Kultura

‘Dubrovački ples s kugom: vrijeme Lazareta na Pločama’ nova je knjiga dr.sc. Vesne Miović

U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku upravo je objavljena nova knjiga Vesne Miović pod naslovom Dubrovački ples s kugom: vrijeme Lazareta na Pločama.

Prikaz knjige, koji potpisuje dr. sc. Relja Seferović, donosimo u nastavku. 

Među iskušenjima koja su često remetila svakodnevicu podanika Dubrovačke Republike bili su vanjskopolitički pritisci, unutarnja nesloga i povremene epidemije. Borba protiv tog nevidljivog neprijatelja vodila se jednako uporno, organizirano i dosljedno kao što se neprekidno brinulo o postignućima dubrovačke diplomacije, odnosno o što boljem ustroju svih državnih službi. Njezin odjek nalazimo u nizu historiografskih radova, osobito nastalih u proteklih stotinjak godina. Iako lišena sjaja diplomatskih istupa ili otmjenosti dvorana iz Kneževa dvora što su svjedočile mnogim burnim raspravama, prošlost dubrovačke zdravstvene službe imala je i ima svoje odane istraživače koji su znali prepoznati njezinu važnost u znatno širem okviru od samih dubrovačkih granica.
Bogata i iscrpno dokumentirana tema nudila je različite pristupe: od opisa raznih profila liječnika i zdravstvenih ustanova (Risto Jeremić i Jorjo Tadić, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika), do pobližeg istraživanja samog tijeka bolesti, postupaka u liječenju i uloge tzv. kacamorata velikih, službenika Zdravstvenog ureda odnosno posebnih činovnika Dubrovačke Republike koji su uživali golemo povjerenje i gotovo neograničene ovlasti u borbi protiv opake bolesti (Zlata Blažina Tomić, Kacamorti i kuga: utemeljenje i razvoj zdravstvene službe u Dubrovniku). Dužnu pažnju dobile su i epizode vezane uz pojedine velike epidemije koje su pogodile Dubrovnik, od zloglasne Crne smrti sredinom 14. stoljeća (Gordan Ravančić, Vrijeme umiranja. Crna smrt u Dubrovniku 1348-1349) do tzv. kuge sluškinja krajem 17. (Rina Kralj-Brassard, Grad i kuga: Dubrovnik 1691. godine). U ovom kontekstu nova knjiga Vesne Miović donosi iskorak posvetivši se dvojnom životu Lazareta na Pločama, ustanove koja je od sredine 17. stoljeća predstavljala trgovačka vrata za Osmansko Carstvo, a ujedno je kao nasljednica srednjovjekovnih dubrovačkih lazareta iz dalje okolice grada bila glavna točka sanitarnog nadzora za sve došljake.
Kroz dvojnu igru razmjene trgovačke robe, ali i krhke ravnoteže između života i smrti dubrovački ples s kugom dobiva novi ritam koji je na osobit način obilježavao gradsku svakodnevicu. Time se dopunjuju pristupi ranijih istraživača i povijest dubrovačke medicine u borbi protiv zaraznih bolesti napokon dobiva završni dio svojevrsne trilogije: uz ulogu zdravstvenih službenika Republike preko utjecaja epidemije na pojedine društvene slojeve sada je temeljito obrađen i položaj ključne gospodarske grane u sjeni postojane prijetnje od kužne zaraze.
Nekoliko istraživačkih puteva vodilo je ka nastanku ove knjige. Autoričina priča potekla je još prije dvadesetak godina, baveći se tada ulogom osmanskog službenika zaduženog za ubiranje poreza pri trgovini s Osmanskim Carstvom, emina, čija se rezidencija nalazila u Lazaretima. Sljedeći korak bila je kraća obrada povijesti Lazareta u vrijeme Dubrovačke Republike s naglaskom na urbanoj vrijednosti ovog jedinstvenog prostora, temeljito obnovljenog 2018. godine što je dokumentirano člankom u monografiji u izdanju Zavoda za obnovu Dubrovnika (Lazaretto in Dubrovnik: Beginning of the Quarantine Regulation in Europe). Konačan poticaj dala je epidemija korone, bolesti naših dana koja je po preventivnim mjerama neugodno podsjetila na davno zaboravljena iskustva Crne smrti. Unatoč postignućima suvremene medicine, strah, izolacija i šteta za promet i trgovinu oživljavaju srednjovjekovne i rane novovjekovne kronike i tadašnje zapise državnih tijela, pa ova knjiga unatoč povijesnoj utemeljenosti nudi suvremenu i svevremenu pouku.
Izlaganje je pregledno podijeljeno u dvanaest poglavlja. Uz neophodan pregled pojedinih zdravstvenih mjera s postupcima raskuživanja robe i izolacije došljaka tijekom kasnog srednjovjekovlja i renesanse, kronološko je težište na razdoblju od gradnje Lazareta na Pločama po odluci Senata u prvoj fazi 1627. i zatim u drugoj fazi 1642. godine, pa do sumraka Republike na kraju 18. stoljeća, kad su vršeni novi građevinski radovi radi preuređenja prostora. Uvodne cjeline posvećene izgradnji i održavanju Lazareta, s tumačenjem organizacije cijelog prostora, prirodno prelaze u razmatranje svih obilježja trgovačke djelatnosti gledane iz ove posebne perspektive, kroz carinske i karantenske propise.
