[DUBROVČANI IZVAN GRADA] ŽIVOT U STOCKHOLMU Nika u svijetu švedske gaming industrije

U Stockholm sam se preselila prije 12 godina i u nekom smislu mi se još uvijek čini kao da je to bilo jučer. Godine jednostavno lete. Moju svakodnevicu je teže opisati u malo riječi, no pokušat ću izdvojiti neke zanimljivosti. Primjera radi, dok su neke stvari trajne kao i svakom drugom – poput ustajanja i kave (smijeh) – poslovni život je zapravo nevjerojatan; niti jedan jedini dan nije istog karaktera, istih izazova, istih prilika. A i spomenute trajnije stvari su se promijenile s ožujkom 2020. Do tada sam na posao trebala ići vlakom, dok se sada doslovno prošetam iz spavaće sobe u radnu sobu kako bih ‘došla’ na posao – u kratkim crtama opisuje svoj život Nika J. Bender, naša sugovornica u rubrici Dubrovčani izvan Grada. Kako je živjeti u u Stockholmu, ali i raditi u gaming industriji? Pročitajte u idućim recima…

Remote work i vikendi za druženja
S početkom pandemije svi gaming studiji u Stockholmu su se prebacili na remote work pa tako i moj – zdravlje i dobrobit zaposlenika je svima prioritet. U EA DICE, kompaniji za koju trenutno radim, smo se tek tijekom ove godine polako počeli vraćati u ured, ali i dalje imamo ‘remote first’ razmišljanje jer svatko može odabrati hoće li raditi u potpunosti remote, hibridno – par dana u tjednu/ili po dogovoru doći u ured – ili svaki dan biti u uredu. Tijekom radnog tjedna imam puno Zoom sastanaka i rješavam kojekakve dogodovštine vezane uz igru na kojoj radim, a nakon toga često odem u obližnju teretanu na ispuhavanje. Vikend je uglavnom rezerviran za druženja s prijateljima, kupovinu namirnica, pripremu hrane za sljedeći tjedan, kakve kratke izlete do dvoraca u Stockholmu ili vožnje biciklom po obližnjim šumama – priča nam Nika, a svoju storiju obilato potkrepljuje prekrasnim fotografijama. Nije bilo lako prije više od desetljeća uputiti se tako daleko. No…
—I dalje smatram kako ne bi trebali dopustiti da nas strah koči u otkrivanju nečeg novog. Nepoznatog nas je često strah, što je posve prirodno. No, valja imati na umu i kako je to prilika da se nauči nešto novo i da rastemo kao osobe. Svijet je velik, pun različitih kultura, ljudi, mogućnosti, šteta je to ne otkrivati. Kada (i ako) se odlučiš vratiti gdje si odrastao ili gdje smatraš da ti je dom, vratit ćeš se s više znanja i iskustva nego kada si otišao. To je nedvojbeno. Možda te negdje drugdje čeka ljubav tvog života – ili posao koji će ti postati život, tko zna. Hoću li ostati na ovom istom mjestu ostatak života? Malo vjerojatno. Toliko toga ostaje za otkriti – kaže uz osmijeh Nika.

Niti jedan dan nije isti
Opisat će nam i njen poslovni put i učenje jezika. Od studiranja na ‘Medijima’, pa do Battlefielda!

