Drugi svjedok drugog dana nastavljenog ročišta za tragediju u HE Dubrovnik je Teo Sekondo.
Zaposlen je u HE Dubrovnik od kraja osamdesetih godina, među ostalim kao koordinator slabe struje te voditelj projekta. U projektu revitalizacije hidroelektrane nije imao nikakvih zaduženja, kako je istaknuo u iskazu kad je ispitan pred Državnim odvjetništvom u rujnu 2019. godine. Svrha glavnog projekta revitalizacije mu nije poznata, a za građevinsku dozvolu, kao ni za uporabnu nije imao saznanja.
Zamjenik državnog odvjetnika Cibilić je zatražio Sekonda na objašnjenje radnog mjesta i njegovih ovlasti i obveza.
Sekondo je naglasio kako je u HE obavljao koordinacijske poslove prema vanjskim suradnicima iz domene elektroprivrede. Kao vanjske suradnike navodi HEP trgovinu, kao krovnu tvrtku. Nadalje, navodi i da je kontaktirao sa Centrom za daljinsko upravljanje i vođenje koje se nalazi u mjestu Bisko, a upravljao je vođenjem agregata A koji je proizvodio struju za RH. Isto tako, kontaktirao je i sa ODS-om, s obzirom da je elektrana u Zavrelju bila uključena u ODS mrežu, među ostalim je naveo. Što se tiče samog pogona u Platu, bio je voditelj projekta, a to mjesto je uključivalo nadziranje telekomunikacijskog sustava te kontaktiranje vanjskih izvođača, što je kasnije preuzeo Ljubo Radić. Sekondo je vodio evidenciju radnog vremena. Direktora je usmeno izvještavao o svom poslu, njegovo radno mjesto je bilo u Platu. Nije bio izravno nadređen radnicima u pogonu Plat. Nije im izdavao radne naloge. Što se tiče jutarnjih okupljanja, na njih su radnici dolazili spontano te su se na tim okupljanjima rješavali problemi koji su ostali neriješeni prethodnog dana, kao i eventualni novi problemi. Na tim sastancima su se prebrojavali. Šef je bio Đuro Vojnić, kao voditelj održavanja, koji je vodio obilazak postrojenja, te bi se eventualni problemi u radu postrojenja javljaji Vojniću koji je izdavao naloge za rješavanje tih problema.
-Ne sjećam se da sam rekao jednom prilikom da sam glavni, a da je Đuro samo tu ako nešto pođe po zlu? – kazao je Sekondo. Ponovio je da nije imao zaduženja po pitanju projekta revitalizacije. Bio je član komisije na čelu koje je bio Pero Miletić, a koja je nadzirala dokumentaciju projekta uređenja strojarnice.
-Moja uloga, kao i većine u komisiji je bila da konstatiramo koja ponuda udovoljava propisanim uvjetima te koja je najpovoljnija. Moja struka nije bila potreba za sudjelovanje u toj komisiji. Nisam bio imenovan po nekom posebnom nalogu direktora, već sam imenovan kao i ostali članovi koji su kasnije parafirali ugovre sa Spegrom. Dopuštam mogućnost da sam parafirao još neke ugovore vezano za obnovu. Nisam imao konkretna zaduženja za ishođenje uporabne dozvole, iako sam bio član povjerenstva za ishođenje uporabne. Nije mi ni danas jasno zbog čega se išlo na ishođenje uporabne. Nisam sudjelovao u radovima vezanim za građevinsku dozvolu. Što se tiče svrhe glavnog projekta, sad shvaćam da je trebalo ići po redu po pitanju realizacije istog – izradu projektne dokumentacije, pribavljanje građevinske dozvole… U to vrijeme nisam razmišljao o tome. Gospodin Mišković je zatekao takvo stanje jer su se odluke o tome donosile prije njega. Redovno sam sudjelovao na kolegiju, ti sastanci su bili česti, a u vrijeme radova češći te su se održavali u pogonu. Kad se radio glavni projekt kojeg je vodio Ivo Miletić, spominjalo se ime Stipe Crnjaka koji je bio u kontaktu s državnim tijelima. Pitanje o realizaciji tog projekta je ostalo u vakuumu 2017. godine budući da je Mišković pošao u mirovinu, a Miletić je ponovno došao za mjesto direktora – naglasio je u odgovoru zamjeniku državnog odvjetnika između ostalog.
Odvjetnica Košta je predložila da se u dokaznom postupku, kao dokaz usvoji i pročita zabilješka sa sastanka mještovitog holdinga elektroprivrede Republike Srpske na kojem su bili nazočni Mato Mišković, Teo Sekondo, a koji se održao 2012. u prostorijama HE na Trebišnjici. Obrana se ne protivi. Košta je nagladila kako se tim spisom utvrđuje da je svjedok bio aktivno uključen u proces revitalizacije pogona u Platu. Koštu je sudac upozorio da je impliciranjem da ima još dosta dokumentacije koja bi mogla dovesti do podizanja kaznene prijave protiv svjedoka radi davanja lažnog iskaza, utjecala na svjedoka koji je već prethodno od strane suda upozoren na obvezu iskazivanja, kao i posljedica lažnog iskazivanja. Košta je dala i zapisnik inspekcijskog nadzora iz 2017. kojeg je obavila Sanja Žuvela, viša inspektorica zašite okoliša, a kojem je su sudjelovali Ivo Lise i Teo Sekondo. Također, dala je i zabilješku sa sastanka iz 2014. godine, a koja govori o sastanku s Elektrocentrom Petek. Njemu su bili nazočni Ivo i Pero Miletić te Teo Sekondo. Vijeće se povuklo na vijećanje i glasanje o novim dokazima.
Nakon vijećanja i glasovanja, usvojeni su dokazi koje je predočila Doris Košta.
Nastavila je ispitivati Sekonda, inače diplomiranog inženjera prometa, smjer telekomunikacije. Rekao je kako se u revitalizaciju agregata B od 2012. i 2013. godine, a agregata A 2015. i 2016.
-Nisam bio aktivno uključen u postupak revitalizacije. Nazočio sam sastanku 2012. Na kojem je tema bila revitalizacija. Slušao sam što se govorilo. Na njih me pozvao Mišković, iako nisam imao nikakvu ulogu u postupku revitalizacije. Kad su se održavali koordinacijski sastanci s predstavnicima HR Trebišnjica, direktor me na njih vodio s obzirom da sam bio u kontaktu s kolegom Golubom i Vujićem, kako bi koordinirali zaustavljanje hlađenja cjevovoda i pokretanje proizvodnje električne energije te pražnjenje cjevovoda – dodao je. Sjeća se da je bilo govora o tome zašto nije vatrodojavni sustav na područje strojarnice, osim u kabelskom tunelu?
-Poslove održavanja vatrodojavne centrale je vodio Ivo Lise – rekao je Sekondo. Uvođenje vatrodojavnog sustava u područje strojarnice bio je dio projekta revitalizacije.
-Što se tiče projekta revitalizacije, postojali su razgovori koji su vođeni radi koordinacije kako bi se ispunili uvjeti za revitalizaciju, u određenim segmentima posla. Vezano za to sam razgovarao sa spomenutom dvojicom iz HE Trebišnjica – kazao je.
Ne zna, kako kaže, zašto je Đuro Vojnić rekao da mu je bio nadređeni.
-Od mene Đuro Vojnić nije dobivao naređenja – rekao je Sekondo.
Što se tiče povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole, rekao je da je u njemu bio s Anom Bender i Perom Miletićem. Nakon što mu je predočen zahtjev za izdavanje uporabne, rekao je da rukopis ne pripada njemu i da nije upoznat tko ga je ispunio.
Što se tiče projekta revitalizacije, vodio ga je građevinski inženjer Pero Miletić, a projekt klimatizacije Gabrijela Mikjl i Ivo Goga. Ivo Miletić je, prisjeća se, kad se vratio na mjesto direktora, odveo je Sekonda i Lisu obilazak pogona.
-Zašto je baš mene poveo, to treba pitati Miletića. Prepostavljam da je poveo Lisu jer je bio zadužen za zaštitu na radu. Nisam bio zadužen za uklanjanje otpada u prostorijama strojarnice. Mene radnici u pogonu nisu upozoravali da su vrata ba pogonu otvorena niti da se u unutrašnjosti strojarnice nalaze kante koje su sadržavale zapaljive tvari. Na jednom od jutarnjih okupljanja, radnici u strojarnici, rekli su da se unutar nje nalaze složene cigle, a tom prilikom su bili prisutni Goga i Mikjel, a ne znam je li bio prisutan Lise. Najvjerojatnije ne s obzirom na to da mu je radno mjesto bilo u Dubrovniku. Nakon obilaska, Ivo Miletić je napisao odluku kojim obvezuje naše inženjere te ih je poimenice naveo kako bi kontaktirali vanjske izvođače da prostor strojarnice vrate u prvobitno stanje. Radnici u pogonu nisu govorili sa je s kabela u kabelskoj vertikali uklonjena bijela gumirana smjesa koja je služila za brtvljenje – rekao je.
Na traženje opunomoćenice obitelji, Sekondu se predočio dio iskaza jednog svjedoka Hrvoja Radića iz veljače 2023. godine. U njemu navodi kako se radi otvoru u zidu obraćalo Sekondu, i pitali bi ga kad će se zatvoriti, ali da on nikada ne bi dao konkretan odgovor nego bi odgađao njegovo saniranje. Taj otvor je kasnije zatvoren, ali ne na način da je vraćen u prvobitno stanje, odnosno da je zatvoren istim materijalom. Sekondo je rekao da je to pitanje izneseno na jutarnjem sastanku na kojem su svi bilo nazočni, pa tako i Mikjel i Goga. Smatra da se svjedok Radić obraćao njima i je zatvaranje otvora u njihovoj nadležnosti. Radilo se o otvaranju otvora radi radova na klimatizaciji.
Sekondu se predočio dio iskaza svjedoka Jurice Jelčića, s iste održane rasprave. Jelčić je naveo kako je ukazivao da vrati zid u prvobitno stanje, na način da se u zid stavi cigla. Cigla je bačena po nalogu Tea Sekonda. Po Jelčiću, ugrađena plastika kojom je zatvoren otvor u probijenom zidu je uzrok tragedije. Naveo je i da su sva vrata u pogonu bila otvorena, no vrata broj 2 su bila otvorena zbog generatora, a ostala radi radova unutar pogona.
Sekondo je naveo isto kao u svom očitovanju na iskaz Radića, a to je da su svi sudjelovali na jutarnjim okupljanjima – za otvor u zidu se moglo jedino obratiti kolegama Gogi i Mikjel. Ne sjeća se da je dao nalog da se baci. Ako i jest, to je učinio nakon dopisa direktora Iva Miletića koji je tražio da se prostor strojarnice vrati u prvobitno stanje.
Na daljnji upit Košte, Sekondo je naveo da je upoznat sa sadržajem operativnog plana spašavanja kojim je predviđena mogućnost da se čamcem ide kroz tunel. U tekstu tog dokumenta je navedeno da postoji mogućnost da se prolaskom čamcem kroz odvodni tunel u slučaju nužde traži spas mjesto na kojem je trebao biti smješten taj čamac i otvor u stropu se ne nalaze u istim cjelinama po njegovoj procjeni, jer su odvojeni vratima. Zračna udaljenost između dvije lokacije po njegovoj procjeni je 30 do 50 metara, nikad nije bio u blizini tog otvora otvorenog u stopu zgrade.
Sigurna soba, kako kaže, nije postojala.
-Nije mi poznato da su vježbe u slučaju požara koje je vodio Ivo Lise predviđale scenarij ovakvog spašavanja – rekao je te dodao da je on, ali i ostali djelatnici, vodio u obilazak strojarnice učenike, studente i ostale posjetitelje.
Na upite Tokića, Sekondo je rekao da nema saznanja o radovima koje je izvodila tvrtka Spegra. Naglasio je da su se radovi izvodili u duljem razdoblju gdje je Mišković naslijedio one projekte koje su bili ugovoreni, a bili su vezani za revitalizaciju. Uz projekt su bili vezani i ostali poslovi, a koji nisu bili vezani za agregate. Ne zna tko je inicirao te projekte, kao ni tko je inicirao ishođenje građevinsku dozvolu za glavni projekt.
Sekondo stoji pri izjavi da je voditelj poslovnog odnosa s projektantima po pitanju glavnog projekta bio Ivo Miletić. Ne sjeća se kad su počeli radovi revitalizaciji na agregatu u 2012. godini, ali zna da su mu prethodili dugi pregovori. Što se tiče kabelske vertikale, rekao je da ne zna kako izgleda nakon tragedije. Od tog dana, odlazak u zatvorene prostorije ga uznemirava.
-Nemam saznanja jesu vertikali obovljene kabelske vertikale i jesu li mijenjani kablovi koji kroz nju prolaze – dodao je.
Za vrijeme radova na obnovi generatora, HE Dubrovnik nije prekidala svoj rad u potpunosti te nije dolazilo do prekida struje.
Na upit Čeda Prodanovića, svjedok je naveo kako njegov posao voditelja projekta, a radi se o koordinacijskom mjestu u uredu direktora, nema opis radnog mjesta. Sve poslove koje je radio, radio je po nalogu direktora. Pa je tako uz poslove koordinacije koje je naveo, bio zadužen za vozni park, uređenje okoliša do određenog razdoblja, kao i za organizaciju smjenskog rada za koji je formalno bio zadužen Ivo Miletić. No, s obzirom da se on nalazio u upravnoj zgradi, direktor Mišković i Ivo Miletić su njega zamolili da obavlja organizaciju rada smjena.
Dalje je rekao da on nije baš imao ovlasti izdavati naredbe, jedino je mogao kolegama koje su ga pitale za savjet nešto predložiti, a na njima je bilo hoće li ga poslušati.
Nije se postavljao kao autoritet i nije izdavao naredbe, rekao je. Nije bio nadređen Vojniću niti je Vojnić bio nadređen njemu, oni su se nadopunjavali pa je tako Mišković, a kasnije i Miletić, paralelno njemu i Vojniću upućivao dopise.
Imenovan je ovlaštenikom zaštite na radu. Nije mu bilo jasno koja su mu ovlaštenja ako bi se pojavio neki problem vezan za zaštitu na radu. Za uklanjanje istog se trebalo obratiti Ivu Lisi kao stručnjaku zaštite na radu. Bio je član stožera za zaštitu od požara kojem je na čelu bio direktor pogona. Imenovan je u povjerenstvo za ishođenje uporabne dozvole, ali tada nije razmišljao o tome zašto se ide na ishođenje uporabne dozvole umjesto da se ishoduje građevinska. Kao što je ranije rekao u iskazu taj otvor u stropu strojarnice je spominjan tijekom jutarnjih razgovora, ali je isti spominjan više u kontekstu nereda, a ne opasnosti. Ne sjeća se da ga je netko upozoravao na probleme u vatrodojavnom sustavu. Za nadzor rada tog sustava je bio zadužen Ivo Lise, kazao je.
Prodanović je predočio iskaz Jurice Jelčića iz veljače gdje govori kako je uputio pitanje Peru Miletiću o zamjeni ploča te naveo kako su šefovi tražili da se stave plastične ploče. Pero Miletić mu navodno nije rekao koji su mu točno šefovi to naredili te dodao kako su svi radnici morali slušati Tea Sekonda. Također, svjedok Kalinić je svjedočio kako nisu imali redovne sastanke te kako je Vojnić bio nadređen Sekondu.
Prodanović je predočio Sekondu iskaz Hrvoja Bupića, Mara Kalinića i Jurice Jelčića. U njima navode da je Sekondo bio nadležan za poslove u unutrašnjosti strojarnice i da se za sve trebalo pitati njega, što je u izravnoj suprotnosti njegovog iskaza. Sekondo je naveo da nije imao ovlasti izricanja naredbi, već ih je mogao savjetovati. Sekondo je ostao pri navodima iz svog iskaza o tome da je imao samo savjetodavnu ulogu i da nije ostalim kolegama bio autoritet te da su oni morali slušati njegove naredbe i sve njega pitati.
Objasnio je rad smjena u strojarnici. Kolege su tamo boravile 24 sata u strojarnici, a jedna smjena je trajala 12 sati, dok su u jednoj smjeni bile tri osobe – strojar, uklopničar i električar. Sva svoja zapažanja su radnici u smjeni upisivali u knjigu smjene, a šefovi su prenosili usmeno jedan drugome. Ako je bilo potrebno napraviti neku intervenciju, članovi smjene su obavijestili voditelja službe Đura Vojnića koji je slao ljude te je čak i osobno išao u pogon kako bi riješili problem. To se odnosilo, kako kaže, na svaki dan.
-Nekad bi nazvali i mene, a ja bi ih uputio na Vojnića. Ako je bilo većih problema, obavijestili se direktora, ali nije mu se javljalo za banalne stvari – kazao je. Za Vojnića je rekao da je miran i tih čovjek te je osjetio potrebu, na jutarnjim okupljanjima, upozoriti članove održavanja na određene propuste zbog kojih bi mogli doći u problemi i oni i Đuro Vojnić kao njihov šef.
– Mogu reći da ja nisam niti strojar niti električar te je za rješavanje tih problema bio nadležan voditelj Vojnić, a mene su zvali za sitnice – naglasio je. Za Jelčića je rekao da se radi o ‘razigranom momku koji je došao u priliku da govori neke stvari o meni’, a sve, kako kaže dalje, iz razloga što ga je upozoravao na propuste u radu. Istaknuo je da je riječ o prijavi otkucavanja kartice i uzimanje službenog vozila bez dopuštenja, a o čemu je znao i direktor.
-Kad me pitate tko je ulazio u unutrašnjost pogona nakon tragedije, osim vatrogasaca, policije i hitne pomoći, mogu reći da je direktor Miletić dobio mail iz HEP-a da će čovjek iz ureda za korporativnu sigurnost čije je prezime Sinković, ući u pogon. U pratnji je bilo nekoliko osoba. Ne znam točno što su radili, pretpostavljam da su išli pogledati mjesto nesreće. Čini mi se da su unutra boravili paralelno s krim policijom. Po meni su vodili neku istragu. Direktor Miletić je taj mail u kojem se obavještava da dolaze te osobe meni i još nekim osobama – rekao je u iskazu Sekondo.
Na upit branitelja četvrtookrivljenika, među ostalim je Sekondo naveo da nije video provlačenje instalacija kroz vertikalni kanal niti ima saznanja da su provlačene instalacije videonadzora. No po logici, predstavlja mjesto kuda su trebale biti provučene. Rekao je da nije u svađi s kolegama Bupićem i Jelčićem.
-Njihove dijelove iskaza sam shvatio kao sujetu – rekao je.
Poznato mu je gdje je garderoba, i ne zna ne li se tu nalazi otvor koji je vodio u kabelsku vertikalu. Ako je i ulazio u tu garderobu, ulazio je samo s vrata. U unutrašnjosti strojarnice nije bilo dozvoljeno pušenje i nisu smjela biti dozvoljena mjesta za pušenje.
-Nisam vidio da netko od kolega puši unutar pogona – rekao je.
Nakon što mu je od strane suda predočena analiza ovlasti i odgovornosti radnika HE Dubrovnik – ured direktora, a koja se odnosi na Sekonda kao voditelja projekta, proizlazi da iz procjene rizika redovno organizira i kontrolira poslove proizvodnje HE Dubrovnik te izrađuje, priprema i predlaže planove održavanja rekonstrukcije investicija. Sekondo je naveo da on nije obavljao navedene poslove i zaduženja. Ne sjeća se da je osposobljen na preventivnu zaštitu od požara, prevenciju od požara, gašenje požara i spašavanje ljudi…, a za što je odvjetnik Grlić istaknuo dokument da je Sekondo položio ispit za navedeno u 2008. godini.
-Nisam bio u obvezi da direktoru navodim probleme. Teško je reći da sam bio produžena ruka direktora. Nisam bio kanal informacija i direktora. Neke sitnice su mi se mogle reći, a ako je bilo nešto ozbiljnije tražio sam da se radnik izravno obrati direktoru – naveo je Sekondo.
Odgovarajući na pitanje odvjetnika Tomislava Matića, Sekondo u 35 godina, koliko radi u HE Dubrovnik, nije osjetio opasnost, osim za vrijeme poplave. Isto tako, nitko od kolega nije rekao da se osjeća nesigurno.
Nakon pitanja okrivljenika, završilo je ispitivanje Sekonda. Primjedbi na njegovo svjedočenje, koje je trajalo šest sati, nije bilo.