Ravnatelj Instituta za more i priobalje Valter Kožul znanstveni je savjetnik i doktor biotehničkih znanosti. Aktivni je član zajednice, kako kroz slikarstvo, tako i kroz građansku inicijativu, a o borbi za Malostonski zaljev, očuvanju okoliša, znanosti te novim otkrićima Instituta, govori za DuList.
Već duže vrijeme zajedno s kolegama iz Instituta za more i priobalje borite se ‘za spas’ Malostonskog zaljeva. Naime, radi se o potencijalnoj gradnji na ovom, biološki izrazito važnom području. Što će se dogoditi ako se situacija razvije u tom smjeru?
Malostonski zaljev s okolnim kopnom je jedna prirodna cjelina u kojoj su uvjeti izrazito pogodni za uzgoj kamenica i ostalih školjkaša. Prirodne okolnosti u kombinaciji sa slabom naseljenošću omogučile su da se u zaljevu od davnina uzgajaju kamenice. Prije tridesetak godina, kada je uočena opasnost od moguće gradnje turističkih objekata u uvali Bistrina i širenja Neuma, odlučeno je da se zaljev zaštiti kako bi se sačuvala priroda koja omogučava tradicionalni uzgoj kamenica. Tada su općine Dubrovnik i Metković proglasile ovo područje zaštićenim. Uz velika ulaganja za ondašnje prilike izgrađen je sustav odvodnje otpadnih voda Neuma izvan zaljeva. To je tada bio jedinstven primjer intervencije na Mediteranu u morski okoliš kako bi se on sačuvao. Razina zaštite se još dva puta mjenjal do danas i sada je Malostonski zaljev posebni rezervat. Zakon kaže da u takvom rezervatu nije dozvoljena aktivnost koja će narušiti njegove ekološke osobitosti i namjenu. Danas imamo novi pokušaj gradnje turističkih objekata unutar zaštićenog područja iznad Dube stonske.
Mislite na projekt koji bi zahvaćao površinu od 13 hektara s 550 kreveta?
Da i zbog njega je županijska i lokalna administracija pokrenula izmjenu prostornog plana kako bi se omogućila ova gradnja. Kao u dosta slučajeva oko nas i ovdje nailazimo na problem izrade studija prema potrebama naručitelja ili investitora. Zadnjih godina pojavilo se dosta malih tvrtki koje se među ostalim bave izradom ovakvih dokumenata i tako opstaju na tržištu. Često se događa da se stanje na mjestu zahvata nekog projekta prikazuje kao da se projekt može provesti pri čemu se izbjegavaju prikazati realni utjecaji na prirodu i lokalno stanovništvo. Prolaznost studija o utjecaju na okoliš u Europi je znatno manja nego kod nas, jer se proces ne formalizira već se s pažnjom sagledava mogući utjecaj na lokalnu zajednicu i prirodu. U Hrvatskoj se često zanemaruje javni interes i podilazi se privatnom investitoru koji svakako nema želju poboljšati uvjete života okolnom stanovništvu već ga interesira samo profit. Ljudima se servira priča o novim radnim mjestima, lažnim ekološkim zahvatima, umanjuje se negativan utjecaj ili se o njemu ne govori a preuveličavaju se pozitivne strane projekta. Kad se shvate razmjeri štete koja nastane obično biva kasno. Sprega politike i kapitala odlučujuća je u ovakvim situacijama i gura profit ispred javnog interesa. Studija za ovaj zahvat pokazala je nestručnost izrađivača, jer gradnja u Malostonskom zaljevu kao posebnom rezervatu znači direktan utjecaj na more gdje imamo školjkare i njihov proizvod. Studija se bavi kopnom dok je utjecaj na morski dio i školjkarstvo zanemaren.
Ako dozvolimo ovakvu izgradnju, što možemo očekivati u budućnosti?
Kako se obraniti od novih sličnih investicija, kako očekivati da susjedna država ima obzira prema zaljevu prilikom izgradnje u području Neuma? Imamo primjer Limskog kanala gdje zaštita postoji samo u moru, posljedica nekontrolirane ljudske djelatnosti na kopnu izaziva često zatvaranje uzgajališta zbog pojave toksičnih vrsta planktona. Nisam protiv izgradnje ovakvih objekata, ali postoje lokacije koje neće narušiti vrijedna područja koja imamo. Zar je problem projekt planirati na južnoj strani Pelješca s pogledom prema otvorenom moru, a opeti dovoljno blizu da se lokalno stanovništvo tu može zaposlit? Moramo li ugroziti nešto po čemu smo prepoznatljivi i jedinstveni na Mediteranu zbog nekog stranog investitora? Jesu li nam važniji školjkari i njihove obitelji ili strani investitor? Tko je investitora uputio na kupovinu zemljišta u zaštićenom prostoru prije nego je struka raspravila o takvoj investiciji? To su pitanja na koja se moraju naći odgovori kako bi se očuvalo postojeće i spriječilo buduće loše planiranje. Ovo nije jedini primjer lošeg planiranja i prenamjene javnog u našem okruženju.
Problematika zagađenja našeg mora i priobalja sve je češća tema kako među znanstvenicima, tako i široj javnosti. Mislite li da među ljudima raste (ili se pojačava) svijest o zaštiti okoliša?
Najveći problem na ovoj našoj maloj planeti je čovjek. Sve drugo je vrlo dobro usklađeno i funkcionira po svojim prirodnim zakonima koji stvaraju ravnotežu i održivost. Način i ritam suvremenog života izazivaju posljedice u prirodi i to će biti tako dok ne zatvorimo ciklus od proizvodnje do potpune razgradnje upotrebljenog proizvoda. Promjene u prirodi vidljive su i običnom građaninu koji prati medije. Očituju se u sve češćim vremenskim ekstremima koji će se sigurno u budućnosti pojačavati ukoliko ne promijenimo način razmišljanja o svijetu oko sebe. Društvo stalnog rasta i gomilanja profita nije rješenje, ono stvara ovakve probleme, a priroda će nam sve to vratiti s kamatama. Kako bi opstali trebamo gledati oko sebe i učiti, imitirati ravnotežu koju vidimo u prirodi. Nakon velikog rasta dolazi i brzi pad, i takvih primjera imamo oko sebe u prirodi. Ipak smo malo inteligentniji od bakterija pa bi se tako trebali i ponašati. Ipak, raste svijest među ljudima o potrebi zaštite okoliša u kojem živimo, i to ohrabruje. Ljudi reagiraju na pokušaje narušavanja prirodnih cjelina u svom okružju. A zadatak znanosti jest da s rezultatima dođe do svakog pojedinca kako bi rasla svijest o potrebi očuvanja okoliša.
Koliko se Jadransko more izmijenilo?
Istražujući naše more, baveći se promatranjem, uzorkovanjem i pokusnim uzgojem nailazimo na indirektne znakove promjena u prirodi. Radi se o širenju tropskih i subtropskih vrsta sjevernije u naše moru. U Jadranu su zadnjih godina zabilježene jedinke vrsta koje potiću iz toplijih mora i koje ćemo nalaziti sve češće a neke od njih će se prilagoditi i razvijati populacije ovdje. To se svakako odražava na stanje u našem moru jer svaka nova vrsta mora zauzeti svoje mjesto i postaje konkurent autohtonoj vrsti. Možemo razgovarati i o primjerima iz naše neposredne blizine, o onome što se događa u našem gradu. Radi se o kruzerima. Ovakav oblik turizma ima višestruko djelovanje i ono se odražava na gospodarstvo, lokalnu zajednicu i okoliš. Na gospodarstvo i zajednicu utjecaj može biti dvojak ali na okoliš je uvijek poguban. Zato je potrebno naći ravnotežu kojom će se okoristiti svi. Već smo imali 2-3 ekološka incidenta s kruzerima ispred povijesne jezgre. Bilo je tu kidanja podmorskih kabela, onečišćenja zraka i mora. Kazne, ako su i naplaćene bile su simbolične, a one su u drugim mediteranskim lukama visoke. Moraju li ovako veliki kruzeri biti sidreni ispred grada? Može li se to dozvoliti samo nekim manjim brodovima koji svojim kapacitetom i izgledom povećavaju ekskluzivnost stare gradske jezgre? Grad se nažalost pretvorio u mjesto ostvarenja profita koje nije ugodno za život i tako će biti dok se ne sjetimo da broj plovećih hotela svedemo na razumnu brojku. Prije kruzera smo loše govorili o masovnom turizmu i maštali i planirali grad kao destinaciju elitnog turizma, a onda su došli kruzeri…
U Dubrovniku more čini cjelinu s kopnom i jedno direktno utječe na drugo. Ukratko, što će se dogoditi ako dođe do apartmanizacije na Srđu?