—Završila sam u gaming industriji i trenutno sam Lead Game Producer za sezone i za jedan od timova koji rade na igri Battlefield 2042. Prije sad već dosta godina sam završila studij Mediji i kultura društva u Dubrovniku. Potom sam pošla u Švedsku s mužem na magisterij iz komunikologije. Nakon godinu dana sam dobila prvi part-time posao u Stardollu, gaming kompaniji gdje sam se brinula za hrvatsko tržište. Tako sam otkrila i industriju gdje sam se kao gamer odmah (s)našla i znala kako tu želim biti duže vremena – upravo zbog ranije rečenog – niti jedan dan nije isti. Naravno, probiti se u toj industriji nije bilo lako kada si sam i bez poznanstava, no to organski raste s vremenom i iskustvom. U međuvremenu sam nastavila raditi s customer support i community managementom. Prije kakvih sedam godina sam uspjela dobiti posao CRM managera u Star Stableu koji mi je promijenio život. Nakon godinu dana na toj poziciji počela sam se baviti i game monetizacijom te raznovrsnim drugim projektima vezanim uz razvoj. U jednom trenutku sam se napokon prebacila u sami game production kao Product Owner. Nakon ukupno pet godina u Star Stableu bilo je vrijeme ispuniti moj veliki san – biti producer na astronomskom AAA game projektu. Potpuno neistražene vode u smislu razine rada! Dobila sam priliku pridružiti se EADICE timu i raditi kao live service producer na BFV prije više od dvije godine i od tada sam tamo. Nakon tog naslova, naravno, slijedio je i BF2042. Moj fokus su uvijek bile sezone i live service dio igre – priča nam u jednom dahu Nika, a upravo njena ljubav prema razvoju igara je jedan od glavnih razloga zašto su uopće ostali toliko dugo u Švedskoj. Švedska je, naime, jedna od vodećih zemalja u Europi što se tiče razvoja igara – imaju preko 600 gaming kompanija registrirano u državi uz više od 6000 ljudi koji rade u toj industriji, saznat ćemo od naše drage sugovornice. ‘Službeni’ jezik gaming industrije je engleski, tako da sve ove godine radi na engleskom.

—Van posla švedski uglavnom prakticiram s mojim dragim pričljivim i krajnje znatiželjnim bakicama u susjedstvu. Nonice iz susjedstva su izgleda posvuda iste, bez obzira na jezik i državu (smijeh)! – pričat će nam i o tipičnoj švedskoj svakodnevici. Budi se oko osam, a dan počinje espressom.

—Oko 9 sjednem za računalo jer mi je tada prvi jutarnji virtualni standup, sinkronizacija tima. Svaki dan od 12 do 13 je pauza za ručak. Većinu dana provedem na sastancima, svih zamislivih razina. Često radim i u kasne popodnevne sate jer imamo sastanke s drugim studijom koji radi na igri, a nalazi se ‘preko Bare’, u LA-u. Nakon posla, ako kojim slučajem ne odem u teretanu, pođem se prošetati do obližnjeg jezera, ili odradim koji đir biciklom. Živimo u predgrađu i okruženi smo divnom prirodom, što zaštićenim šumama, što jezerima. Kako većinu dana sjedim za računalom, pokušavam se što više kretati tuda u slobodnovrijeme. A ako se pak ne krećem iz kojeg god razloga – onda gnjavim svoje mačke… Ili mačke gnjave mene. Ponekad oboje istovremeno – smije se Nika.

Gastro anegdota
—Stockholm je velik – ponekad mi nedostaje ta mogućnost da negdje ‘skočiš’ za 10–15 minuta, što je nemoguće čak i autom. Život u manjem mjestu ima takve prednosti gdje je sve blizu i svi se poznaju. More i sunce (dobro, iskreno, sunce samo zimi) će mi uvijek nedostajati, kao i spiza iz djetinjstva. Politika je na kraju svugdje ista i različite države i mjesta imaju različite prednosti i mane – sve je stvar do čega je tebi najviše stalo. Jedna od stvari za koju se nadam da će se više proširiti općenito je svijest o važnosti balansa između posla i privatnog života – naglašava u pomalo ozbiljnijem tonu. Nedostaje joj ‘fina klopa’, kaže.
—Jako volim fino papati tako da se kod mene sve vrti oko hrane, hahaha. Neke sitnice u tom smislu mi, jasno uz familiju i prijatelje, najviše i dalje nedostaju. Imam zgodnu anegdotu oko toga; jedno vrijeme sam radila s kolegicom iz Portugala kojoj isto nedostaje tipično mediteransko voće – pogotovo smokve. Mi bi svaki tjedan u uredu ovdje dobili ‘košaru s voćem’koja bi tu i tamo imala i smokve. Svaki put bi nas dvije s ogromnom dozom optimizma probale te smokve nadajući se kako će biti slatke i imati okusa. Pogađaš, svaki put bi to završilo međusobnim tješenjem, jer bi ostale silno razočarane. Većina takvog voća uglavnom sazre u hladnjačama na putu za Švedsku. Stoga to voće nije ni približno slatko kao kada kupiš kod nas na pjaci – dijeli jednu ‘gastro anegdotu’ s nama.

