Dubrovnik idealan za tunele

U Dubrovniku je proteklog tjedna održan prvi znanstveni kongres o tunelima i podzemnim građevinama u Jugoistočnoj Europi „Under City 2012“ na kojem je sudjelovalo 175 sudionika iz 24 zemlje.

Poseban naglasak stavljen je na gradnju u naseljenim područjima, a u raspravama o inovativnim tehnologijama sudjelovali su stručnjaci uključeni u razvoj i unaprjeđenje prometnih rješenja mnogih svjetskih gradova.
– Svi gradovi imaju problem s prometom, nije to samo stvar Dubrovnika – kaže dr.sc. Davorin Kolić, predsjednik hrvatske udruge za tunele i podzemne građevine.
 
ULICE POSTALE PREMALE
 

Problem naglog rasta broja vozila i doslovnog zakrčenja ulica je posebno bio izražen u Jugoistočnoj Europi u kojoj je vladao drukčiji sustav vladanja u upravljanja bez pravog i dugoročnog plana ozbiljnog razvoja tih sredina. Onda je došao pad Berlinskog zida 1989. godine, ljudi su počeli kupovati osobna vozila i to je dodatno pogoršalo situaciju. Iz vožnje na parne i neparne dane preko noći se prešlo na masovno korištenje osobnih vozila. Ulice su postale premale, parkirališta 'ni za lijeka', zagađenje i buka postali su sve veći, a to se nije primjećivalo jer se ljudi s vremenom nauče. Kvaliteta života pada. Povećanjem kvalitete javnog prijevoza, tvrdi Kolić, povećava se i kvaliteta života. Ipak, priznaje da je Dubrovnik po svemu poseban.

– Dubrovnik ima tipičnu kosu topografiju zatvorene površine, koja s brda pada u more. Također je poseban zbog skupog kvadrata površine za izgradnju. Treće, Dubrovnik ima gradsku jezgru kojoj se ne smije prići niti je dirati. I četvrto, također ograničavajuće, jest činjenica da se u naseljenim područjima tuneli ne mogu graditi miniranjem, već raznim strojevima – objašnjava Kolić, ipak ističući jednu prednost koja je u Dubrovniku izražena.
– Geološki sloj vapnenca je materijal u kojem se može raditi što god je potrebno. Na primjer, tijekom gradnje tunela u Kini postizala se brzina od 100 metara bušenja u vapnencu na dan, jer je riječ o stabilnom materijalu. Dok se u zemlji buši, tvrdi Kolić, na površini se život odvija sasvim normalno.
 
RIO, SEATTLE, ALICANTE…
 

Slične probleme i iskustva kao Dubrovnik doživljavali su Rio de Janeiro, Seattle, Casablanca, gradovi na obali sa starim jezgrama i pješačkim zonama. Španjolski Alicante, grad vrlo sličan Dubrovniku zbog stare gradske jezgre i hotela uz obalu, odličan je primjer kako se koriste sredstva iz EU. Gradska uprava Alicantea uspjela je iz strukturnih fondova EU dobiti 500 milijuna eura, od čega čak 320 milijuna eura u bespovratnim sredstvima za unaprjeđenje 12 kilometara duge pruge. Stari tramvaj unaprijedili su u tzv. 'light trail' sustav, koji je lakši i uži od željeznice te provukli 12 kilometara dugu prugu kroz grad uz obalu. Kolić to uspoređuje s Dubrovnikom, gdje bi spoj Zračna luka Čilipi – Grad Dubrovnik – Luka Gruž bio idealno rješenje.

– Ponudili smo pomoć u svemu što će se događati u Dubrovniku. Prometna studija je gotovo završena, GUP je donesen, a to su dva najvažnija dokumenta koje Europska unija priznaje – objašnjava Kolić. Iduće godine Hrvatskoj slijedi ulazak u Europsku uniju, što otvara nove mogućnosti apliciranja za strukturne fondove. Odjel strategije Ministarstva graditeljstva prikuplja s terena projekte koji su bitni za Hrvatsku. Prema Kolićevom mišljenju, iz Prometne studije i GUP-a Grad Dubrovnik treba odrediti prioritete za Dubrovnik i prijaviti ih Ministarstvu, koje ih dalje aplicira Europskoj uniji.
– Ako aplikacija služi za opće dobro i ima podršku lokalne zajednice onda će biti uspješna. Mi za dva tjedna počinjemo u suradnji s Gradom Dubrovnikom sastavljati listu prijedloga dubrovačkih gradskih projekata s ciljem apliciranja na korištenje strukturnih europskih fondova – najavljuje Kolić, ali i priznaje kako je najveći problem nedostatno informiranje javnosti o svemu što se događa na projektima izgradnje, posebno onim većeg opsega.
 
ŠIRENJE SVIJESTI
 
– Naša cijela aktivnost usmjerena je na širenje znanja i svijesti o važnosti rješavanja prometnih problema. Mediji su bitni. Ljudi se ne mogu odlučiti ako nemaju informaciju. To je prvi zadatak, jer ljudi moraju znati kako tunel izgleda, gdje je, što je dobro i loše, kako će izgledati promet vozila i kretanje pješaka, koliko to košta. Kad na sva ta pitanja koja zanimaju lokalnu zajednicu odgovorite onda možete ići u realizaciju. Naravno, uvijek će biti protivnika, što god vi postigli, i na to treba biti spreman – kaže Kolić te daje primjer iz Europe, projekt izgradnje željezničkog tunela između Graza i Klagenfurta u dužini 32 kilometara, ukupne vrijednosti 1,4 milijarde eura.
Tim koji je krenuo u realizaciju tog projekta je prije svega napravio turneju po općinama kroz koje tunel prolazi.

– Napravili su festu s pivom i kobasicama, ljudima pokazali o čemu se radi, približili su priču stanovništvu. I tako svaki vikend nova općina. Na taj način se probijaju barijere – tvrdi Kolić.
Prema njegovom mišljenju, prvi i najizgledniji projekt koji bi se u Dubrovniku mogao realizirati jest tunel od Garaže do Minčete u dužini 900 metara koji košta između 40 i 50 milijuna eura. Kolić smatra kako za takav iznos čak nije potrebno ni veliko zaduženje.
– Ako postižete broj posjeta turista od dva do dva i pol milijuna godišnje, onda svakome naplatite 50 centi i na godišnjoj razini možete zaraditi milijun eura za otplatu kamata – predlaže Kolić te zaključuje kako problem nije u novcu, već u volji ljudi da unaprijede svoj život na bolje.