Naša obala i more su veliko bogatstvo koje treba sačuvati za buduće generacije jer kako je netko rekao, mi smo to samo posudili od naše djece. Stanje našeg mora je relativno dobro, postoje mjesta koja su izloženija pritisku ljudske djelatnosti bilo da se radi o zagađenu ili eksploataciji gdje prvenstveno mislim na morske organizme. Sve što radimo u priobalju ali i dublje na kontinentu odražava se na stanje u moru. Aktivnosti u prometu, industriji, građevinarstvu ili poljoprivredi odrazit će se na organizme u moru te na čovjeka koji ih konzumira. Sutra kad golfer bude lupao po loptici i gazio finu monokulturnu travicu, možda neće biti svjestan da će se dio od tona kemikalija koje će se izlijevati po toj travici završiti u ribi koju će pojesti u restoranu. No, ne brine mene golfer koji će pojesti par obroka u gradu, nego mi koji ostajemo i svakodnevno kupujemo ribu na peskariji.
Vaš angažman na Sveučilištu i u Institutu već dugo traje, a 2012. postali ste i ravnatelj ove znanstvene institucije. Na koji način ona funkcionira i s čim se svakodnevno susrećete?
Na Sveučilištu sudjelujem u nastavi na studijima vezanim za more dok je moj primarni angažman na Institutu za more i priobalje gdje se bavim znanstvenim radom. U sklopu Laboratorija za ekologiju, uzgoj morskih organizama i akvaristiku koji je jedan od četiri institutska laboratorija bavimo se istraživanjima biologije i uzgoja morskih organizama. Zadnjih godina intenzivnije istražujemo uzgoj školjkaša ali i ježinaca i ribe. Od rata na ovamo znanstvenici u laboratoriju objavili su brojne znanstvene radove čiji praktičan dio je proveden u pokusnom mrijestilištu i akvariju koji su dio našeg laboratorija. Dosta surađujemo s školjkarima u Malostonskom zaljevu gdje na vlastitim instalacijama ili parkovima školjkara imamo organizme u pokusima.
U hrvatskoj marikulturi dominira par vrsta riba i školjkaša (lubin, orada, tuna, kamenica i dagnja) zato su istraživanja na drugim vrstama koje svojim osobinama brzog rasta i zadovoljavajuće cijene na tržištu bitna kako bi se ponuda obogatila. Razlike među vrstama mogu biti velike, tako npr. brancin i orada svoju tržišnu težinu od cca 300 g postignu za približno dvije godine dok gof u prvih sedam mjeseci života može dostići kilogram težine. To su osobine koje potiću interes znanstvenika da se posvete proučavanju tih vrsta. Organizmi u istraživanju mogu se također izabrati ovisno o ugroženosti kako bi se mogućim uzgojem sačuvali. Tako smo postigli odlične rezultate u uzgoju drozda i periske koje spadaju u zaštićene vrste. Osim ovih istraživanja redovnim praćenjima stanja u moru bilježimo brojne pojave koje nam ukazuju na promjene u prirodi. Obzirom na položaj i kretanje struja uz našu obalu, često se nove vrste najprije bilježe u našem akvatoriju. Dobra suradnja s lokalnim ribarima pomaže nam u radu jer nas ljudi često zovu i donose neobičan ulov. Nakon par sati ako se stvarno radi o vrsti koja nije jadranska dobiju podatke o tome što im je završilo u mreži ili na udici.
Općenito, kakva je situacija u prirodnim znanostima u Dubrovniku i Hrvatskoj?
Situacija u znanosti u čitavoj državi je teška, u vrijeme kriza najlakše je smanjiti izdvajanja za kulturu i znanost, a to je kod nas redovna pojava. Novci koji stižu iz Ministarstva do sada su bili simbolični tako da smo prinuđeni sve više se orijentirati na bolju suradnju s kolegama iz drugih zemalja i zajednički prijavljivati projekte koji se financiraju iz europskih fondova. Zadnjih godina Institut je sudjelovao na više međunarodnih projekata s kolegama iz okolnih zemalja, Europe ali i s ostalih kontinenata. Trenutno su u tijeku projekti prekogranične suradnje s kolegama iz okolnih zemalja.
Tu su i nova otkrića našeg Instituta?
Zadnjih par godina, s ponosom mogu reći, kolege u Institutu su objavile par zapaženih otkrića. Radi se o do sada nepoznatim vrstama u svijetu znanosti. Kolege su otkrile dva nova planktonska organizma, a u pripremi je i treći rad koji će predstaviti novu vrstu. U Institutu danas imamo dosta mladih znanstvenika, a svaka nova generacija je bolja, dolazi s novim znanjima i polako istraživanja gura naprijed pomičući granice.
Vi ste angažirani i ne samo u sferi prirodnih znanosti. Uključili ste se u Građansku inicijativu Srđ je naš. Koji je bio povod tomu?
Prije prošlih izbora dosta sam se zainteresirao oko takozvanog golfa na Srđu. Nelogičnosti i prodaja magle pod krinkom golfa u gradu u kojem sam se rodio potakle su me da se družim s ljudima koji osjećaju isto. Upoznao sam mnoge kvalitetne osobe, podjelo znanja i pokušao pomoći u ostvarenju zajedničkih ciljeva. Kad vas politika uvjerava da to radi u vašu korist, korist grada i da će prostor jedinstven kao prilika da se grad širi biti bolje iskorišten kroz apartmane i golf otvoren svima, to vrijeđa zdrav razum. Zar stvarno misle da se lako može progutati da će kapital doći u Dubrovnik i raditi za našu korist? Dubrovnik je okrenut turizmu i to je razumljivo, ali to ne znači da ćemo ga pretvoriti u tvornicu novca na štetu normalnog života. I ovdje, kao i u prirodi potrebna je ravnoteža između kvalitetnog života građana i turizma koji zadnjih godina opasno ugrožava normalan život unutar zidina i van njih. Vijećnici liste u Gradskom vijeću rade dobar posao u interesu građana, nadam se da će to biti prepoznato. Gradu su potrebni ljudi koji nisu u strankama, koji rade za zajednički interes i misle mimo centrala koje su van grada.
Nakon okruglog stola
Uskoro rasprava i u Saboru
Na inicijativu iz Instituta u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti održan je u Zagrebu okrugli stol na temu moguće izgradnje u Malostonskom zaljevu. Znanstvenici s više područja znanosti o moru održali su predavanja na ovu temu. Rasprava i zaključci okruglog stola ukazali su na štetnost ovakvih zahvata za okoliš i školjkarstvo i poslani su na adrese lokalnih političara. O istome se uskoro treba raspravljati i na dva saborska odbora, onom za turizam i odboru za zaštitu okoliša. I nije ova izgradnja jedina opasnost koja je blizu zaljeva, dosta se priča o mogućoj termoelektrani u Pločama, Županijskom centru za gospodarenje otpadom u Lučevom razdolju, prekomjernom vađenju pijeska na ušću Neretve.
Ljubav od školskih dana
Slikanje me opušta i vraća mi energiju
Umjetnost, odnosno slikarstvo moja je ljubav još od školskih dana kad sam stalno nešto crtkarao. Sve to se intenziviralo nakon fakulteta. Slikanje me opušta i vraća energiju za sve ostalo što radim. Slikam s uljem, akrilom i nešto manje s akvarelom. Teme su svuda oko mene, na poslu, u gradu i oko grada. Ono što vidim ili zamislim završi na platnu pomalo iskrivljeno, nagnuto, u intenzivnim bojama. Tako to vidim i tako naslikam, pomalo stripovski i živo, ali meni jako drago – otkriva nam Valter.