Sakura i Dahlia

Kako je Nika spomenula ‘gnjavljenje’ mačaka, morali smo i o njima nešto saznati…
—Imamo jednog golemog mačkopsa maine coon) od gotovo devet kilograma, odaziva se na ime Sakura. Uz nju imamo još jednu…nešto ‘manju’ mačku Dahliju, koja pak ne zna kako da zapravo bude mačka (ragdoll) hahaha. Ubrzo će nam se pridružiti i treća velika mačka – Sir Lucky, chonky ragdoll kojem će biti potrebna dijeta da dođe u normalu. Samo kao kuriozitet, moram spomenuti kako su Sakura i Dahlia čak sudjelovale u razvoju igre Battlefield 2042. Kako smo svi radili od doma veći dio trenutnog projekta, naši ljubimci su na službenoj credits listi u igri! – ponosno i kroz smijeh kaže nam Nika. Koliko je Hrvata, Dubrovčana u Stockholmu, ne zna, iskreno će, jer se uglavnom druži s ljudima iz cijelog svijeta s kojima se sprijateljila na poslu.

—Nisam nikad došla u kontakt s našim lokalnim expatima u Stockholmu. Tu i tamo se zna naći netko iz Hrvatske u istom timu, često su radi posla stigli u Švedsku – dodaje. ‘Spuštamo’ se do Grada…

—Nažalost u posjetu stignem rijetko doći. Pogotovo sada radi korone nisam bila preko dvije godine. Nema govora o tom – nedostaju mi obitelj i stari prijatelji. Najteže pada ta udaljenost kada vidiš djecu kako brzo odrastaju između svakog posjeta. Kao što sam već spomenula, osim obitelji i prijatelja se najviše veselim našoj finoj domaćoj spizi i moru. A za trajni povratak, sumnjam kako će me život vratiti u Dubrovnik, iako nikad ne znaš za sigurno. Game development je moja velika ljubav i mogu se eventualno vidjeti kako pomažem u širenju game development scene u Hrvatskoj jer kroz brojne govore i mentorstva to već radim u Švedskoj. Dugoročni plan uz razvijanje AAA igara mi je da se aktivnije uključim u mentorstvo indie studija, kao i edukaciju studenata game developmenta – priča nam o hvalevrijenim planovima Nika. Želja joj vidjeti kako Hrvatska također podžava gaming industriju.

—Gaming industrija je još uvijek mlada i eksplozivno se širi, tako da je potrebno sve više sposobnih game developera (umjetnika, animatora, programera, dizajnera, project managera…). Nadam se kako će Hrvatska kao i Švedska početi aktivno podržavati gaming industriju. To se Švedskoj odavna već isplatilo. Gaming industrija ovdje je 2016. imala prihode od 1,3 milijarde eura, a koji su do 2020. skočili na 3,3 milijarde eura. Svake godine bilježi se značajan rast. Ako se ne baviš time, lako je propustiti koje prilike leže u razvijanju igara u današnje vrijeme. Nije u igri tek novac, već i generalna kultura rada koja stiže s industrijom – zaključuje naša sugovornica, svestrana game developerica Nika Bender.

Objavljeno u tiskanom izdanju 14. rujna 2022.