Aktualno

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] MIRZA HEBIB Karijera me veže za Sarajevo i Rim, ali Grad je moja vječna inspiracija!

Već u gimnazijskim danima, Dubrovčanin Mirza Hebib znao je kako se želi baviti pravom. Ljubav prema ovoj društvenoj znanosti s vremenom je samo rasla. Želja za znanjem odvela ga je na Pravni fakultet u Sarajevu, gdje je, možemo reći, ‘pustio svoje kori­jene’. Sarajevo je grad u kojem je tije­kom desetljeća, osim u studentskim krugovima, ostvario brojne uspjehe u znanstveno-istraživačkom djelovanju. Usmjerio se, naime, prema rimskom pravu.

— Imao sam sreću da kroz rimsko pravo donekle spojim ljubav prema povijesti i pravu. Iako je rimsko pravo više institucionalna disciplina, koja predstavlja svojevrsni uvod u pravo, ipak ima i tu povijesnu dimenziju. Radim ono što istinski i volim, a kad radite nešto što volite, onda to ne doživljavate kao posao – istaknuo je. Trenutno je zaposlen kao viši asistent na kolegijima znanstvene oblasti rim­sko pravo na istom fakultetu gdje je njegovo pravno obrazovanje i započelo.

— Jedan sam od rijetkih koji se bavi disciplinom kao što je rimsko pravo. Zbog toga imam puno nastavnih obveza, studenata, ali trudim se ne zapostaviti znanstveno-istraživačku komponentu. Akademski rad, kao i svugdje, uključuje mobilnost koja je neophodna za ozbiljan znanstveni rad. Uživam u obje komponente svoga posla. Rad u nastavi je izvrsna prilika za razgovor s mladim ljudima. Divno mi je pratiti razvoj studenata od njihovog ulaska na fakultet i svijet prava, onda kroz studij pa različite programe, projekte i na kraju susresti ih kao kolege, najčešće praktičare. Rado ih susrećem, s nekima sam ostao i u prija­teljskim odnosima. Druga, znanstvena komponenta uključuje puno konfe­rencija, projekata, pisanja i istraživa­nja u čemu uživam, iako je zahtjevno i uključuje dosta odricanja – naglasio je.

Inače, u 2017. stekao je zvanje magi­stra prava summa cum laude na istom fakultetu, a samo godinu dana nakon upisuje doktorski studij iz pravne povi­jesti i komparativnog prava. Trenutno je u završnoj fazi izrade doktorske disertacije pod nazivom ‘Plodouživa­nje (ususfructus): primjena rimskog koncepta u dubrovačkom pravu’.

‘Nisam daleko…’
U Sarajevu je stekao širok krug kolega, poznanika, prijatelja i na neki se način naviknuo na život u ovom gradu. No, priznaje da se nikako ne može navi­knuti na veliku hladnoću tijekom zim­skog razdoblja. Ipak, velika je prednost što Sarajevo nije daleko od Grada i lako se može ‘skoknuti’ do doma, istaknuo je kroz smijeh. Hebib smatra kako su u Sarajevu tendencije u razvoju u posljednje vrijeme okrenute prema turizmu te da će u budućnosti biti temeljna gospodarska grana.

— Kroz posao imam dosta susreta s kolegama iz cijelog svijeta i mislim da im je dolazak u Sarajevo uvijek inte­resantan. Grad s tako interesantnom i burnom poviješću, od atentata 1914. godine, preko Olimpijskih igara pa do jedne od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja. I uz to nevjero­jatno kulturološko spajanje Istoka i Zapada u srcu Europe – naveo je. U današnje vrijeme, kako kaže, kad se turizam dobrim dijelom razvija sti­hijski kroz različite preporuke putem različitih platformi i društvenih mreža, vrlo brzo do ljudi dolaze informacije o lijepoj prirodi, interesantnoj kultur­noj baštini, muzejima, ali i susretlji­vim domaćinima, ugodnoj atmosferi i relativno pristupačnim cijenama.

— Sarajevo je grad u kojem turisti uistinu imaju što vidjeti. Nedavno su mi bili prijatelji iz Grada. Iako često dođu, uvijek se trudimo otkriti nešto novo. Vođeni izvrsnim recenzijama otišli smo u jedan mali kafić u sta­rom dijelu Sarajeva. Zove se ‘čajdži­nica Džirlo’. Meni je isto bio prvi put u tom malom šarmantnom objektu i stvarno smo svi zajedno bili potpuno iznenađeni. Nevjerojatna je cijela priča vezana uz taj kafić. Čovjek koji je živio nomadskim životom po cijelom svijetu vratio se u rodni grad i s puno truda i ljubavi pokrenuo kafić o kojem pišu svjetski mediji. Ono kako on pristupa svakom gostu kojeg stavlja u centar pozornosti je ritual. Nama je bio užitak za sva osjetila – pogled, miris čajeva, priča o tradiciji objekta – kazao je. Inače, kako ističe dalje, gastro ponuda u Sarajevu je na zavidnoj razini. No, ne voli je stavljati u prvi plan jer onda u sjeni ostanu ove druge lijepe stvari koje se nude i koje su po njegovom sudu puno značajnije.

— Ja preferiram ‘Peticu’, ali više zbog ambijenta. Nema promašaja bilo gdje na Baščaršiji. Svakako nakon ćevapa i ostalih specijaliteta preporučam neki rekreacijski đir. Blizu je impozantna Vijećnica, koja oslikava Sarajevo kao spoj Orijenta i Europe, upravo onako kako su mu u razdoblju austrougarske uprave i pristupali, a druga, možda i interesantnija varijanta je Trebević. Žičarom iz centra grada za svega neko­liko minuta u planinski ugođaj i šetnju s pogledom – rekao je Hebib. Kad je riječ o životu i razvoju akademske kari­jere, ističe kako je riječ o velikom gradu, velikom sveučilišnom centru u kojem se nalazi i puno međunarodnih orga­nizacija što olakšava pristup različitim znanstvenim i stručnim projektima.

‘Fali mi gradski đir’
Kad govori o svom rodnom gradu, ključna stvar koja mu nedostaje su – ljudi.
— Fali mi gradski đir, gdje sve i sva­kog poznajem. Svaki put kad đira­vam Gradom, sretnem desetak ljudi. Imam osjećaj da mi je puno ugod­nije u manjoj sredini, nego u velikim gradovima. Razvoj karijere me tre­nutno veže uz Sarajevo i za Rim pa možda zato imam otpor prema tempu života velikih gradova. No, ponavljam, nisam daleko. Zapravo se osjećam kao da nikad nisam ni pošao iz Dubrov­nika – rekao je Hebib, inače ponosni Lokrumaš. Grad mu je i vječna inspi­racija, što je vidljivo u njegovim znan­stvenim radovima, kao što je i doktor­ska disertacija.
— U fokusu mog znanstvenog rada je razvoj rimskog prava kao europskog fenomena, transformacija prava kroz vrijeme i primjena rimskih koncepata u dubrovačkom pravu. Trudim se spa­jati opće teme i ispitivati neke zako­nitosti na konkretnim primjerima. Mislim da su kulturna baština i znan­stvena infrastruktura koje Grad pruža neprocjenjivo blago i rijetkost. U Gradu se očuvanje tradicije i građe oduvijek vrednovalo. Na tome se u budućno­sti i dalje treba raditi – naglasio je naš Dubrovčanin.

Od Sarajeva do Rima
Inače, Hebib od rujna 2021. godine pohađa prestižni specijalistički pro­gram iz rimskog prava pri Institutu za rimsko pravo i prava Istočnog Medite­rana Sveučilišta La Sapienza u Rimu. U glavnom gradu Italije boravio je i pohađao nastavu uživo sve do siječnja ove godine. Sada nastavu prati online, a u Vječni grad se vraća u svibnju kad bi trebao završiti specijalistički studij.

— Svaki boravak u Rimu, uz studij, koristim i za istraživanje literature, izvora i susrete sa stručnjacima iz cije­log svijeta koji dolaze u Institut. Dru­žio sam se dosta s kolegama iz Kine, koji trenutno intezivno istražuju rim­sko pravo kao osnovu njihovog novog građanskog zakonika. U znanstvenom radu, rezultati malo sporije dolaze. No, s prolaskom vremena, i ti rezultati su vidljivi, trud mora rezultirati nekim rezultatom – naglasio je. U svrhu istra­živanja, redovito je posjećivao Vatikan­sku knjižnicu, čiji je član.

— Ta knjižnica mi je neprocjenjivo iskustvo. Prvo vas iznenadi ambijent, a onda kasnije i svi materijali koji su dostupni istraživačima – istaknuo je. Vratio se s nama unatrag nekoliko godina i ispričao kako su ga s nave­denim specijalističkim programom upoznali određeni profesori iz Italije na jednoj od konferencija na kojoj je sudjelovao. Govori nam i kako je preko jedne njemačke zaklade dobio stipen­diju za život u Rimu. Druge stipendije, kao što su one u sklopu programa ‘Era­smus +’, teško mogu, kako kaže, pokriti jedan suvisli boravak u Rimu jer je riječ o izrazito skupom gradu. No, imao je sreću po pitanju pronalaska smještaja.

— Stanovi u blizini La Sapienze obično su rezervirani i po dvije godine unaprijed. Gotovo je nemoguće pronaći adekvatan smještaj. Ja sam putem jedne agencije naišao na gospodina koji ima veliki stan, a u okviru njega mali apartman kojeg mi je iznajmio. Na taj način sam se uspio ‘uklopiti u svoj proračun’. Također, ono što je za mene bilo ograničavajuće je to što sam tražio da smještaj bude relativno bliže centru grada. Jer, ipak je Rim veliki grad. Ako bih puno vremena gubio za odlazak na fakultet, to bi mi bilo kontraproduk­tivno, a potpuno iskreno, malo sam se i pribojavao kriminalnih kvartova, što je iz ove perspektive bio neopravdan strah. Na kraju mogu samo reći kako sam sa smještajem imao veliku sreću. Život u blizini Vatikanskog muzeja, šetnje u večernjim satima bez gužve i turista, ma prelijepo iskustvo – rekao je.

Prije pohađanja specijalističkog programa, Hebib je posje­tio Rim nekoliko puta, no više u turi­stičkom smislu i s prijateljima. Imao je, kako ističe, jednu sliku grada. ­

— Sada sam, nakon dužeg boravka, imao priliku upoznati ljude, kao i nji­hov stil života. Ono što mogu reći jest da me grad u nekim stvarima pozi­tivno iznenadio, a u nekim ipak nega­tivno. Što se tiče pozitivnog ozračja, spoznao sam koliko su Talijani topli ljudi, i slični nama. Jednostavno, taj stil života nije užurban kao u drugim dijelovima Zapadne Europe. Osjeti se zaista taj mediteranski duh. U jednom od svojih putopisa, koje sam pisao za DuList, spomenuo sam kafić koji se nalazi u blizini Piazze Navona. Riječ je o kafiću u kojem se već osjećam kao domaći, a u njega me prvi put odveo jedan prijatelj iz Metkovića koji već godinama živi u Rimu. Tamo sam i ja postao kao domaći, upoznao sam dosta ljudi iz ‘kvarta’. Talijani su vrlo komunikativni i otvoreni. Susreo sam jednu gospođu, profesoricu povije­sti umjetnosti koja mi je pokazala sve kvartovske palače – naglasio je. Što se tiče negativnih strana, čini mu se kako prevelika opuštenost Talijana u poslovnom svijetu katkad rezultira određenim poteškoćama.

— Često sam razmišljao o tome – kako je moguće da Talijani imaju dobre gospodarske rezultate na nekom glo­balnom planu, uzme li se u obzir da u dosta stvari ne pristupaju s ­maksimal­nom opreznošću, već vrlo opušteno. Dosta kasne i uvijek se pomjeraju rokovi na projektima. To je nešto što me je iznenadilo jer sam očekivao veću pedantnost u radu, ali mislim da je potrebno uzeti i dublje razlike u men­talitetu između sjevera i juga. O ovome ću moći govoriti, nakon nekog ozbilj­nijeg boravka na sjeveru. Za početak u svibnju planiram upoznati i krajnji jug Italije, gdje bih trebao kratko boraviti u Catanzaru u okviru jednog projekta, a onda mi sjever ostaje možda za iduću godinu – kazao je.

Predavanje u Gradu
Dok postavlja u ravnotežu život i obveze na relaciji Sarajevo-Rim, Hebib pokušava pronaći svaki slobodni tre­nutak kako bi došao do Dubrovnika. Prije ponovnog odlaska u Italiju, u Grad dolazi zbog obveze, ali opet – vrlo mu drage. Naime, 22. travnja će održati javno znanstveno-popularno predavanje o konceptu slobode kao pravne vrijednosti Dubrovačkog sta­tuta iz 1272. godine. Riječ je o predava­nju koje se održava u okviru jedanaeste manifestacije ‘Noć knjiga’, a u povodu prigodnog obilježavanja 750 godina od donošenja Dubrovačkog statuta. Vese­limo se!

Pročitajte još

SANDRA SAMBRAILO ‘Ne znamo tko je poslao inspekciju, spremni smo sačuvati živote pasa pod svaku cijenu’

Dulist

Javna tribina ‘Svijet medija iznutra’ na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku

Dulist

Policija provodi kriminalističko istraživanje na Žarkovici, u azil stigla i veterinarska inspekcija

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija