restauraciji zbirke namještaja i preventivnoj zaštiti zbirki slika i arhiva Kuće Bukovac u Cavtatu. Potom je bio suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda i radio na restauraciji zidnih oslika u Samostanu Male braće i Biskupskoj palači u Dubrovniku, crkve svetog Krševana u Zadru i crkve svetog Lovre u Požegi.
-Nakon toga, posvetio sam se učenju zlatarskog zanata, učeći kod raznih starih majstora. U želji da proširim svoje znanje o izradi nakita, proveo sam godinu dana učeći filigransku tehniku u Sarajevu – kaže nam Ivan o svom radu, a nas je zanimalo još detalja…
Trenutno se odvijaju radionice izrade tradicijskog nakita u Konavlima, koje Vi vodite. Možete li nam reći nešto više o njima – koliko je polaznika, s čime radte, što pokazujete, zašto je ta ideja pokrenuta, ima li ‘zapreka’…
Kroz razgovor s kustosicama Muzeja i galerija Konavala o potrebi restauracije tradicijske odjeće i prenošenja znanja izrade nekih njezinih segmenata, koja su gotovo nestala, došli smo na ideju o pokretanju projekta koji bi, osim same izrade dijelova tradicijske odjeće i prenošenja tog znanja, uključivao i istraživački rad koji bi nam donio više podataka o porijeklu i razvoju tih elemenata. Odlučili smo se za radionicu izrade konavoskih puca tehnikom filigrana jer su puce neizostavan dio muške i ženske konavoske tradicijske odjeće, a sam obrt, koji je povijesno bio od velikog značaja, danas je potpuno marginaliziran. Zbog masovne i strojne proizvodnje tehnikom koja samo oponaša oblik tradicijskog nakita, gotovo je izgubljen ručni rad koji iziskuje puno truda i vremena, a daje onu pravu vrijednost na taj način izrađenom predmetu. Što je još važnije, a što smatramo osnovnom misijom ovog projekta, potrebno je održati živim i dalje prenositi znanje i vještinu te njegovati svijest o njihovoj vrijednosti. Radionica je započela 22. veljače u Zavičajnom Muzeju Konavalaj i trajat će sve do 28. travnja, a po završetku radionice muzej će organizirati izložbu tradicijski nakit tog kraja te prezentirati radove koje su polaznici izrađivali na radionici.
Kako je organizirana radionica?
Radionica je organizirana tako da polaznici, nakon završenog tečaja, svladaju osnovne vještine filigrana i imaju dobru osnovu za daljnje učenje. Izuzetan odaziv na radionicu smatramo velikim uspjehom i potvrdom potrebe održavanja ovog zanata prisutnim u svakodnevnom životu našeg područja. Nadamo se da će neki od polaznika nastaviti izrađivati filigran i u budućnosti prenositi stečeno znanje. Edukacija zajednice u kojoj djeluje i revitalizacija tradicijskih zanata i znanja kojima prijeti zaborav upravo je jedan od glavnih ciljeva muzeja. Radionicu smo započeli s minimalnim sredstvima potrebnim za njeno održavanje, ali nas veseli entuzijazam i rezultati polaznika, kojih je trenutno 18. Nadamo se da ćemo sljedeće godine imati veću podršku i mogućnost opremanja prostora potrebnim alatom koji bi bio na raspolaganju zainteresiranim polaznicima koji imaju želju nastaviti s izradom filigrana, a nemaju svoju opremu.
Spomenuli ste kako je Vaš životni poziv zapravo došao kao nasljedstvo od predaka. Jeste li to nasljedstvo unijeli u svoj rad?
Budući da potječem iz obitelji koja se bavila filigranstvom te me oduvijek privlačio dizajn nakita, odlučio sam otići u Sarajevo i upisati tečaj filigrana kod profesora Hüsnüa Ünlüa [Hüsnü Ünlü] iz Ankare kod kojeg sam izučavao godinu dana tradicionalni način izrade nakita od srebra u filigranskoj tehnici. Sretna je okolnost što je profesor Ünlü želio bezuvjetno prenijeti svoje znanje drugima, što je danas rijetkost iako ova vještina gotovo izumire. Profesor Ünlü me pozvao na usavršavanje u Istanbul gdje sam proveo dva tjedna.
Neobično je, ali vrlo pohvalno, vidjeti mladu osobu koja se odlučila prihvatiti starinskih zanata, nečega što u današnje vrijeme i nije baš na cijeni. Kako to da ste se odlučili, nakon restauracije, upustiti u ovo? Oba zanimanja zahtijevaju koncentraciju, strpljivost i veliku pažnju.
Za filigran sam se odlučio između ostalog i zbog kreativnosti koju ta tehnika pruža. Istina da je potrebna koncentracija, jer sam filigran je simbol za preciznost i finoću u izradi. Restauracija mi je jednim dijelom pomogla u učenju filigranske tehnike zbog dotadašnjeg znanja, vještina, poznavanja raznih materijala i alata.
Kako ste unijeli svoj ‘pečat’ u naučeni rad?
Osim izrade tradicijskog nakita želja mi je bila spojiti filigransku tehniku sa modernim dizajnom nakita i na taj način ponuditi nešto novo i drugačije. Tako sam došao na ideju kreirati svoj brend art nakita ‘Bivan’ koji je za kratko vrijeme probudio veliki interes. Jedna od želja mi je imati svoj atelier u Dubrovniku, gdje bi mogao prezentirati svoj rad širem krugu ljudi. Trenutno izlažem nakit u Kokula art&craft shopu.
Hoće li se otvoriti prilike nastavka svojevrsnih radionica, ili bilo čega sličnoga, u Konavlima pa čak i u cijeloj županiji?
Nadam se da će Muzeji i Galerije Konavala nastaviti sa ovom, i drugim radionicama, mislim da su radionice jako važne kako bi nam pomogle u restauraciji i revitalizaciji tradicijske odjeće, te očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Raduje me da već postoje upiti za radionicu i iz ostalih županija, te se nadam da će se uskoro ostvariti i neke druge suradnje diljem Hrvatske.
Foto: Ivan Bilić