Pažnju plijene potanki opisi trgovačke robe (pri čemu će na svoje doći osobito ljubitelji povijesti svakodnevnog života, doznajući sve o odjevnim predmetima, raznim vrstama tkanina, posuđa i hrane što su se redovito dopremali u Lazarete), ali uz materijalne preglede čitatelj počinje shvaćati i ulogu vremena u poslovanju ondašnjih trgovaca, obrtnika i drugih putnika i štetu koju su trpjeli samim zadržavanjem u Lazaretima, njihov nemir i tjeskobu živeći u izolaciji po četrdeset dana. S obzirom na te okolnosti čudi što nije bilo više incidenata i potrebe za intervencijom uvijek budnih vlasti i posebnih čuvara, tzv. vojnika saniteta, pogotovo zato što je među putnicima bilo i žena, iako nisu često trgovale i putovale su uglavnom iz vjerskih ili obiteljskih razloga.
S druge strane, produljeni boravak brojnih stranaca u specifičnom okruženju na domak gradskih mira pogodovao je lakoj razmjeni raznih informacija i pravim špijunskim aktivnostima. O tome govore stotine zabilježenih prijava vlastima u Kneževom dvoru, koje su ponekad pribjegavale i mjeri izgona nepoželjnih s dubrovačkog područja (pa i po cijenu narušavanja karantenskih pravila), samo da se izbjegnu veći nemiri. Ove teškoće karakteristične za boravak brojnih stranaca u malom prostoru nisu ometale drugi oblik borbe protiv epidemije koju su vlasti Republike vodile diljem dubrovačkog teritorija uz organizaciju tzv. sanitarnog kordona. Specifičan dubrovački sanitarni kordon nastao je vrlo rano, početkom 70-ih godina 16. stoljeća, a činili su ga vlastela i pučani koji su u vrijeme opasnosti od kuge stražarili u pograničnim selima. Takav sustav bio je skup, ali iznimno djelotvoran. Sanitarni kordon, izolirani koridor Brgat-Ploče i Lazareti na Pločama na najbolji su način štitili stanovništvo Republike i u isto vrijeme jamčili sigurnost trgovanja. Ne samo da domaće stanovništvo nije bilo sklono većim izgredima zbog nametnutih strogih stegovnih mjera i brojnih ograničenja, nego ih je i samo poticalo nakon uspostave prijelazne francuske i zatim austrijske uprave, kad su i zapadnoeuropski autoriteti priznali svrsishodnost dubrovačkih mjera zdravstvene i osobito epidemiološke zaštite radi dobrobiti cijele zajednice.
Popisi plemića koji su u dobi od 20 do 50 godina obnašali tešku i nezahvalnu dužnost kacamorata tijekom 18. stoljeća, ljudi koji su po riječima dominikanca Serafina Marije Crijevića imali doslovce vlast nad životom i smrću u najtežim okolnostima, govore o njihovom vlastitom shvaćanju odgovornosti: dok su pojedinci redovito uzmicali od povjerenog zadatka i nalazili zamjene (poput glazbenika Luke Antunova Sorga koji je intenzivno pisao nove skladbe baš u epidemijsko vrijeme), većina ih je više puta služila državi u okolnostima koje nisu nudile priliku za osobno bogaćenje niti za osjetni napredak u javnoj službi, a pritom su se izlagali riziku od zaraze koja je u pravilu prodirala s granice. Na kopnu i na moru bdjele su budne oči ne samo zdravstvenih službenika, nego i lokalnog stanovništva koje je radi vlastite zaštite javljalo vlastima o svakom sumnjivom slučaju.
Prepoznati zajednički interesi u borbi protiv nevidljivog neprijatelja učvršćivali su koheziju unutar Dubrovačke Republike, a na vanjskopolitičkom polju kretali su se od suradnje i razmjene dragocjenih informacija, do lažnih optužaba koje su najviše štetile dubrovačkim političkim i gospodarskim interesima. Obrana državnog ugleda i povjerenja u ustanove Republike u uvijek osjetljivim međunarodnim odnosima bila je vlastima jednako važan zadatak kao i zaštita javnoga zdravstva.
Nastala na temelju mnoštva arhivskih spisa i bogate sekundarne literature, ova lijepo ilustrirana knjiga nudi posve novi uvid u problematiku pograničnih odnosa, u psihologiju zatočenog pojedinca i odgovornost mnogih državnih službenika suočenih s jednim od najvećih iskušenja koje je od osnutka Grada sve do danas (u obliku korone) ostalo prijetnja njegovoj opstojnosti. Zato njezine poruke ne smije zanemariti ni čitalačka publika izvan stručnih krugova.

Relja Seferović

Pročitajte još

[FOTO] Predstavljen program 74. Igara, očekuju nas četiri dramske premijere

Dulist

‘Na početku bijaše hrid’ Slavice Stojan, ukoričena povijest Dubrovnika

Dulist

SUSRETI RIJEČI Prvi u znaku Slavice Stojan i Vesne Čelebić!

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija