Aktualno

ĐURO CAPOR I ANDRO VLAHUŠIĆ KOMENTIRAJU NOVI ZAKON Referendum: Nemoguća misija?

Zakon o referedumu našao se nedavno u Saboru na drugom čitanju. I dok se u Puli trenutno odvija prava drama oko projekta Lungomare, gdje su građani ipak uspjeli izboriti svoje pravo na izlazak na referendum, mi smo se s dva ključna politička lika u najpoznatijem dubrovačkom refe­rendumu osvrnuli na promjene i manjkavosti novih prijedloga unutar Zakona. Podsjetimo, konačnim prijed­logom Zakona o referendumu uređuje se provedba svih referendumskih ini­cijativa, a ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica istaknuo je da njime građani dobivaju kvalitetan instru­ment neposrednog odlučivanja. Je li to baš tako? Znaju Dubrovčani, kojima je ideja refereduma itekako bliska. Neke stvari su, reći će nam naš prvi i pravi sugovornik za pitanja referen­duma u Dubrovniku, gradski vijećnik stranke Srđ je Grad Đuro Capor, jed­nostavno – loša.

Dovoljan je jedan poziv

— I dalje su brojne stvari problema­tične. Najvažnije je to što se propi­suje određeni prag koji je opet jako visok da bi refendumsko odlučiva­nje uspjelo, odnosno bilo obvezujuće za političke predstavnike. Sjetimo se samo primjera Dubrovnika, kada je uz ogroman trud građana i inicijative Srđ biračko tijelo izašlo na referendum i ogromnom većinom glasalo protiv projekta koji je u nadležnosti Gradje naš 33 posto ljudi koji su upisani u skog vijeća. Međutim, to nije sprije­čilo Gradsko vijeće Grada Dubrov­nika da ponovno donese onu odluku kakvu su sa svojim sponzorima u Razvoj Golfu već ranije gurali i name­tali građanima. Problem je taj što je propisivanje kvota, pogotovo na lokal­noj razini, ustvari omogućavanje bilo različitim špekulantima ili pak neka­kvim postojećim političkim snagama da pozovu pristaše da jednostavno – ostanu doma. Samim time neće biti postignuta ona obvezujuća izlaznost iz biračkog popisa da bi se neki zakon­ski prijedlog usvojio – napominje nam Capor koji ističe i to kako se i dalje nije omogućilo neometano odvijanje referenduma jer se i dalje traži dosta visok prag onih koji bi se trebali jed­noznačno opredijeliti za odluku kakva se referendumom traži. ­

— I to nas dovodi u situaciju da jedna stranka, bila ona na vlasti ili u opoziciji, uz mešetare ili špekulante može samo pozivom građanima da ostanu doma, odnosno pozivom svo­jim podržavateljima da ostanu doma sabotirati bilo koji refendum. Tu se primjerice investitoru kakvog smo imali na Srđu i njegovim zaštitnicima u Gradskom vijeću omogućuje da pre­skoče volju naroda i da se uopće ne uključe u referendumsku utakmicu, odnosno da ostanu po strani i sabo­tiraju ustavno pravo na referendum – naglašava. S obzirom kako iz Vlade napominju kako je to uređivanje pro­vedbe referendumskih inicijativa, znači li to da referendum zapravo ‘jede samog sebe’?

— Da. Ukoliko se sjećate kad je Hrvatska ulazila u EU, na nacionalnoj razini se uklonila bilo kakva potrebna izlaznost. Takvo je stanje u nacional­nom zakonodavstvu evo, već deset­ljeće – dodat će nam dalje kroz analizu Capor, a s druge strane kritizira to kako se za situaciju na lokalnoj razini traži izlaznost od 50 posto kakvu često nemamo čak ni na lokalnim izborima.

— Smiješno je zapravo na lokalnoj razini tražiti uopće prag izlaznosti jer on onda omogućava i većini i opoziciji, bilo kome u Gradskom vijeću, da samo pozivom na neizlaženje sabotira referendum. 2013. smo se jako opekli s Golf koalicijom, takozvanim Dubro­vačkim dogovorom, gdje je dakle većina u Gradskom vijeću izabrana glasovima manje ljudi nego ljudi koji su izašli na referendum zapravo odlučivala o prostornom planu protiv kojeg su građani bili na referendumu. To je jasan pokazatelj da na lokal­noj razini nikakav potreban prag ili izlaznost ne bi smjela biti potrebna – zaključuje Capor, dodavši kako se u Puli također složila skupina koja stoji uz investitora i s manje glasova ljudi nametnut će se prostorni plan iako je veći broj ljudi potpisao za referendum.

— Kad se bude dogodio referen­dum, ovi će jednostavno svoje pri­staše pozvati da ostanu doma. Ono što ljudi ne kontaju, a što se polako nazire – referendum kao instrument ne postoji. Nema smisla ići u njega jer nema šanse za uspjeh ili su one jako male upravo zbog tog sabotiranja jed­nim pozivom – zaključit će Capor.

Na ovoj razini ne može uspjeti

Mišljenja kako referendum na ovoj razini itekako ima svoje manjkavosti je i naš drugi sugovornik, nezavisni vijećnik Andro Vlahušić.

— Na toj razini izlaznosti niti jedan referendum ne može uspjeti – odgo­vara nam Vlahušić – možete imati ne znam kako dobru stvar, ne ide – govori nam odmah na početku.

— Donijet ćete tu odluku na grad­skim vijećima, općinskim vijećima i to će biti konsenzus de facto kako treba biti – primarno se radi o pro­stornim planovima, nečemu što je u ingerenciji jedinica lokalne samo­uprave – govori nam Vlahušić, uz ‘protupitanje’.

— Čime gradovi upravljaju? Prosto­rom, kroz izmjene i dopune prostor­nih planova te gradskim porezima. Može se napraviti referendum s pita­njem, primjerice, želimo li da se plaća paušal? Vjerojatno bi to pitanje bilo neustavno jer još niti jedan refrendum nije bio na temu prihoda. Ako postoji potpuni konsenzus da je nešto dobro, onda će se to promijeniti, ako postoji neka inicijativa koja je referendumski usmjerena protiv vladajuće većine u Gradskom vijeću ili dominantnog političkog mišljenja koje se tada nalazi u gradu. Primjer za to je golf na Srđu gdje su sve velike stranke na lokal­noj i nacionalnoj razini podržale taj  projekt, a manja skupina ljudi se protivila tome i napravila refrerendum. E sad, kako će manja skupina ljudi doći do 50 posto izlaznosti? Referendumi postaju nemoguća misija i referen­dumi na lokalnoj razini de facto služe za pokazivanje, jačanje stranaka i grupacija kao što je bio Srđ je naš. Mi možemo na jednoj antitezi, nebitno je li ona dobra ili loša, skupiti dio gla­sača oko nas koji inače ne bi išli na izbore – mišljenja je vijećnik Vlahu­šić koji napominje kako, kada imate prosječnu izlaznost karakterističnu za Hrvatsku i samim time Dubrov­nik, ako samo jedna grupacija kaže: ‘Nemojte izaći!’ već ste na 45 posto od potrebnih 50. ­

— 2013. potpisao sam odluku za referendum, ali sam pozvao gra­đane da oni koji se ne slažu s time ne izađu na referendum. Prema tome, formalno se zove referendum, on jest politička inicijativa, ali nije efektivno sredstvo. Ono što bi se moglo promi­jeniti, kad bi se htjeli slušati građani, jest spustiti stopu na trideset posto, ali isto tako osigurati da postoji u vijeću dvotrećinska potpora za to. Gledajte, postoje Belgija, Australija… U kojima su izlasci na referendume obavezni zakonom i moraš donijeti ispriku da nisi mogao glasati, primje­rice otvoreno bolovanje. Dokle god postoji slobodna volja ne-izlaska na izbore i dok onda oni običnom veći­nom odlučuju tko je prvi – mi se nala­zimo u dramatičnom manjinskome nametanju političkog miljenja svim ostalim građanima. Ako i imaju pravo, to nije većinsko mišljenje niti rasplo­ženje jedne općine, grada ili župa­nije – naglasit će dalje Vlahušić koji će reći kako u svijetu imamo samo jednu ozbiljnu državu koja vjeruje u referendum, a to je Švicarska, koja to radi već 500 i više godina.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 3. kolovoza 2022.

Pročitajte još

NE PROPUSTITE TEČAJEVE CENTRA ZA JEZIKE! Učenje stranih jezika najbolji je način korištenja slobodnog vremena

Dulist

POSJETILI SMO NAGRAĐENI OPG Zlata vrijedna obitelj Trojanović

Maria Prkut

NAKON GODINA PREDANOG RADA Profesor Vedran Batoš otišao u zasluženu mirovinu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija